Kum je slavio rođendan u kompi s frendom na livadi u Velikoj. Skupilo se bar 60 ljudi, svih profila što je bila dobra prilika za sumirati neke stvari, pogotovo ako su na jednom mjestu bili ljudi s kojima ste nekada išli u razred, ekipa mlađa 3, 5, ili 8 godina, te ljudi koje po prvi puta vidite iz gotovo cijele Hrvatske. Odlična atmosfera, dobra klopa i samo nekoliko rečenica s ljudima iz ostatka Hrvatske, ali i ovima što žive u gradu kao i ja, bili su dovoljni za ovo što slijedi.
Prvi zaključak je da je Požega kao grad totalno sjebana. To su potvrdili gotovo svi koji imaju veze s Požegom. Ovdje gotovo ništa ne štima, mladih obrazovanih nema, posla nema, oni koji žele karijeru ili normalan posao nikada nisu ni pomišljali vratiti se. Nikada nije bilo gore. Političari samo narodu čepe usta s floskulama o povratku i zapošljavanju mladih u Požegi. To nije točno, što se najbolje vidi iz razgovora s mladima koji žive i rade negdje drugdje, a u Požegu dođu samo posjetiti roditelje, na godišnjice mature, vjenčanja prijatelja koj su ostali i sl.
Gotovo sve hrvatske regije daleko su razvijenije od Slavonije, a o Požegi kao gradu u koji se ulaže uopće ne treba govoriti. Požega je slijepo crijevo hrvatskog razvoja. Sad pred izbore ulaže se jedino u loš asfalt, jer to svi vide! I to je sve. Iz Požege treba što prije pobjeći bilo gdje, ali ne u neki grad u Slavoniji.
Mladi ljudi, školovani stručnjaci, imaju i moraju imati posla u društvu znanja kojemu težimo, ali ne u Požegi. Zato se oni nikada niti neće vratiti u Požegu. Gotovo je nevjerojatan podatak, gledano u razvojnom smislu, da niti jedna tvrtka u Požegi već godinama nije izdala natječaj putem kojega bi zaposlila školovanog informatičkog stručnjaka. U vrijeme kada je informatička struka izuzetno tražena, pa čak i u Hrvatskoj!? Gdje ja to živim?
Nisu li to dovoljni pokazatelji da odavde treba zbrisati? Bilo kud? Što prije?
Danas se ovdje ne radi ništa što bi ljudima koji ostaju omogućilo bolji život za 5 ili 10 godina, kada se mogu vidjeti rezultati nekakvih ulaganja. O ostalim sponama života u Požegi ne želim niti početi pisati, jer tko zna gdje bi to završilo.
Kada sam nedavno bio u Varaždinu imao sam dojam da sam u nekom europskom gradu u kojemu se ulaže u razvoj, u gospodarstvo, u mlade, u stručnjake. Jučerašnji tulum je to i potvrdio.
Bježte ljudi iz Požege! Ne nasjedajte floskulama, nema ovdje ni života ni prosperiteta!
Dragi moji,