Usporedno sa 61. zasjedanjem Generalne skupštine UN-a, u Europi i Aziji istodobno se odigravaju dva različita, ali po nečemu i vrlo slična događaja. Nemire u Mađarskoj zbog premijerovog ekscentričnog govora pred najbližim suradnicima i vojni puč u Tajlandu – obilježavaju državne televizije tih zemalja. Mediji su očito i revolucionarima i pučistima prvi na pameti. Uostalom, da mađarski državni radio nije emitirao spornu snimku, javnost možda nikada ne bi niti saznala koliko ih premijer laže.
Mađari su tijekom dana pomalo posustali, što je njihov Pinokio iskoristio za osudu nedemokratskih postupaka prosvjednika, koji su napravili rusvaja po državnoj telki želeći svome lažovu također putem najjačeg medija reći da podnese ostavku i hitno napusti zemlju. Evo samo dijela onoga što je kolega bloger uspio izreći iza zidova koji imaju uši:
“Nema mnogo izgleda (pred vladom). Nema ih jer smo zasrali. Ne malo nego puno. Nema zemlje u Europi koja je pokazala takvu glupost kao m”.
“Očito je da smo lagali godinu i pol, dvije godine. Potpuno je očito da ono što smo rekli nije bila istina”.
“U međuvremenu nismo ništa učinili četiri godine. Ne možete mi reći jednu jedinu vladinu mjeru na koju možemo biti ponosni… Ako ćemo morati dati račun našoj zemlji o tome što smo napravili u četiri godine, što ćemo reći?”
“Gledajte. Stvar je u tome da kratkoročno nema izgleda. (Ministar financija) Janos Veres je u pravu. Možemo još malo petljati ali ne dugo. Trenutak istine je brzo došao… Reforma ili propast. Nema drugog. A kada govorim o neuspjehu onda govorim o Mađarskoj, ljevici, i vrlo iskreno, o sebi”.
“Gotovo sam umro pretvarajući se prošlih godinu dana da mi u stvari vladamo. Umjesto toga lagali smo danju, noću i navečer. Ne želim to više raditi. Ili ćemo ići naprijed (s reformom) i onda dobijete vođu ili morate izabrati drugog”.
“Reforma znači spremnost da se preispita sve što smo do sada mislili i radili u nizu točaka. Mislim da to možemo. Mislim da će biti sukoba, prijatelji. Bit će prosvjeda. Može biti prosvjeda pred parlamentom. Prije ili kasnije će im dosaditi i otići će kući”.
“Moramo znati što želimo uraditi. Prvih nekoliko godina bit će užasno, naravno. Potpuno je nevažno što će samo 20 posto stanovništva glasovati za nas… Što bi se dogodilo da umjesto gubljenja popularnosti jer si međusobno seremo izgubimo jer smo promicali velike društvene stvari? U tom slučaju nije problem ako na neko vrijeme izgubimo potporu društva”.
Gotovo iste noći u kojoj su Mađari zapalili državnu televiziju, na Tajlandu se dogodio vojni puč. Po nekim izvješćima vlast je preuzeo Sondhi Boonyaratkalin, general kojeg je Thaksin nedavno razriješio dužnosti. Dok je, također general, Prapart Sakuntanak na državnoj televiziji veličao kraljevsku obitelj i uvjeravao narod da je vojna vlast privremena i da će uskoro biti vraćena narodu, vojska je bez ispaljenog metka preuzimala kontrolu i nad ostalim državnim institucijama u Bangkoku. Army TV pušta domoljubne pjesme i jača nacionalnu svijest, dok je International TV ugašen. Ustav je suspendiran, a parlament raspušten.
Za vrijeme puča, tajlandski premijer nalazi se u New Yorku na zasjedanju Opće skupštine UN-a. Glasnogovornik njegove vlade poručio je da puč nema šanse i da se Thaksin i dalje smatra premijerom. Politička kriza u Tajlandu traje već par mjeseci. Ustavni sud poništio je izbore održane u travnju, a Thaksin je odbio predati dužnost, iako ga optužuju za korupciju i zloupotrebu položaja. Thaksin je inače vlasnik jedne od najvećih tajlandskih korporacija – telekomunikacijske kompanije Shin Corporation i kao takav jedan od najbogatijih Tajlanđana.
