Radical element

“Prema procjenama, broj debelih u svijetu premašio je broj izgladnjelih - prvih ima oko milijardu, drugih oko 852 milijuna”…” 35 000 ovaca je ubijano tjedno, jer je tržište bilo preplavljeno ovčetinom. Nitko nije razmišljao o pomoći gladnima”.

A gladna je Afrika, maternica čovječanstva, kontinent najbogatiji životom, rudama, opstankom, ravnotežom nezamislivih krajnosti, iz koje smo se razmilili po Zemlji. Pretvorena je u test poligon za oružja, bolesti, lijekove, metode ubijanja i manipulacije – ili jednom rječju – konclogor, koji se jedino po perfidnosti i veličini razlikuje od Auschwitza.

(Eh, sad, da li je to najbolje pripisati weltschmerzu, slijegati ramenima i brinutisvojubrigu, ili naučiti na greškama, možda pokoju i ispraviti…kako tko hoće. ipak, brinutisvojubrigu ne isključuje ovo, ima više veze nego što bi itko bio spreman priznati.)

Mit broj 1: Priroda je glavni uzrok gladi u Africi

Europljani su uništili stoljećima balansirani sustav prehranjivanja. Prije Europljana umiranje od gladi je bilo nepoznato u Africi. Najbolja zemlja je zasađena monokulturama., iskrčeni su milijuni hektara drveća, tlo je iscrpljeno, pustinja se širila.(Ne samo u Africi i ima velike veze s globalnim zagrijavanjem, ozonskim rupama, terorizmom, skupim avionskim kartama, skupim benzinom, vizama za put u SAD i Englesku….)

Mit broj 2: Prenaseljenost u Africi

Generalno, brzina rasta stope prirodnog priraštaja na Zemlji se konstantno smanjuje.

Maltuzijanska proročanstva se zaboravljaju, čak i notorni UN popušta pred statistikom, objavljuje projekcije o rastu stanovništava, koje unatrag 10 godina redovito revidira, smanjujući vrijednosti.

Posljednja prognoza je:

Afrika ima najveću stopu rasta, ali ona nije uzrok gladi, već posljedica siromaštva i potrebe za radnom snagom koja bi obitelji osigurala hranu. Bilo kakvo povećanje životnog standarda smanjuje prirodni priraštaj.

‘We used to have a big farm – five hectares. We sold it one hectare at a time to pay to live. Now we can’t cultivate any more…We don’t have food because there is no-one to go and find food: my eldest children are dead. Before, I was able to work, but now we stay with hunger because there is nothing I can do. We miss our land.’

Milembe Mwandu, Shinyanga, Tanzania, April 2006

Mit broj 3: afričke nesposobne vlade

Glad u Africi su institucionalizirale transnacionalne korporacije, zapadne vlade, međunarodne agencije i afrička elita. Naknade malim farmerima su sustavno i umjetno održavane niskima. Hrana u urbanim područjima je bila jeftina, s ciljem sprječavanja nemira i uz zgodnu mogućnost davanja minimalnih nadnica. Favorizira se uvoz i bogaćenje pojedinaca. (Svaka sličnost s Hrvatskom je….pa, neizbježna)

Zimbabwe nakon osamostaljenja 1980.g.: Robert Mugabe je podigao cijenu poljoprivrednih proizvoda i podijelio kredite malim farmerima. Iako je bila suša tih godina, mali farmeri su dvostruko povećali proizvodnju, nahranili obitelji i izvozili u susjedne zemlje. Bez ijednog GM zrna.

Mit broj 4: Slobodno tržište je spas za Afriku

Cijena afričkih proizvoda je padala, a uvezenih artikala rasla. Oxfam je to nazvao “trade trap“, prisiljavanje na proizvodnju dobara čija cijena na slobodnom tržištu konstantno pada. Npr. porast izvoza kave za 26%, a pad cijene za 21% (1988-1990) . Posljedica je uzimanje sve više kredita…

“The world financial system is a greater cause of hunger in Africa than is bad weather”. Pomaže samo Oxfam:

‘So far I’ve received 5,000 shillings of the 10,000 we’ll get from “cash-for-work”. I’m paying for my brother to attend school. He is at secondary school so we have to pay for that. I’ve spent 3,000 on school fees, another 1,000 I’ve spent on medication for one of my sons. With the remaining 1,000 I managed to buy two goats. One I call Oxfam!’

Pamela Ataa in Turkana, northern Kenya

Mit broj 5: U.S. pomaže gladne u Africi

Pomaže u akutnoj krizi, ali i ruši cijenu domaće hrane. Pomoć se raspodjeljuje strateški i ucjenjivački, a ne po potrebi. Osim toga 60% pomoći prima Egipat. Propada velika zelena revolucija, provedena po zapadnom demokratskom receptu u Indiji i Africi: The Gates-Rockefeller Green Revolution for Africa: Still ignoring the root causes of hunger

Za to vrijeme, s druge strane svijeta, u jednom nedemokratskom sustavu:

The Big Green Experiment: Cuba’s Organic Revolution “Najveći svjetski eksperiment u organskom uzgoju hrane se upravo odvija na Kubi i svatko tko jede hranu bi trebao znati za to”. Prema izvršnom direktoru Food Firsta Peteru Rossetu, više od 200 biotehnoloških centara u Kubi proizvode jeftine, netoksične biofertilizatore i pesticide, bazirane na lokalnim mikroorganizmima.

Glad = profit

Ne radi se usporedbi lijevih i desnih opcija. Ne radi se o veličanju Fidela Castra i pljuvanju po kapitalizmu. Jer ne radi se ni o kapitalizmu, marksizmu, anarhizmu, već robovlasništvu.

Jedna skupina ljudi eksploatira drugu skupinu, nakon što ju je porobila, pobijedila, na manje ili više skrivene načine prorijedila. Raspolaže tuđom radnom snagom i životom, kao naknada se daje kruh, voda, mrkva i batina.

Na površini izgleda kao pobjeda zapadnog načina života, znanosti, pameti, sposobnosti, marljivosti u uvjetima u kojima svi imaju jednake šanse.

Ispod površine radi se tek o jednostavnom lovu na monstruozni superprofit kompanija. Mogu ga ostvariti samo pomoću super jeftinog inputa, što znači otetog i opljačkanog. Prisilno pridruživanje tom establishmentu provodi se na prokušani način: REKET – plaćat ćeš mi zaštitu ili te neće biti (WTO).

Pa je bespredmetno optuživati Fidelita kako je nedemokratski tiranin. Današnja demokracija je elitistička farsa namijenjena konzumentima. Samo robovlasnici imaju jednake šanse u potrazi za srećom. Robovi su prljava bolesna masa iz zaostalih polucivilizacija, koja se bezobrazno reproducira, zaglupljena nekim čudnim bogovima.

Uvod u ekonomiju GM hrane

Zaliha GM zrnja USA i njenih podružnica traži novi dom. Izvoz U.S. kukuruza u EU je pao s 426 miliona na 1 milion u 1999. godini. GM usjevi su od 1999. prouzrokovali američkoj privredi gubitke od preko 12 milijardi US$ zbog: nižih uroda GM usjeva, većih troškova proizvodnje (sjeme, pesticidi) te gubitka glavnih kupaca (Europa, Japan, Južna Koreja).

Argentina nakon GMO revolucije i otplate duga MMF-u:

Udvostručena je nezaposlenost, 160 tisuća obitelji malih farmera bilo je prisiljeno napustiti svoj posjed, utrostručio se broj prosjaka i beskućnika, a gotovo polovina argentinske populacije smatra se siromašnom. Nacionalni institut za poljoprivrednu tehnologiju (INTA), ostao je bez stručnog kadra. Uništeno je više od 130 tisuća hektara šume.

Uzgoj GM soje zahtijeva dva do tri puta više, a ne manje herbicida. Kako bi se korovi ipak uništili ponovno se počinju koristiti neki herbicidi visoke toksičnosti. Pojavili su se superkorovi otporni na totalni herbicid. Zbog uvećane pojave štetnih insekata na plantažama se moraju koristiti insekticidi označeni kao vrlo toksični. Suprotno najavljenoj visokoj rodnosti, GM soja daje od 5-10 posto niže urode zrna (Elmore i sur. 2001.), Na International Forum on Globalization and Family Farmers (kolovoza 2000.) predstavnik Argentine iznio je da su urodi manji čak 10-15 posto .

A, gdje smo mi?

Nijedan laboratorij u Hrvatskoj koji je provodio testiranja na genetički modificiranim proizvodima nema valjan certifikat na temelju kojega bi ta istraživanja bila relevantna. Čak ni onaj u Zagrebu, za koje je Ministarstvo zdravstva odlučilo da će biti referalni GMO centar, a kojemu je za pribavljanje EU certifikata dano 9 milijuna kuna u zadnje dvije godine.

Prema analizama Greenpeacea i hrvatske Zelene akcije, objavljenim još 2001., genetički modificirana soja osnova je najmanje 300 artikala koji se proizvode ili prodaju u Hrvatskoj. Teško će proći označavanje GMO proizvoda i u biti neće ništa značiti. Repičino ulje, sojino brašno i kukuruzni škrob je u svakom proizvodu na polici s hranom u supermarketu. Pročitajte deklaracije!

Dok 92% Amerikanaca podržavaju zahtjev za označavanje GM hrane……. namjera Hrvatske da se proglasi slobodnom od GMO izložena je pritisku od strane USA.

Hoćemo li kubanski ili argentinski model? Američki ionako nikad nećemo imati, ma koliko sanjali o tome i ma koliko čvrsto Bush zagrlio Mesića….

Europa je imala viškove poljoprivrednih proizvoda i bez GMO. Radi se samo o prodaji američkog patenta na život. Patenta koji nikom ne treba, samo njegovom trgovcu, kako bi mu dao mogućnost zarade, kontrole, sankcioniranja neposlušnih.

Traži se samo moratorij na sadnju GM usjeva i dodatna nezavisna istraživanja.

Izvori:

Myths of African hunger, by Kevin Danaher and Abikok Riak, Spring 1995

M. JOŠT: Trebaju li hrvatskoj GM usjevi: hoće li Hrvatska slijediti put Argentine

Oxfam: Causing Hunger - an overview of the food crisis in Africa

Sljedeća tema : Copyright na život

hr.digg|dodajbod