Iako sam sinoć otišao spavati u nadi kako će aktivisti Greenpeacea i danas sprječavati hrvatski brod Hope da iskrca 25 000 tona GMO soje iz Argentine, nažalost, brod je privezan u zatvorenom dijelu poljske luke Gdynia.
U svemu nije toliko bitno tih ”mizernih” 25 000 tona tereta, što je samo 3,5 % godišnjeg izvoza argentinske GM soje u Poljsku. Ova vijest važnija je po tome što prljavu svjetsku rabotu obavljaju hrvatski mornari, na hrvatskom brodu pod hrvatskom zastavom, ali iznajmljenom korejskoj firmi koja je brod dala u podnajam švicarskoj podružnici kompanije koja se bavi proizvodnjom i distribucijom hrane i poljoprivrednih proizvoda od GMO soje.
Ono što su jučer u press materijalu napisali Grinpisovci samo je jedan dio slike, samo jedna puzzla..
GP aktivisti otkrili su naime da najveći poljski prerađivač mesa Animex u vlasništvu SMITHFIELD FOODS Inc. (Virginia, USA) hrani životinje genetski modificiranom sojom. Za pretpostaviti je da će se Hope argentinska soja naći na jelovniku Animexovih svinja i čega sve ne što uzgajaju: perad.. Smithfield Foods Inc. je najveća svjetska kompanija za uzgoj i preradu svinjskog mesa. SF osim u SAD-u, ima pogone u Poljskoj, Francuskoj, Rumunjskoj, UK, Brazilu, Španjolskoj, Meksiku i Kini.
Argentina je u svega nekoliko godina postala druga zemlja, odmah iza SAD-a, po proizvodnji GM soje. Gotovo 50% poljoprivrednih površina zasijano je ovakvim sjemenom, a nova plodonosna polja nastaju na područjima šuma. Kako je do toga došlo, složena je priča. Uglavnom, opet se svodi na ekonomsko uništavanje zemlje – kamatarenje (nafta..), a uz pomoć stranih ulagača i GE kompanija, jeftino je pokupovana obradiva zemlja i sustavno uništavani mali poljoprivrednici.. Argentina danas uvozi hranu, a još je donedavno imala nisku stopu siromaštva od svega 5%. Danas dodajte nulu. Šarolikom poljoprivrednom proizvodnjom argentinski poljoprivrednici zadovoljavali su sve potrebe zemlje. Danas na pašnjacima vladaju strojevi umjesto krava i niču polja RR soje, a Argentina uvozi mlijeko..
Gotovo sve površine soje u Argentini (90-97% u 2004.) zasijane su GMO sjemenom američke kompanije MONSANTO. Da stvar bude gora, GMO polja soje u Argentini i Brazilu se progresivno šire na prašume Amazonije, koje se uništavaju zbog profita GMO kompanija. Srž tehnologije GMO soje (i ostalih GMO kultura) je u tome što se mijenja genetski kod da bi, pored ostaloga, bile otporne i na herbicide. No, višegodišnji uzgoj takve soje doveo je do veće upotrebe drugih herbicida zbog sve otpornijih korova koji su se prilagodili novim uvjetima. U Argentini se sije patentirana Monsanto soja otporna na super učinkoviti monsantov patentirani herbicid Roundup - takozvana «Roundup ready soybean» - RR soja.
Stvar je toliko daleko dogurala sa «superkorovima», da je Monsanto izbacio na tržište Roundup ultraMax, a već je spreman i Roundup ultraMax II. U Argentini se ultraMax prodaje kao čokolada. Kupiš 9 dobi’š 10.
Smithfield-ove svinje u Poljskoj vjerojatno već jedu prve količine friške GMO soje. Kada se zakolju, a meso preradi, proizvodi će biti izvezeni u Belgiju, Njemačku, Švedsku, UK, Nizozemsku, Laviju, Litvu i Rumunjsku. Kupci neće znati da jedu GMO hranu jer EU regulativa ne propisuje posebno označavanje proizvoda dobivenih uzgojem životinja GMO krmivom.
I tko iz svega toga profitira? Američke kompanije i američka valuta koja novim GMO proizvodima i sveopćom upotrebom genetski modificiranih i zaštićenih poljoprivrednih kultura želi održati dolar stabilnim, kao što to uostalom radi i s naftom. GMO je još jedan način kako se američki imperij održava na životu. Samo je pitanje hoće li u tome i uspijeti, jer ljudi postaju sve svjesniji opasnosti kakve donosi upotreba GMO proizvoda.
