Bolje da sam post nazvao “Ima nas svakakvih” ili “Bog je ljubav”, a nije loš niti “Sto ljudi sto ćudi”. Možda sam trebao početi i s opservacijom kako svatko ima pravo na svoje mišljenje, što je i počelo demokratskog društva…
Naime, dobio sam izuzetno indikativan mejl. Kaže čovjek da novine u kojima radim prenose poganstvo i navodi da je toga stava zbog Božje zapovijedi - ne sagriješi bludno. Novine su objavile članak o školi seksa koja se provodi u Japanu, a u kojoj polaznici uče o “plesu vjetra i kiše”. Rekao bih da se više radi o japanskoj verziji Kama sutre (indijskom umijeću ljubavi), a novine su donijele i sliku na kojima se vide Japanci kako zajedno vježbaju seks poze na satu tečaja. Uglavnom, piše on, novine zbog toga prenose bludni grijeh, a šećer u njegovom mejlu je i horoskop koji pridonosi širenju poganstva koji pak vrijeđa kršćanske čitatelje…
Ja pak na slici vidim oženjene Japanke i Japance koji vježbom bolje ševe žele produbiti međusobnu ljubav.
Moj zaključak je: da je više dobrog seksa svima bi bilo bolje.
Ako je pušenje najvažnija tema kojom se moramo baviti, onda to stvarno postaje indikativno. Čak toliko znamenito, da kroz inflaciju flastera protiv pušenja u trgovinama i metoda odvikavanja od ovisnosti (piarovci to nazivaju lošom navikom), zapravo treba popušiti novi marketospinski politički trik. Ili više njih.
Nisu bitna poskupljenja i standard, nego cigarete. Više nije bitno što će proračun popušiti neke pare zbog nepušenja, već je bitno da narod popuši priče. Fino upakirane laži omotane plavo - žuto - zelenom vrpcom, kako na moru, tako i na kopnu. Svi toliko pričaju o nepušačkom zakonu, da se jedan drugi koji govori o moru, već može proglasiti popušenim. Ili ipak ne? Sanader će ipak biti dosljedan? Zerp nikad neće biti popušen?
Možda se popušenim mogu smatrati i brza stremljenja ka Europi. Kao kad digneš brzi kredit pa skužiš da si nabrzinu popušio. S osmjehom. Odjednom nema love; nema više te dobre Europe. Vlak usporava i Hrvatska posustaje u nastojanjima ekspresne integraciji s najrazvijenijima. Je li ovo pušenje ili ne pušenje? Prije izbora predviđali nam brzi upad, dok nakon izbora europska ofenziva biva usporena žestokim prodorom interesa da Hrvatska nikada ne započne provoditi Zerp. Kako god okreneš još će se koji dim povući dok se ne vidi kako će ova pušiona okončati.
Sve se čini da bi tako moglo dimiti i sa NATO integracijama i Vijećem sigurnosti. REferenduma biti neće, pa se očekuje glatko uklizavanje na obrasli teren po kojemu treba krčiti putove mira, pravednosti i brige za siromašne. Kroz borbu protiv terorizma, naravno. Popušiti ili ne popušiti i ovu? Hrvatska na čelu borbe protiv terorizma, čitam naslove ovih dana. Tko bi to rekao! Tako mali, a tako sposobni. Za našeg mandata i Alkaida će ispušit do kraja. Samo prije doga moramo donijeti strategiju za to, pa komisiju za provedbu strategije, pa nadzorna tijela koja će kontrolirati komisiju za provedbu te strategije i na kraju odabrati ekipu koja će strategiju provodoti pazeći da ona zadovolji sve koalicione partnere u procesu kao i da se ne učini bilo kakav propust.
Puši se na sve strane. Samo se od ovolikog dima i dimnih bombi zaboravlja ono bitno. Možda je dimna zavjesa i priča s Rusima i njihovim raketnim štitom, no gdje ima dima ima i vatre. A gdje je vatra, tu stvari lako izmaknu nadzoru, pa se počne dimit još više. I sve šire. Pogotovo ako na vatru baciš i nikad prežaljenu pokrajinu, stare saveznike, transport energije od istoka prema zapadu i sjevera prema jugu. I što dobiješ? Hrvatstku na križanju svega toga. Pušionu kako god okreneš. I rakete imaju oblik cigarete.
Zato vjerujem u ovaj zakon i podržavam ga. Zabrana pušenja na svim javnim mjestima, pa tako i u Saboru!
Možda se mnogi ovo pitaju, nekima zvuči pREradikalno, nekim nejasno, nekima ovako ili onako… No ideja je zapravo vrlo jednostavna i pomalo već otrcana, pogotovo jer ovaj blog treba pRErasti tj vratiti se početnoj ideji, pa mu ovaj izlizani branding treba REbrandirati. U početku sam dosta pisao o ekologiji, stanju svijesti društva, REcikliranju te sličnim temama povezanih sa prirodom, a da blog nazovem radical element došao sam nakon razmišljanja u kojemu sam promišljao Sunce naše svagdašnje pročitavši dijelove knjige Thoma Hartmanna - Posljednji žar pradavnog sunca. Želio sam cijelu priču usmjeriti prema održivom razvoju, ali danas, nakon mnogo mjeseci piskaranja mislim da je ovom blogu potreban, kao što već REkoh povratak počecima i temeljiti REbranding.
Udaljio sam se od svojih tema, počeo se baviti drugim stvarima, manje sam analitičan, a više ekspREsivan, no i to je obilježje RE bloga, pa ne tREba pREviše bježati od toga. Radical element nije nikakva radikalija u političkom smislu, što su pažljiviji mogli zaključiti, ime bloga odnosi se na element koji svi mi, više ili manje, zaboravljamo u svakodnevnoj utrci za statusom, plaćom, ugledom… da ne nabrajam klišeje. Bez Sunca na Zemlji ne bi bilo ovakvog života kakvog znamo i poznajemo. Ha, kako je jednostavno - Sunce je taj radical element! Ali i voda.
Povratak iskonskom, prirodi, jednostavnom - danas sam uvjeREn više nego ikada da je u tome rješenje globalnih problema ekonomije, ratovanja, gladi i svega onoga o čemu sam pisao i pisati ću opet. Oni koji su bili više na ovom blogu znaju da sam o novoj krizi globalnih razmjera često pisao prije kojih godinu dana, uz pomoć tekstova učenijih i pametnijih ljudi izvlačio neke svoje zaključke i danas me apsolutno ništa što se događa ne iznenađuje. Kada smo moonson i ovajonaj i k. i drugi pretresali i bili uvjereni u puknuće američkog hipotekarnog tržišta i pucanje toga balončića? Sjećam se da je hrpetina toga napisana kod nas o tome, a danas je to realnost. Kao i mnoge druge stvari o kojima smo pisali.
Matrica me ne može iznenaditi, jer mnoge su stvari kada jednom počnete misliti i razmišljati poput Nje, često jednostavne i potpuno pREdvidljive. Uz trunak vjerovanja da se bitne stvari u programu i matričinom kodiranju ne događaju slučajno, kao niti sastanci najutjecajnijih ljudi na svijetu koji u tim trenucima kao igraju golf i pričaju o unucima. Mo’š mislit.
Bio sam danas u pekarnici, kupovao sam lisnato s jabukama i pola litre mlijeka za kavu u redakciji.
-Hoćete li vrećicu?
- Ne, odgovorio sam.
- 10 i pol kuna, kaže mlada prodavačica uzimajući PVC vrećicu kao da me nije čula.
-Ne želim vrećicu, još sam jednom ponovio.
Prodavačica mi je svejedno lisnato i mlijeko spakirala u vrećicu, unatoč mome inzistiranju da to ne želim.
- Bit će vam lakše nositi, kaže ona. Odgovorio sam da sam tu par koraka i da ću samo baciti vrećicu i bespotrebno zagaditi okoliš. Zbunjeno me gledala u nevjerici. Želio sam bar malo misliti na okoliš.
- Kako to mislite?
- Pa plastika, otpad, okoliš, blizu sam i uistinu mi vrećica ne treba.
Ništa joj nije bilo jasno. Izvadio sam lisnato i mlijeko iz vrećice, a vrećicu zgužvao i bacio u koš ispred pekarnice.
Danas prijepodne nisam ništa učinio za okoliš.
Ali sam u popodnevnu nabavku zato ponio moju pamučnu vrećicu, koju sam dobio na pressici Otvorenog društva Hrvatska prije dosta godina. Cijelo je vrijeme bila u ladici i od sada ću je nositi svugdje sa sobom. Tako mi više nitko neće moći uvaliti plastičnu.
Bloger mrak.org producirao je video spot kojim je želio pozvati cijelu naciju da izađe na izbore te je sam želio financirati njegovo objavljivanje u prime-time terminu na HRT-u 19. studenoga. Međutim, u posljednji je čas saznao da je Etičko povjerenstvo odbilo emitirati spot, a pismeno obrazloženje nije dobio. Mrak je pokretač pollitika.com, građanskog portala koji se bavi društvenim i političkim pitanjima bitnim za građane države, a kako je portal među trideset najposjećenijih stranica na .hr webu, budget za emitiranje spota prikupio je upravo od oglašavanja na portalu! Shvatio je kako taj novac nije njegov, nego svih onih koji na tom portalu pišu, pa je odlučio producirati spot kojim poziva na birališta.
Iz spota je jasno vidljivo komu bi spot mogao eventualno štetiti, ali isto tako ostaje upitnim nemamo li mi građani ista prava glasa prilikom zakupa oglasnog prostora kao i političke stranke? Meni osobno, i kao novinaru, nije jasno kako to da je javna televizija postupila na ovako sramotan način? Još jedan HRT skandal? Ne znači li to da novac političkih stranaka i nas građana njima nije isti? Čija je to javna televizija? Uostalom, pogledajte i sami pa prosudite.
U nastavku prenosim i pojašnjenje samoga mraka, koji je isti tekst objavio i na svom blogu.
Ovaj spot je bio predviđen za emitiranje u ponedjeljak 19. studenog navečer u tzv. prime time terminu. Tijekom ponedjeljka popodne saznao sam da je marketing odbio pustiti reklamu u program i prebacio lopticu na etičko povjerenstvo HRT-a, a ovo je pak odbilo emitirati spot.
Da bi stvar bila bizarnija, čuvari javnog morala odbijaju dati bilo kakvo objašnjenje zašto spot nije emitiran, osobito bilo što u pismenom obliku u kojem bi morali i obrazložiti i razloge svoje odluke. Iako su na objašnjenje obvezni, odugovlače i izbjegavaju odgovor.
Smiješno je i nevjerojatno da je HRT ustuknuo pred TV spotom kojeg plaća jedan poluanonimni bloger. Ovo nije spot političke stranke, nije spot koji promovira bilo koju opciju - to je spot koji je napravljen da bude provokativan, pobudi pozornost, natjera ljude da mućnu glavom i ako je ikako moguće, posjete pollitika.com.
Ne razumijem motive ove odluke. Koja je moguća konsekvenca emitiranja ovog spota? Da li se netko boji da bi mogao promijeniti tijek izbora? Postoji li bilo tko, a da već nije čuo ove rečenice kako su jasno i glasno izrečene s različitih govornica u radijski i televizijski eter? Postoji li bilo tko da sumnja kako su riječi izgovorene u spotu montirane ili istrgnute iz konteksta?
Ponavljam; da li je moguće da je nacionalna televizija ustuknula plašeći se što jedan bloger želi poručiti cijeloj državi?
Da li je moguće da u 2007. godini imamo u samom vrhu najjačeg nacionalnog medija ljude koji se boje glasno izrečene riječi?
Kako je do spota uopće došlo?
U posljednjih 17 godina unatoč tome što smo stvorili vlastitu državu, naši političari su uspjeli napraviti cijeli niz pogrešnih odluka, a njihove ljudske osobine su nerijetko bile podloga za različite vrste grabeža, muljanja i prevare prema onima koji su ih na te pozicije odabrali. Ne čudi stoga što nerijetko čujemo kako su “svi oni isti”, kako stvarni interes za aktivno sudjelovanje u političkom procesu rapidno pada i kao rezultat toga 17 godina kasnije gledamo i dalje ista lica, a biologija je čini se jedini mehanizam za promjenu.
Ja ne vjerujem da su svi oni isti, ja znam da možemo i zaslužujemo bolje, i ne vjerujem kako je svejedno što ću zaokružiti na izborima.
Prije više od godinu dana počeo sam razmišljati o tome kako bi trebalo mobilizirati ljude, tzv. “obične birače” da potroše malo više vremena na odabir prilikom izbora a sve u nadi kako će slijedeći saziv sabora, ovaj kojeg biramo za nekoliko dana biti kvalitetniji od ovih prethodnih. Kao rezultat nastala je pollitika.com, web site koji je uspio okupiti oko tisuću blogera koji svakodnevno pišu o politici i općenito društvu u kojem živimo. Po nezavisnim mjerenjima pollitika.com je danas jedan od trideset najposjećenijih web siteova u hrvatskoj, znamo da nas čitaju novinari iz svih medijskih kuća, a uz nas blogere sudjeluje i respektabilni broj političara. Mislim da je pollitika.com uspjela ispuniti manifest koji sam napisao prije četrnaest mjeseci i cijeli niz tema kojom se bavila cijela nacija, na ovaj ili onaj način je potekla upravo sa stranica pollitika.com-a. Pollitika.com je postala centralno mjesto za građansku politiku na hrvatskom internetu.
U proteklih nekoliko mjeseci, popularnost pollitike je toliko narasla da su se i neki oglašivači odlučili iskoristiti pollitiku i kao rezultat uspio sam “uštediti” nešto novaca; to nije neki spektakularni iznos no svejedno dovoljno veliki da sam se zapitao što s njime učiniti. Došao sam do zaključka kako to nije moj novac i kako ga treba uložiti u nešto što će promovirati pollitika.com i tu negdje se rodila ideja o TV spotu.
TV spot koji sam napravio remake je američkog TV spota iskorištenog u predsjedničkoj kampanji 2003. godine (dobio sam totalno besplatno sva autorska prava za slučaj da nekoga zanima), a izgovorene rečenice rečene su na javnim mjestima tijekom prošlih nekoliko godina. Poruka koju želim prenjeti je da razmislite prije nego što odaberete - smatram da kao donji minimum, ljudi koje na izborima biramo moraju zadovoljiti elementarne kriterije iskrenosti, poštenja i ljudskog integriteta; tek kada dobijemo takve ljude smijemo krenuti dalje i tražiti više.
TV spot kojeg nažalost nećete imati priliku vidjeti na vašim TV prijemnicima moja je poruka cijeloj državi, nadao sam se da će doprijeti do onih koji razmišljaju poput mene i da će dati barem maleni poticaj da se prestane tolerirati manipuliranje, otvoreno laganje i zloupotreba povjerenja koju smo političarima prepustili na izborima.
(ovaj spot u visokoj rezoluciji možete downloadati ovdje, pazi file je predviđen za TV broadcast, snimljen u quicktime .mov formatu i ima 45mb)
Molim sve one koji imaju svoje blogove i web stranice da spot objave na svojim stranicama, također molim novinare koji ovo čitaju da u svojem mediju napišu ili objave vijest o ovome, a ako slučajno imate priliku emitirati to na svojoj lokalnoj TV postaji, gore se nalazi link na spot u visokoj rezoluciji pogodnoj za emitiranje (molim samo da emailom ili kroz komentare obavijestite gdje je i kada emitiran).
Pisao sam o energiji i oružju, terorizmu, kapitalizmu, konzumerizmu, industriji bolesti i psihologiji straha. Ponekad kuckam i o iluzijama, burzi, elektroničkom poslovanju, genetičkom modificiranju hrane, osiromašenom uranu, brandiranju, virusima, novcu, kontroli, bombama, internetu, radionuklidima, nadziranju i drugim svakakvim temama :)
