Radical element

Preneseno sa www.feral.hr

FERAL ISTRAŽUJE: HOĆE LI U PREDIZBORNOM SUKOBU SDP-a I HDZ-a, KAO KOLATERALNE ŽRTVE, PASTI BIVŠI I SADAŠNJI POŽEŠKI ŽUPAN, HDZ-ovac BAGARIĆ I SDP-ovac RONKO

Drago HEDL
6. lipnja, 2007.

Zaoštravanje odnosa između HDZ-a i SDP-a, koje će sasvim sigurno podrazumijevati i izvlačenje teške artiljerije kako predizborna kampanja bude odmicala, moglo bi i aktualnog požeškog župana SDP-ovca Ronka, zbog neobičnih poslova s Vladom Zecom, dovesti u neugodnu poziciju. O tome se u Požegi naveliko šuška

Suđenje Vladi Zecu, nekadašnjem tajkunu požeške kotline i većinskom vlasniku propale tvrtke Kamen Ingrad, u hrvatskoj javnosti izaziva otprilike onoliko zanimanja koliko i činjenica da je NK Kamen Ingrad, ta omiljena tajkunova igračka na čijem je čelu također bio, ispao iz Hrvatske nogometne lige. Na suđenju Vladi Zecu očito neće biti spektakularnih obrata u kojima bi, primjerice, njegovi nekad bliski suradnici i politički mentori – od najdugovječnijeg hrvatskog župana i aktualnog saborskog zastupnika HDZ-a Ante Bagarića, predsjednika HSP-a i također zastupnika u Saboru Ante Đapića ili aktualnog SDP-ovog župana i reflektanta na zastupničko mjesto Zdravka Ronka – i sami bili dovedeni u situaciju da se stisnu do Zeca, na istoj onoj nimalo udobnoj optuženičkoj klupi, na kojoj on trenutačno sjedi.

Vlado Zec tako će – kao i u mnogim dosadašnjim spektakularno najavljenim suđenjima za teški kriminal - ispasti jedina krupnija riba u priči u kojoj je zamračeno tridesetak milijuna kuna i koja je u financijsko-knjigovodstvenom smislu toliko komplicirana da se još uvijek, unatoč dugotrajnim vještačenjima, ne može točno utvrditi kolika je šteta stvarno napravljena.

Zadihani Đapić

Priča o načinu poslovanja Vlade Zeca u neku je ruku slična onoj davnoj, koja je svojedobno ozbiljno uzdrmala bivšu Jugoslaviju, kada je – zahvaljujući sličnom ponašanju i poslovnim manirama – nekadašnji čudotvorac iz Velike Kladuše, Fikret Abdić Babo, izdavanjem mjenica bez pokrića upao u platni sustav zemlje. Kao što ni tada Fikret Abdić takvo što ne bi mogao učiniti bez znanja politike, isti je slučaj i s Vladom Zecom. Dok je bio moćan i dok se oko njegova Kamen Ingrada vrtjela ozbiljna para, bez obzira na koji način, iz kojih izvora i za koje namjene, Zec je stalno bio u društvu politike i to ne samo lokalne, požeško-slavonske, već i one na državnoj razini.

Treba se samo sjetiti kako mu je “na noge” u Požegu svojedobno dotrčao i Anto Đapić i još sav zadihan tutnuo mu u ruke pristupnicu HSP-a, pretvorivši Zeca, koji se prije toga potucao od SDP-a do HDZ-a, preko noći u pravašku megazvijezdu i nositelja liste na lokalnim izborima u Požeško-slavonskoj županiji. Što je Đapić dobio zauzvrat za onu pristupnicu HSP-a, nikad se neće saznati, mada je spekulacija bezbroj. Đapića nitko neće ni spomenuti na suđenju, jer, naravno, sud se koncentrira na “meritum stvari”, a okolnosti i “kontekst”, na kojem inače toliko inzistiraju političari kad im ne daj bože netko izvuče kakvu rečenicu iz cjeline, sud neće zanimati.

Zec je tako, uz dvoje suoptuženika, još sitnijih riba od njega samog – njegove nekadašnje pomoćnice Đurđice Kristić i bivšeg ravnatelja Županijske uprave za ceste (ŽUC) Milana Ivanka - ostao sam na optuženičkoj klupi. U sudnici se, međutim, 11. svibnja pojavio i Anto Bagarić, dakako u ulozi svjedoka i dakako, odbio je svaku moguću krivicu za nezakonito izdavanje mjenica. Bagarić se nije osobito uzbudio ni kad mu je trećeokrivljeni, njegov nekadašnji bliski suradnik Milan Ivanko, u sudnici rekao da laže dok je govorio da ništa nije znao o izdavanjima mjenica. Bagarić se ozbiljnije uzbudio tek nedavno, kad mu je na vrata pokucala policija i pozvala ga na razgovor, no ispostavilo se da je i tu stvar bila posve benigna. Bivšem županu je naime netko otuđio pištolj iz vikendice, koji je kasnije završio na crnom tržištu. Prilikom ispitivanja ispostavilo se, međutim, da je Bagarić imao i neprijavljenog oružja, o čemu se policija zanimala. Mjenice bez pokrića, na Bagarićevu radost, nisu bile predmet njihova interesa.

Spasonosna formula

Pokazalo se, međutim, da je prva mjenica, s kojom je započela cijela ta hazarderska igra, izdana još 2001. godine i da se radilo o 6,5 milijuna kuna. Bagarić će, naravno, reći da ni o tome ne zna ništa, mada je u Požeško-slavonskoj županiji bio alfa i omega, neprikosnovena vlast koja je o svemu odlučivala, o svemu bila obaviještena i sve znala. Nekadašnji ravnatelj Županijske uprave za ceste, sada trećeokrivljeni Ivanko, sigurno nije mogao ni o čemu odlučivati a da to nije znao Bagarić. Bagarić mu je bio nadređen, kao što je i Županija bila nadređena ŽUC-u.

“Tjedan dva prije nego što bi na naplatu trebala doći neka od mjenica koje je izdala Županijska uprava za ceste”, objašnjava za Feral jedan dobar poznavalac tehnologije kako su se izdavale mjenice u korist Kamen Ingrada, “Ivanka bi iz banke nazvali i rekli kako uskoro puštaju mjenicu na naplatu. On je naravno znao da će, dogodi li se to, ŽUC završiti u blokadi, pa bi istoga časa, sav u mukama, nazvao Đurđicu Krstić, pomoćnicu Vlade Zeca. Zvao bi i Zeca, ali ovaj mu se, u pravilu nije javljao. Tako su ga pustili da se znoji dan-dva, a onda bi mu se, kad je već bio posve izbezumljen, javili sa spasonosnom formulom kako se nema čega bojati jer postoji rješenje. Potrebno je samo da izda tri bjanko mjenice i sve će biti sređeno. Ivanko bi tako i postupio, mjenice bi preuzela Đurđica Krstić, jednom bi novom mjenicom – uvećanom za kamatu – vratila onu koja je trebala doći na naplatu, a s dvije druge otišlo bi se u banke po nove iznose novca. Tako se spirala duga opasno počela širiti, no Zec i njegov Kamen Ingrad na taj su način jedino mogli opstati. Sve dok se nije naletjelo na zid”, priča Feralov sugovornik.

Banke su pritom imale svoju računicu. Kako su iza izdanih mjenica stajala jamstva Županije i kako je Županijska uprava za ceste bila tvrtka u vlasništvu Županije požeško-slavonske, dakle države, nije bilo bojazni da se mjenice neće moći naplatiti. Osim toga, banke se nisu žurile ni kad bi prošao datum naplate mjenica, jer su uredno obračunavale kamatu, kakvu nije bilo moguće postići plasiranim kreditima, pa su bile zadovoljne jer su po visokoj cijeni prodale svoj novac.

Bagarić je naravno u dubokoj amneziji. Na suđenju, 11. svibnja, rekao je da ništa ne zna o izdanoj mjenici Županije na 1,5 milijuna kuna koja je imala datum naplate 30. lipnja 2004., a koja je kasnije zamijenjena s tri mjenice ŽUC-a. Bagarić se ničega nije mogao sjetiti ni kad mu je rečeno da je samo on, kao župan, mogao potpisivati mjenice. Sprega Bagarića i Vlade Zeca bila je, međutim, više nego očita. Oni su funkcionirali kao prst i nokat - uostalom za 13 godina Bagarićeve svemoći u Požeško-slavonskoj županiji u dva je mandata bio dožupan, a jednom predsjednik Županijske skupštine. No, Bagarić i Zec međusobno se ni na koji način ne optužuju. Obojica znaju da je tako bolje i jednom i drugom, pa se sve svaljuje na one ispod njih.

Predizborni odstrel

Zdravko Ronko, SDP-ov župan koji je zamijenio Bagarića nakon njegove dugogodišnje vladavine županijom, neće se međutim naći ni u ulozi svjedoka iako je sa Zecom itekako bio upetljan u izdavanje mjenica. Sada se čini da bi Ronko mogao iz cijele priče izaći neokrznut, mada je, u izdavanju mjenica u korist Kamen Ingrada (o čemu je Feral nedavno pisao) bio široke ruke. No, zaoštravanje odnosa između HDZ-a i SDP-a, koje će sasvim sigurno podrazumijevati i izvlačenje teške artiljerije kako predizborna kampanja bude odmicala, moglo bi i SDP-ovca Ronka dovesti u neugodnu poziciju. O tome se u Požegi naveliko šuška, a neki neobični postupci bivšeg požeškog gradonačelnika, a sadašnjeg župana, o tome također govore.

Ronko bi, naime, bio idealan za predizborni odstrel kojim bi HDZ mogao pokazati kako u priči o kriminalu Vlade Zeca svoju značajnu ulogu imaju i kadrovi čija je matična adresa na Iblerovom trgu. Ronko je, čini se, osjetio da bi u tom slučaju mogao biti otpisan, jer njegov favorit Milan Bandić nije zasjeo na čelo SDP-a. Od ranije se znalo da mu Željka Antunović nije nimalo sklona, a Zoranu Milanoviću, s ambicijama za izbornu pobjedu ove jeseni, Ronko kao kamen oko vrata, sigurno ne treba. U tome treba i tražiti uzroke naglog okretanja Ronka drugoj opciji – Glavaševu HDSSB-u s kojim je, osobito s predsjednikom te stranke Krešimirom Bubalom, posljednjih mjeseci u iznimno bliskim odnosima. Ako HDSSB i ne može spasiti Ronka, može ga plasirati visoko na svojoj izbornoj listi, a može mu pomoći i u priči u kojoj ima itekakvog iskustva – prikazati ga kao žrtvu političkih obračuna, onako kako to prikazuje Glavaša u njegovim problemima s optužnicom za ratne zločine.

Ovih dana Ronkovi su oponenti iskopali neke zanimljive dokumente, koji uz već ranije izdavanje mjenica i avansno plaćanje Kamen Ingradu Vlade Zeca, dodatno potvrđuju bliskost odnosa aktualnog pritvorenika Zatvora u Požegi i tamošnjeg aktualnog župana. Iz dokumentacije koja je u posjedu Ferala zorno se vidi da je Zdravko Ronko, kao gradonačelnik Požege, itekako favorizirao Kamen Ingrad u poslovima za koje se ta tvrtka natjecala.

Požeška šuškanja

Ronko je – pokazat ćemo to na dva primjera – kršio zakon da bi Zecu namjestio posao. Zašto je to činio? Zašto se izlagao mogućem kaznenom progonu, favorizirajući Kamen Ingrad po svaku cijenu? Možda će, ako su točna požeška šuškanja da se i protiv njega vodi istraga, biti prilike da se dobije odgovor na ta zanimljiva pitanja.

Protiv Ronka je još u ožujku 2005. godine podnesena kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi kojom se, uz ukazivanje na nezakonitosti, upozorava na favoriziranje Kamen Ingrada u natječajima za poslove koje je naručivao Grad Požega dok se Ronko nalazio na njegovu čelu. Tako je u natječaju za rekonstrukciju dviju požeških ulica, Vukovarske i A. Stepinca, posao dobio Kamen Ingrad, mada je u odnosu na drugog ponuđača, Promet d.d. bio skuplji za više od četvrt milijuna kuna. U drugom poslu, koji se trebao obaviti na zgradi Požeškog muzeja, također je za izvođača radova izabran Kamen Ingrad, bez obzira što je njegova ponuda, ovoga puta čak za 1,3 milijuna bila skuplja od drugog ponuđača, tvrtke Stan d.d.

Sudionici tog natječaja su se žalili pa je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave poništila ne samo rezultate natječaja, već i sam natječaj, budući da je bio nezakonito sastavljen, kako bi već u startu eliminirao sve moguće suparnike Kamen Ingrada. Iako natječaj za taj posao još nije bio završen (po Zakonu o javnoj nabavi, naime, ako se netko od sudionika natječaja žali na rezultat, obustavlja se potpisivanje ugovora), tadašnji gradonačelnik Zdravko Ronko ne samo što je ugovor s Kamen Ingradom potpisao, već mu je izdao i mjenice koje je ovaj, dakako, odmah naplatio.

Zanimljiv je i slučaj Požeške gimnazije, koji se također spominje u kaznenoj prijavi protiv Ronka, a koji bi, pokažu li se optužbe točnima, za ovog SDP-ovca mogao biti vrlo neugodan. Ronko je, kao tadašnji gradonačelnik Požege 2004. godine izdao mjenice Kamen Ingradu za izgradnju zgrade gimnazije. Zec je, po starom običaju, koja je bila temelj njegove poslovne filozofije, mjenice odmah naplatio, a da radove nije izveo.

Vreća bez dna

No, problem je bio i u tome što Grad Požega nije mogao Kamen Ingradu izdati mjenice, jer u ugovoru za izvođenje radova na zgradi gimnazije piše kako Grad svoje obveze tom poslu podmiruje putem Ministarstva financija. Dakle, Grad Požega novac namijenjen za radove na zgradi gimnazije trebao je doznačiti Ministarstvu financija, a ovo pak Kamen Ingradu. No, kako je Kamen Ingrad bio financijska vreća bez dna, Ronko je to učinio prečicom.

Slučaj Kamen Ingrada, njegova posljednja epizoda koja se upravo vrti na požeškom sudu, mogao bi tako postati tek nešto zanimljivijim ukoliko se stvari dovuku bar do Ronka. Tada će tek – u međustranačkom predizbornom obračunu HDZ-a i SDP-a, biti nekih izgleda da i sadašnji HDZ-ov saborski zastupnik i najdugovječniji hrvatski župan, Anto Bagarić, malo probudi svoja sjećanja, ako promijeni onu klupu na kojoj je, u ulozi svjedoka, sjedio 11. prošlog mjeseca. U Hrvatskoj se takve kampanje obično vode pred izbore, a tada padne i poneka žrtva. Bagarić i Ronko dovoljno su nisko da njihov pad nikoga ne povuče u provaliju, a opet dovoljno visoko da mogu služiti kao primjer naglo probuđene odlučnosti da se ova država obračunava s kriminalom.