Opet sam se zaboravio prijaviti na Biro za nezaposlene. Uredno to zaboravljam, jer ne vidim svrhu, a i nemam vremena razmišljati o Birou. Svakodnevno traženje oglasa i pisanje prijava, dotjerivanje životopisa za svaku prijavu.. Nije ni to lagano. Mene ustvari zaboli za Zavod i prijavljivanje i sve to što je država našla shodnim za jednu nezaposlenu osobu u odnosu s njom.
No, nije to kraj priče o meni i Birou. Naime, istječe mi naknada koju primam kao svježe nezaposlen, pa sam dobio savjet da mogu još 3 mjeseca primati naknadu za nezaposlene ukoliko od liječnika donesem potvrdu da sam bolestan.
Odbio sam savjet na što je djelatnica Biroa ostala u čudu.
- Pa čak je i sin od ZvučnoPrezime primao tako…
Prekinuo sam ju i rekao da me to ne zanima.
- Nisam bolestan, a uostalom, država je sjebana, pa možda učini nešto pametno s tih 3000 kuna. Otvori koje radno mjesto…
- Tko Vam plaća režije…?
-Supruga.
- …i vama je važnija država od supruge?
-?!
Nevjerica u žene. Mislim u sebi, naravno da nije, ali da ću primati naknadu od države za nezaposlenost na osnovu toga što sam bolestan – e to nema šanse!!
I tako neću primati slijedeća tri mjeseca po tih tisuću kuna, iako sam bez problema mogao otići do liječnice, potužiti se valjda ili slagati, te dobiti Potvrdu. Meni je zanimljivije biti bez naknade jer ubodem tu i tamo koju kunu na crnjaka, pa nema smisla duplo štetit državi. Dovoljno je već oštećena, pogledajte samo tko ju vodi.
Ne treba meni naknada već posao, ali to je neka druga zajebana priča. I tako sam tri soma kuna ostavio državi u ime nekih boljih budućih vremena. Tko tebe kamenom ti njega kruhom :))
