Malo sam usporio tempo pisanja na RE, iz raznoraznih razloga, no odradio sam more, poslovi se nagovješćuju (što me iznimno veseli i inspirira), a što je najvažnije u meni zore postovi. Stare dobre teme, nove proširene misli, samo da se sabarem od puta i nastavljam kao da su ove vrućine iza mene.
Kreativne pauze valjda se događaju svima. Nadam se da me ovaj pozitivni osjećaj ne vara po tom pitanju. Želim sam sebi nametnuti više postova, ali da “pucam u glavu”, što bi se reklo. Par dobrih i kvalitetnih rečenica puno su vrijedniji od 50 razvodnjenih.
Puno toga očekujem i od institucija koje ću priupitati o meni dragim papučkim temama. Što se tiče biodizela i vezano uz njega, ljudi mi se i dalje najviše javljaju po toj temi, pa bi dio o tome trebalo proširiti, kada se stigne. Bilo mi je tužno pročitati u jednom mailu da se vlasnici restorana sve manje odlučuju na davanje staroga ulja, no poruka svim ratnicima svjetlosti je - ne odustajte!
Kum je slavio rođendan u kompi s frendom na livadi u Velikoj. Skupilo se bar 60 ljudi, svih profila što je bila dobra prilika za sumirati neke stvari, pogotovo ako su na jednom mjestu bili ljudi s kojima ste nekada išli u razred, ekipa mlađa 3, 5, ili 8 godina, te ljudi koje po prvi puta vidite iz gotovo cijele Hrvatske. Odlična atmosfera, dobra klopa i samo nekoliko rečenica s ljudima iz ostatka Hrvatske, ali i ovima što žive u gradu kao i ja, bili su dovoljni za ovo što slijedi.
Prvi zaključak je da je Požega kao grad totalno sjebana. To su potvrdili gotovo svi koji imaju veze s Požegom. Ovdje gotovo ništa ne štima, mladih obrazovanih nema, posla nema, oni koji žele karijeru ili normalan posao nikada nisu ni pomišljali vratiti se. Nikada nije bilo gore. Političari samo narodu čepe usta s floskulama o povratku i zapošljavanju mladih u Požegi. To nije točno, što se najbolje vidi iz razgovora s mladima koji žive i rade negdje drugdje, a u Požegu dođu samo posjetiti roditelje, na godišnjice mature, vjenčanja prijatelja koj su ostali i sl.
Gotovo sve hrvatske regije daleko su razvijenije od Slavonije, a o Požegi kao gradu u koji se ulaže uopće ne treba govoriti. Požega je slijepo crijevo hrvatskog razvoja. Sad pred izbore ulaže se jedino u loš asfalt, jer to svi vide! I to je sve. Iz Požege treba što prije pobjeći bilo gdje, ali ne u neki grad u Slavoniji.
Mladi ljudi, školovani stručnjaci, imaju i moraju imati posla u društvu znanja kojemu težimo, ali ne u Požegi. Zato se oni nikada niti neće vratiti u Požegu. Gotovo je nevjerojatan podatak, gledano u razvojnom smislu, da niti jedna tvrtka u Požegi već godinama nije izdala natječaj putem kojega bi zaposlila školovanog informatičkog stručnjaka. U vrijeme kada je informatička struka izuzetno tražena, pa čak i u Hrvatskoj!? Gdje ja to živim?
Nisu li to dovoljni pokazatelji da odavde treba zbrisati? Bilo kud? Što prije?
Danas se ovdje ne radi ništa što bi ljudima koji ostaju omogućilo bolji život za 5 ili 10 godina, kada se mogu vidjeti rezultati nekakvih ulaganja. O ostalim sponama života u Požegi ne želim niti početi pisati, jer tko zna gdje bi to završilo.
Kada sam nedavno bio u Varaždinu imao sam dojam da sam u nekom europskom gradu u kojemu se ulaže u razvoj, u gospodarstvo, u mlade, u stručnjake. Jučerašnji tulum je to i potvrdio.
Bježte ljudi iz Požege! Ne nasjedajte floskulama, nema ovdje ni života ni prosperiteta!
Poznato je više od 90 reakcija ljudskog organizma na apartam
Mnogi ljudi nisu svjesni da njihovi problemi sa zdravljem, za koje liječnici nemaju rješenje, počinju s konzumiranjem umjetnih sladila, posebno aspartama. Nakon pojave aspartama na tržištu početkom 80-tih godina prepoznata su 92 simptoma toksikacije tj. otrovanja aspartamom. Aspartam se danas koristi u tisućama proizvoda čijim nas reklamama svakodnevno bombardiraju.
Nakon pojave simptoma trovanja ljudi se obraćaju liječnicima i počinju koristiti stotine, čak tisuće komercijalnih lijekova kako bi se ublažili ili otklonili ovi simptomi, dok u isto vrijeme u svoje tijelo nastavljaju unositi glavnog uzročnika problema – umjetno sladilo aspartam.
Samo neki do sada zabilježeni simptomi trovanja tj. reakcije tijela na aspartam su: bol u trbuhu, napadi slabosti, artritis, astma, hiperglikemija, hipoglikemija, rak mozga, upaljene oči i grlo, zbunjenost, depresija, smrt, osjećaj nestvarnosti, ekstremna žeđ ili glad, gubitak kose, impotencija, laringitis, gubitak memorije, ubrzani otkucaji srca, alergijske reakcije, napadi panike, osipi, fobije, nesanica, mučnina i povraćanje, vrtoglavica, nesvjestica, glavobolje, migrene i dr. Cijelu listu reakcija i simptoma pogledajte ovdje: http://www.relfe.com/Aspartame_92.html
Ne kupujte proizvode koje imaju deklariran sastojak aspartam. Ne kupujte proizvode koji su slatki, a na kojima piše bez sećera, dijetalni i sl. marketinške izvedenice jer gotovo je sigurno da sadrže aspartam.
U prošlom postu pisao sam o umjetnom sladilu aspartamu koji se koristi kao zaslađivač u sve većem broju proizvoda koji se nalaze i na policama naših trgovina, supermarketa, shoping centara i sl. U jednom komentaru na taj članak napisano je da su na HRT-u u emisiji «Potrošački kod» savjetovali da se pića zaslađena umjetnim sladilima (sva ona na kojima piše bez dodatka šećera, bez kalorija, dijetalna – dijetalno, gotovo sva gazirana pića i sl.) u ovim vrućim i sparnim danima konzumiraju kao preporučena odmah nakon vode. No nemojte slušati što kažu na TV-u: slatka gazirana pića i drugi proizvodi zaslađeni umjetnim sladilom aspartamom su otrov te izazivaju mnogobrojne probleme sa zdravljem! Niti voda iz vodovoda i pojedinih flaša nije zdrava, ali o tome u slijedećem postu.
Aspartam se nekada koristio kao bojni otrov, a njegovo neurološko djelovanje možete najbolje utvrditi i provjeriti na mravima. Pokus je vrlo jednostavan. Ukoliko imate mrave u kući ili stanu u blizini rupe iz koje izlaze ili na put mravima stavite zgnječene tabletice umjetnog sladila aspartama (ili prah). Uskoro ćete primijetiti kako više nemate problema s mravima. To je zato što aspartam djeluje na neurološkoj bazi na mravlji živčani sustav, mravi postaju dezorijentirani i na kraju umiru. Uspijete li natjerati mrave da odnesu komadiće aspartama u rupu, za pretpostaviti je da će gotovo svi mravi u njoj biti «uspavani». Saznajte više klikom na: http://www.proliberty.com/observer/20060612.htm
Kod ljudi je u proteklih 30 godina otkako je počela bitka za zabranu aspartama tj. otkako se pojedini znanstvenici bave ovim problemom, utvrđeno više od 90 simptoma otrovanja i raznih poremećaja. Toksikacija aspartamom nastupa relativno brzo, a najizloženiji su oni koji koriste slatkiše, pića i hranu iz supermarketa u svojoj prehrani na svakodnevnoj bazi. Poznati su mnogi slučajevi ozbiljnog otrovanja ovim umjetnim sladilom, a mnogi su završili smrtno.
Pogledajte ovu reportažu i sve će biti jasnije.
Besplatni program detoksikacije od aspartama
Ukoliko imate neobjašnjivih problema sa zdravljem, a koristite umjetno sladilo aspartam i sl., bilo kao zaslađivač ili kroz mnogobrojne proizvode koje kupujete u dućanima (sokovi, žvake, čokolade, zaslađene instant kave (123 u 1), žitarice, musli, voćni jogurti, pudinzi, hladni čajevi i sl.) možda ste žrtva konzumerističkog društva s mogućim teškim posljedicama!
No postoji lijek i besplatni program detoksikacije!
Sve što trebate učiniti je proizvode koje sadrže aspartam te ostale prehrambene artikle iz dućana lošeg nutricionističkog sastava (gore nabrojani) otkloniti iz upotrebe na 60 dana i vidjeti rezultat. Redovito jedite svježe povrće i voće, te pijte 2-3 litre čiste vode dnevno. I to je sve. Kako se stanje ne bi pogoršalo i vratilo u početno nastavite se držati ovih pravila. Više o besplatnom detox programu pročitajte ovdje: http://www.dorway.com/detox.html
Ne zaboravite ovo što ste pročitali ispričati što većem broju ljudi.
Monitor.hr ukratko piše o umjetnom sladilu aspartamu kao otrovu i linka na tekst na galaksiji.com te vijest sa Reutersa kako su talijanski znanstvenici potvrdili da umjetno sladilo aspartam može izazavati rak, što je poznato već više od 20 godina. No dobro se skriva od javnosti.
Još jedna potvrda nečega što je poznato samo je dokaz koliko ne treba vjerovati državnim institucijama koje tvrde da neki proizvodi, spojevi i supstance u hrani poput spomenutog aspartama ili genetski modificirane hrane nisu štetene za zdravlje.
No, korporativnim interesima kojima smo izloženi nije bitno što ćete konzumirajući njihov proizvod unazaditi svoje zdravlje, razboliti se i u najgorem slučaju oboliti od neizliječivih bolesti poput raka. Njihov interes je samo novac, profit, zarada, dividende. Očito još uvijek nismo dosegli nivo razvoja u kojemu bismo ovakve kompanije doveli pred sud, te (ne)ljude koji ih vode skupa s njihovim korporacijama strpali u npr. veliku podzemnu ćeliju te ih svakodnevno hranili s pripravcima od aspartama. Za doručak, ručak i večeru.
Prije koju godinu snimljen je dokumentarac “Sweet Misery, A Poisoned World” o aspartamu kao ubojici. Neovisni mediji i mediji slobodni od državnih i korporativnih utjecaja već su mnogo pisali o ovoj temi, ali bez ikakvog rezultata. Aspartma je na policama u trgovinama sve više, što u proizvodima u koje se dodaje što kao zasebno umjetno sladilo. Ne kupujte takve proizvode!
I naši dućani su prepuni ovoga otrova. No posebno zabrinjava to što na takvim proizvodima piše BEZ ŠEĆERA. Bilo bi bolje da piše S OTROVOM, što je puno bliže istini. Bojkotirajte takve proizvode!
Pogledajte trailer filma “Sweet misery, A Poisoned World”
Tako i mnoga bezalkoholna pića koja se reklamiraju kao službena pića reprezentacija, pa i naše, sadrže aspartam. Aspartam je i sastavni dio nekih domaćih Iso-sport pića, žvakaćih guma, te raznih drugih proizvoda koji su slatki a na njima piše BEZ ŠEĆERA. Svi oni zaslađeni su otrovom aspartamom ili nečim sličnim. Ne kupujte takve proizvode! Čitajte deklaracije!
Najbolji način kako ćete se sačuvati ovoga zla je bojkotirati proizvode koji sadrže aspartam, ali i sve proizvode od proizvođača za koje ste uvidjeli na deklaracijama da stavljaju aspartam u svoje proizvode. Koliko sam uspio vidjeti u trgovinama, svakim danom na našim policama sve je više ne samo uvoznih proizvoda koje sadrže aspartam, već i domaćih, nekada iznimno kvalitetnih proizvoda, koji su sada otrovani aspartamom.
Ne kupujte proizvode koje sadrže aspartam!
Gotovo je nevjerojatno da su i u ovoj priči do grla upetljani, kada je rječ o zlodjelima na čovječanstvom, sveprisutni Donald Rumsfeld i najomraženija svjetska korporacija Monsanto. Zar opet oni? Nevjerojatno, ali pogledajte video koji će pojasniti stvari…
I David Icke priča o Aspartamu, Monsanto korporaciji i genetički modificiranoj hrani - ne propustite ovaj iznimno poučni video!
Klasičan primjer skretanja pozornosti s bitnih odrednica vijesti i događaja upravo se zbiva u medijima na primjeru posjeta G. W. Busha Albaniji. Mediji u svojim prvim minutama informativnih emisija tj. najvažnijim mjestima na novinskim stranicama prenose vijest kako je Bushu u Albaniji ukraden sat. Ta informacija koja se ističe u prvi plan nije uopće bitna za Bushev posjet Albaniji, ali o tome svi pričaju.
Koji su pravi razlozi posjeta Albaniji mogu se isčitavati između redova, a još više zabrinjava činjenica što su Albanci valjda jedini koji su Busha u njegovoj karijeri (osim Amerikanaca) dočekali s ovacijama. Razlog je to za brigu.
Ovakve medijske manipulacije na veliko se rade posebno u izopačenim američkim medijima poput Fox news, pa čak i CNN, a zadnje što mi je upalo u oči je Paris Hilton i njeno zatvaranje – otvaranje - zatvaranje. Danima su prve minute vijesti počinjale s live prijenosom i javljanjem uživo ispred zatvora gdje leži - će odležati - leži uplakana Paris. Stvorena je sapunica koju svi prate kao meksičke zaglupljujuće serije. Slične manipulacije rade se konstantno i u Hrvatskoj.
Teme poput američke energetske ekspanzionističke politike, te imperijalne politike obezglavljivanja zemalja u razvoju, posebno onih u Africi, kao i manipuliranje recentnim sukobima poput Irana, Sudana i sl. naravno u medijima nema na način na koji bi te teme trebale biti prikazane.
Zaključak: odjebite klasične medije - čitajte i gledajte Internet. Pri tom uključite racio, te zdrav razum i logiku.
Kao dodatan argument da je stvar vjerojatno osmišljena negdje više je demanti albanskoga ministarstva da Bushu sat nije ukraden. No to uopće više nije važno. Bitno je da se mediji bave satom, a ne pravim razlozima zbog kojih je Bush bio u Albaniji, gdje se susreo i s našim trenutnim premijerom Sanaderom glede ulaska – izlaska - ulaska u NATO.
Sanjao sam da imam pravo glasa u SAD-u. Kako bi to samo dobro bilo da nije san. Da o sudbini Amerikanaca odlučuje i jedan Balkanac. Ustvari volio bih da mnogi hrvatski blogeri imaju pravo glasa u SAD-u. Iako bi naš udio u sveukupnim glasovima bio vrlo mali, ako se ponovi brojčana situacija od prije koju godinu kada je G. W. Bush doslovno ukrao izbore, onda bi naši glasovi možda donijeli tu malu, ali potrebnu prevagu da izbore dobije netko drugi, a ne on. Po mnogima svjetski kreten broj 1. Slično je i kod nas.
Ali naravno da je to samo san koji uopće ne želim da se ispuni, a tako treba i biti. Zašto bih ja i hrvatski blogeri imali pravo glasa u nekoj drugoj državi, pa makar to bila i «najdemokratičnija» policijska država na svijetu. Zašto bismo mi željeli uopće glasati za vlast u nekoj drugoj državi gdje vrijedi neka druga valuta i gdje porez plaćaju građani te države, a ne mi? Tako je pravedno i tako treba biti.
No nažalost, tako nije u državi u kojoj moji prijatelji i ja i mali poduzetnici plaćamo porez. Vlast u našoj državi biraju i građani jedne druge države u kojoj pak mi nemamo pravo glasa. Niti ga želimo imati, jer porez u toj državi plaćaju građani te države i mi mislimo da je tako najbolje.
Upravo vlast koja sada vlada u Hrvatskoj i neki stariji članovi najjače oporbene stranke žele da i nadalje građani Bosne i Hercegovine, te osobe koje imaju dvojno državljanstvo, a ne plaćaju porez u Hrvatskoj, odlučuju kako će biti nama i tko će vladati nama koji živimo 365 dana u Hrvatskoj. Mislim da je tako nešto moguće samo u Hrvatskoj.
A valjda to i zaslužujemo. Tako nam i treba. Zato i vi koji ćete izaći na izbore u studenom 2007. razmislite kome ćete dati glas, jer ne želite valjda da o vašoj sudbini i vlasti u vašoj državi i 2011 . godine odlučuju ljudi iz drugih država.
Ovdje se nameće još nekoliko ključnih pitanja koje je pokrenuo Dragutin Lesar, a tiču se referenduma za ulazak u NATO i Eurospku uniju. Kao i ono ključno koje si u zadnje vrijeme postavljam svaki dan: kako glas nekoga tko živi u SAD-u, a ima hrvatsko državljanstvo može biti jednak mojemu?
Pisao sam o energiji i oružju, terorizmu, kapitalizmu, konzumerizmu, industriji bolesti i psihologiji straha. Ponekad kuckam i o iluzijama, burzi, elektroničkom poslovanju, genetičkom modificiranju hrane, osiromašenom uranu, brandiranju, virusima, novcu, kontroli, bombama, internetu, radionuklidima, nadziranju i drugim svakakvim temama :)
Mnogi ljudi nisu svjesni da njihovi problemi sa zdravljem, za koje liječnici nemaju rješenje, počinju s konzumiranjem umjetnih sladila, posebno aspartama. Nakon pojave aspartama na tržištu početkom 80-tih godina prepoznata su 92 simptoma toksikacije tj. otrovanja aspartamom. Aspartam se danas koristi u tisućama proizvoda čijim nas reklamama svakodnevno bombardiraju. 
U prošlom postu pisao sam o umjetnom sladilu aspartamu koji se koristi kao zaslađivač u sve većem broju proizvoda koji se nalaze i na policama naših trgovina, supermarketa, shoping centara i sl. U jednom komentaru na taj članak napisano je da su na HRT-u u emisiji «Potrošački kod» savjetovali da se pića zaslađena umjetnim sladilima (sva ona na kojima piše bez dodatka šećera, bez kalorija, dijetalna – dijetalno, gotovo sva gazirana pića i sl.) u ovim vrućim i sparnim danima konzumiraju kao preporučena odmah nakon vode. No nemojte slušati što kažu na TV-u: slatka gazirana pića i drugi proizvodi zaslađeni umjetnim sladilom aspartamom su otrov te izazivaju mnogobrojne probleme sa zdravljem! Niti voda iz vodovoda i pojedinih flaša nije zdrava, ali o tome u slijedećem postu.