Archive for March, 2007

Odstupi od informacije

«Mnogi» vjerojatno čekaju da napišem što mi je odgovorilo Ministarstvo zaštite okoliša i prostornoga uređenja na moj zahtjev za pristup informacijama kojega sam uputio 07. veljače 2007. godine. Iako su debelo prošli svi zakonski rokovi u kojima sam trebao dobiti odgovor, još uvijek ga nemam. Obećanja postoje, pa vas molim da se i vi još malkice strpite, kao što sam strpljen i ja.

Za one koji su možda propustili, podsjećam kako je glasilo moje pitanje.

Informacije koje me zanimaju vezane su uz postojanje ilegalnih odlagališta radioaktivnog i visokotoksičnog otpada na širem području Papuka odnosno Psunja. Molim Vas da me obavijestite o saznanjima i dokumentima koje posjeduje Ministarstvo vezano uz temu zahtjeva. Pored ovih informacija molim Vas da me izvijestite i o radnjama koje je ministarstvo poduzimalo, a tiče se istraživanja potencijalnih lokacija takvog otpada, informacija o njima, saznanjima od stanovništva i sl. Također Vas molim da mi dostavite informacije koja druga državna tijela posjeduju saznanja vezana uz informacije koje tražim.

Prije dva tjedna pričao sam s gospođom u ministarstvu koja je zadužena za ovakve stvari, bila je vrlo ljubazna i rekla je da je spis u postupku, kod inspektora; da su pri završetku i da uskoro očekujem poštara. Odgovora nema niti danas.

Kako sam saznao moj upit je proslijeđen lokalnoj inspekciji zaštite okoliša u Požegi, a prije tjedan dana su me lokalci kontaktirali s tezom da sam prvo trebao doći do njih. Bili su isto ljubazni. Razmišljajući kao oni možda sam i trebao prvo do njih, ali ovako je zanimljivije i u svakom slučaju preciznije. Kada mi dođe odgovor iz ministarstva, onda ću do njih po daljnje detalje…

Ili da počnem sastavljati požurnicu ministarstvu?

Biogoriva, te kako ih možete napraviti doma

Vrlo jednostavno. Sve što vam je potrebno za “lagani” start možete saznati u ovom postu. Vaše znanje o biogorivima svakako podijelite s drugima i tražite odgovore od onih koji znaju više. Volio bih čuti povratnie informacije i iskustava, zato postoje komentari i kontakt. Biogoriva su obnovljiva i u velikoj mjeri imaju smanjenu emisjiju štetnih ispušnih plinova. Ono plinova što nastaje, biljke ponovno iskorištavaju za rast. To nije slučaj s klasičnim mineralnim gorivima, kao niti s biogorivima koja su pomješana s mineralnim gorivom. No, takvim mješanjem znatno se smanjuje količina štetnih ispušnih plinova.

Može i na čisto jestivo

Jeste li znali da dizel agregati mogu biti pogonjeni običnim jestivim uljem? U ovom slučaju nije bitno je li ulje korišteno ili novo. Kod korištenja ulja u motoru važno mu je smanjiti viskoznost, a ova metoda je tehnički najkompliciranija. Potrebno je ugraditi dodatni spremnik goriva za ulje. Tekućina za hlađenje motora grije spremnik ulja i smanjuje mu viskoznost. Caka je u tome što motor 5 minuta na početku i kraju rada mora biti pokretan petrodizelom zbog čišćenja motora od ulja. Sve se vrlo jednostavno obavlja sklopkom.

Kako opisana metoda zahtjeva prilično truda i tehničkih znanja, a smanjuje se i praktičnost, postoje jeftinije i jednostavnije metode proizvodnje biogoriva, koje su opisane u knjižici Zelena energija (Zagreb 2005., Bruno Motik, ZMAG). U ovoj korisnoj brošuri govori se o načinima upotrebe energije koja nas okružuje, a koju možemo uz mala ulaganja iskoristiti u svakodnevnom životu, te tako uštedjeti novac i sačuvati okoliš. Ovim načinom smanjujemo ispuštanje CO2, te aktivno sami pridonosimo oporavku Zemlje od efekta staklenika. Osim energije sunca, i gore spomenutog načina korištenja ulja za pokretanje dizel motora, Bruno opisuje još tri načina kako možemo dobiti biogorivo.

1. Miješanje biljnoga ulja i petrodizela

Ovo je ujedno najjednostavniji način. Radi se o mješanju petrodizela kojega možemo kupiti na svakoj benzinskoj crpki i biljnoga ulja (korišteno je bolje!, ali ne izgorjelo do karbonizacije) u omjeru 50%:50%. Filtriranje prije i poslije obavezno. Robusniji agregati mogu koristiti i omjer 30% petrodizel i 70% biljno ulje. U ovom slučaju dodaje se mineralni dizel koji smanjuje viskoznost ulja. Iskustva pokazuju da se ovakvo “biogorivo” može koristiti tijekom toplijih dana u godini, dok se tijekom hladnijih dana preporuča transesterifikacija ulja tj. proizvodnja biodizela.

2. Biodizel (Biodiesel); proces transesterifikacije

Kemijskim postupkom/procesom transesterifikacije razbijaju se molekule masti ulja, te se tako smanjuje viskoznost. U procesu nastaje/taloži se glicerol kao nusprodukt. Reaktanti su metanol i kaustična soda - NaOH. Detaljni proces transesterifikacije tj. “kuhanje” biodizela (što je potrebno od opreme, te recept) opisao sam u postu Recept za pozitivni biodizel. Nakon filtriranja i/ili pranja s vodom, biodizel je spreman za korištenje kao čisto gorivo ili pomiješano u bilo kojem omjeru s petrodizelom. Zbog niskog viskoziteta prikladan je za korištenje tijekom cijele godine. Biodizel se može bez problema napraviti u garaži uz mjere opreza (ne smije se doći u kontakt niti udisati kemikalije i pare). Bitna je prozračnost, preporučuje se upotreba zaštitnih rukavica i naočala. Tijekom kemijskog procesa transesterifikacije, koriste se tvari koje su derivati nafte, pa biodiesel nije čisto nemineralno biogorivo.

3. Biopower - 100% nemineralno biogorivo

Princip proizvodnje biopower goriva jednostavnije je od procesa proizvodnje biodiesela. Caka je u separiranju nazasićenih od zasićenih masnoća. Koriste se samo nezasićene masne kiseline jer takvo ulje ima bolji viskozitet. Nakon toga odvojeno ulje se razrjedi s terpentinskim uljem. Mogu se mješati i neka druga ulja, ali ovakvo biopower gorivo pomješano s terpentinskim uljem je 100% nemineralnog porijekla, te 100% biorazgradivo. Ekološko gorivo bez premca. Dodavanjem etera poboljšava se paljenje, no gorivo ima jedan minus. Naime, isto kao i čisto jestivo ulje nije prikladno za hladnija podneblja. U slučaju da se odlučite na ovu metodu, a živite u hladnijem podneblju, potrebno je ugraditi izmjenjivač topline koji će rashladnom tekućinom grijati gorivo prije dolaska do motora.

Više o ovom gorivu potražive na odredištu http://bio-power.co.uk

Gdje nabaviti/kupiti potrebno

Tu i tamo mi se jave ljudi i pitaju me gdje mogu nabaviti opremu i reaktante za proizvodnju biogoriva. To me iznimno veseli, jer članci koje sam pisao imaju odjeka u cyber prostoru i ljudi očito žele nešto sami poduzeti. Stoga sam udrugu ZMAG pitao gdje nabavljaju metanol i kaustičnu sodu, te potrebnu laboratorijsku opremu u Zagrebu. Bilo bi dobro saznati i za druge gradove i mjesta, pa ako znate, javite.

Metanol se može kupiti kod firme ECI d.o.o., ZMAG je imao malu provjeru za što im treba, ali kako su nevladina udruga i potrebno im je za radionice, sve ide ok. Treba vam industrijski, ne laboratorijski metanol. Vjerojatno ćete morati dosta pričati i biti dobri s vašim prodavačem metanola, informirajte ga što radite, nema razloga da ne surađujete. Ukoliko imate problema i plaćate litu metanola više od 10 kuna javite mi se da vam dam točne upute kako ćete doći do metanola u Zagrebu po fer cijeni.

Kaustična soda se bez problema može nabaviti u Kemoboji. Treba paziti da bude suha i kako je čuvana.

Epruvete, menzure i slično može se kupiti u Hospitaliji. Ali ako shvatite bit postupka i što se događa i s kojim razlogom, neće vam trebati baš sve opisano. Sami ćete usavršiti i napraviti jedinstveni proces, u skladu s onim što već imate oko sebe.

Preciznu vagu za reaktante možete nabaviti u svakom ultramegashopu bijelom tehnikom, a ph trakice u ljekarni ili sl. prodavaonicama.

Reference:

1. Collaborative Biodiesel Tutorial

2. Journey to forever

3. Biopower fuel

4. Knjižica Zelena energija, Zelena mreža aktivističkih grupa, Bruno Motik, Zagreb 2005., www.zmag.hr, (PDF download)

5. Festival sloboda stvaralaštvu, 2006. (PDF download)

6. From the fryer to the fuel tank, www.JoshuaTickell.com, vodič kroz alternativno gorivo

7. Recept za pozitivni biodizel

Slavonijo, zemljo plemenita

Usred zemlje Slavonije, bogate plodnom zemljom i vodom niču izraelski hidropondiji! Obradiva polja zjape prazna, zarasla u ambroziju i korov, a vodu truju s pesticidima i herbicidima na sterilnoj zemlji iz koje raste duhan, umjesto povrća, voća, žitarica i cvijeća koje se uvozi.

Još bih razumio da uvodimo izraelsku tehnologiju hidropondija kada bi sve te površine bile zasijane, a svi nezaposleni radili, pa tako dodatno povećavali BDP. No, nije tako, već se još više na račun «novih tehnologija» strmoglavljujemo u vazalski bezdan. Nevjerojatno, kao da sanjam noćnu moru, ali evo uvjerite se sami:

Izraelska tehnologija za slavonsko povrće

Je li stručno mišljenje uvijek najbolje?

William Engdahl, iako ga iznimno, iznimno cijenim i poštujem, kada je pričao o važnosti ruske nafte za Hrvatsku nigdje nije spominjao balastne vode i trulu cijev naftovoda koja prolazi kroz Hrvatsku, što je za mene kao čovjeka koji mislim ponekada na okoliš vrlo bitno. Nikada nisam čuo od Vjerana Piršića da je protiv ruske nafte kroz projekt Družba Adria, ali sam čuo da je protiv balastnih voda u Kvarneru i curenja nafte u okoliš i naše izvore pitke vode. Nitko nije ponudio kvalitetno i prihvatljivo rješenje za to, a uostalom, cijena transporta nafte koju su nudili Rusi ispod svake je razine obzirom na rizik koji taj projekt nosi za naše more i turizam!

Što se tiče važnosti diverzifikacije uvoza nafte, o čemu priča Engdahl, Hrvatska ima uvoznu luku na moru u kojoj se istovara uvozna nafta, a utovara balast (morska voda) u tanker i nema tog zagađenja mora o kojemu pričam, a da ne kažem da je takva uvozna luka dovoljan uvozni kapacitet za naše potrebe. Moraš ipak gledati malo šire druže b!k.

Sad možemo pričati i o drugom naftnom projektu PEOP (naftovod Constanta - Trst), što je američka kotrolirana nafta iz kaspijske regije, ali ona će se trulim naftovodom transportirati za Europu kroz Hrvatsku, jer Europa više ne želi ovisiti isključivo o ruskoj nafti. Dakle, Europski, a ne hrvatski interes. Hrvatska puši u svakom pogledu, jer nitko ne brine za okoliš, najvažniji su interesi energetske sigurnosti Europe, a ne Hrvatske! (mi imamo luku Omišalj što je dovoljan uvozni kapacitet za naše potrebe, ponavljam). O tome se radi.

Od projekta Družba Adria Hrvatska nije odustala! Gdje si taj podatak pronašao, daj ga i meni, molim te b!k.

Što se tiče nuklearki, biti ću vrlo plastičan. Vidi, radi se transparentnosti cjelokupnog procesa, ne samo dobivene energije! Mislim da rijetko tko ima nešto protiv nuklearki, ali ima protiv zagađenja koje s njima dolazi! Uzmimo na primjer Ameriku koja ima 105 komercijalnih reaktora, najviše na svijetu. Koliko osiromašenog urana (DU ili U-238) nastaje u procesu obogaćivanja goriva za te nuklearke? Znaš li gdje taj “otpad” završava? Ako misliš da plaćaju skupo smještanje tj. odlaganje u RAO odlagališta gadno se varaš. Korporacije su osmislile kako od tog otpada napraviti ekstraprofit i dodatan višak vrijednosti kroz novi proizvod. Oružje. Koje probija gotovo sve.

Njihovo RAO odlagalište je cijeli svijet, jer taj otpad ugrađuju u bombe kojima siju mržnju, strah, smrt i siromaštvo da bi još bolje kontrolirali i manipulirali svoje i tuđe ovce, te zgrnuli još više para. Irak, Afganistan, Palestina, Srbija, Bosna, Kosovo i naš Jadran su njihova RAO odlagališta koja ne plaćaju! Vrijeme poluraspada visokotoksičnog teškog metala U-238, to jest osiromašenog urana je 4,46 milijardi godina. Tko je terorist, a tko idiotarijanist u ovoj priči?