Author Archive for suradnik

Mitovi o gladi i ekonomija GMO hrane

Published by suradnik on October 2, 2006 in američki imperij, GMO, treći svijet, ekologija, korporacije and geopolitika. 10 Comments

“Prema procjenama, broj debelih u svijetu premašio je broj izgladnjelih - prvih ima oko milijardu, drugih oko 852 milijuna”…” 35 000 ovaca je ubijano tjedno, jer je tržište bilo preplavljeno ovčetinom. Nitko nije razmišljao o pomoći gladnima”.

A gladna je Afrika, maternica čovječanstva, kontinent najbogatiji životom, rudama, opstankom, ravnotežom nezamislivih krajnosti, iz koje smo se razmilili po Zemlji. Pretvorena je u test poligon za oružja, bolesti, lijekove, metode ubijanja i manipulacije – ili jednom rječju – konclogor, koji se jedino po perfidnosti i veličini razlikuje od Auschwitza.

(Eh, sad, da li je to najbolje pripisati weltschmerzu, slijegati ramenima i brinutisvojubrigu, ili naučiti na greškama, možda pokoju i ispraviti…kako tko hoće. ipak, brinutisvojubrigu ne isključuje ovo, ima više veze nego što bi itko bio spreman priznati.)

Mit broj 1: Priroda je glavni uzrok gladi u Africi

Europljani su uništili stoljećima balansirani sustav prehranjivanja. Prije Europljana umiranje od gladi je bilo nepoznato u Africi. Najbolja zemlja je zasađena monokulturama., iskrčeni su milijuni hektara drveća, tlo je iscrpljeno, pustinja se širila.(Ne samo u Africi i ima velike veze s globalnim zagrijavanjem, ozonskim rupama, terorizmom, skupim avionskim kartama, skupim benzinom, vizama za put u SAD i Englesku….)

Mit broj 2: Prenaseljenost u Africi

Generalno, brzina rasta stope prirodnog priraštaja na Zemlji se konstantno smanjuje.

Maltuzijanska proročanstva se zaboravljaju, čak i notorni UN popušta pred statistikom, objavljuje projekcije o rastu stanovništava, koje unatrag 10 godina redovito revidira, smanjujući vrijednosti.

Posljednja prognoza je:

Year

2010

2020

2030

2040

2050

Population (billions)

6.8

7.6

8.2

8.7

8.9

Afrika ima najveću stopu rasta, ali ona nije uzrok gladi, već posljedica siromaštva i potrebe za radnom snagom koja bi obitelji osigurala hranu. Bilo kakvo povećanje životnog standarda smanjuje prirodni priraštaj.

‘We used to have a big farm – five hectares. We sold it one hectare at a time to pay to live. Now we can’t cultivate any more…We don’t have food because there is no-one to go and find food: my eldest children are dead. Before, I was able to work, but now we stay with hunger because there is nothing I can do. We miss our land.’

Milembe Mwandu, Shinyanga, Tanzania, April 2006

Mit broj 3: afričke nesposobne vlade

Glad u Africi su institucionalizirale transnacionalne korporacije, zapadne vlade, međunarodne agencije i afrička elita. Naknade malim farmerima su sustavno i umjetno održavane niskima. Hrana u urbanim područjima je bila jeftina, s ciljem sprječavanja nemira i uz zgodnu mogućnost davanja minimalnih nadnica. Favorizira se uvoz i bogaćenje pojedinaca. (Svaka sličnost s Hrvatskom je….pa, neizbježna)

Zimbabwe nakon osamostaljenja 1980.g.: Robert Mugabe je podigao cijenu poljoprivrednih proizvoda i podijelio kredite malim farmerima. Iako je bila suša tih godina, mali farmeri su dvostruko povećali proizvodnju, nahranili obitelji i izvozili u susjedne zemlje. Bez ijednog GM zrna.

Mit broj 4: Slobodno tržište je spas za Afriku

Cijena afričkih proizvoda je padala, a uvezenih artikala rasla. Oxfam je to nazvao “trade trap“, prisiljavanje na proizvodnju dobara čija cijena na slobodnom tržištu konstantno pada. Npr. porast izvoza kave za 26%, a pad cijene za 21% (1988-1990) . Posljedica je uzimanje sve više kredita…

“The world financial system is a greater cause of hunger in Africa than is bad weather”. Pomaže samo Oxfam:

‘So far I’ve received 5,000 shillings of the 10,000 we’ll get from “cash-for-work”. I’m paying for my brother to attend school. He is at secondary school so we have to pay for that. I’ve spent 3,000 on school fees, another 1,000 I’ve spent on medication for one of my sons. With the remaining 1,000 I managed to buy two goats. One I call Oxfam!’

Pamela Ataa in Turkana, northern Kenya

Mit broj 5: U.S. pomaže gladne u Africi

Pomaže u akutnoj krizi, ali i ruši cijenu domaće hrane. Pomoć se raspodjeljuje strateški i ucjenjivački, a ne po potrebi. Osim toga 60% pomoći prima Egipat. Propada velika zelena revolucija, provedena po zapadnom demokratskom receptu u Indiji i Africi: The Gates-Rockefeller Green Revolution for Africa: Still ignoring the root causes of hunger

Za to vrijeme, s druge strane svijeta, u jednom nedemokratskom sustavu:

The Big Green Experiment: Cuba’s Organic Revolution “Najveći svjetski eksperiment u organskom uzgoju hrane se upravo odvija na Kubi i svatko tko jede hranu bi trebao znati za to”. Prema izvršnom direktoru Food Firsta Peteru Rossetu, više od 200 biotehnoloških centara u Kubi proizvode jeftine, netoksične biofertilizatore i pesticide, bazirane na lokalnim mikroorganizmima.

 

 

Glad = profit

 

Ne radi se usporedbi lijevih i desnih opcija. Ne radi se o veličanju Fidela Castra i pljuvanju po kapitalizmu. Jer ne radi se ni o kapitalizmu, marksizmu, anarhizmu, već robovlasništvu.

Jedna skupina ljudi eksploatira drugu skupinu, nakon što ju je porobila, pobijedila, na manje ili više skrivene načine prorijedila. Raspolaže tuđom radnom snagom i životom, kao naknada se daje kruh, voda, mrkva i batina.

Na površini izgleda kao pobjeda zapadnog načina života, znanosti, pameti, sposobnosti, marljivosti u uvjetima u kojima svi imaju jednake šanse.

Ispod površine radi se tek o jednostavnom lovu na monstruozni superprofit kompanija. Mogu ga ostvariti samo pomoću super jeftinog inputa, što znači otetog i opljačkanog. Prisilno pridruživanje tom establishmentu provodi se na prokušani način: REKET – plaćat ćeš mi zaštitu ili te neće biti (WTO).

Pa je bespredmetno optuživati Fidelita kako je nedemokratski tiranin. Današnja demokracija je elitistička farsa namijenjena konzumentima. Samo robovlasnici imaju jednake šanse u potrazi za srećom. Robovi su prljava bolesna masa iz zaostalih polucivilizacija, koja se bezobrazno reproducira, zaglupljena nekim čudnim bogovima.

 

Uvod u ekonomiju GM hrane

Zaliha GM zrnja USA i njenih podružnica traži novi dom. Izvoz U.S. kukuruza u EU je pao s 426 miliona na 1 milion u 1999. godini. GM usjevi su od 1999. prouzrokovali američkoj privredi gubitke od preko 12 milijardi US$ zbog: nižih uroda GM usjeva, većih troškova proizvodnje (sjeme, pesticidi) te gubitka glavnih kupaca (Europa, Japan, Južna Koreja).

Argentina nakon GMO revolucije i otplate duga MMF-u:

Udvostručena je nezaposlenost, 160 tisuća obitelji malih farmera bilo je prisiljeno napustiti svoj posjed, utrostručio se broj prosjaka i beskućnika, a gotovo polovina argentinske populacije smatra se siromašnom. Nacionalni institut za poljoprivrednu tehnologiju (INTA), ostao je bez stručnog kadra. Uništeno je više od 130 tisuća hektara šume.

Uzgoj GM soje zahtijeva dva do tri puta više, a ne manje herbicida. Kako bi se korovi ipak uništili ponovno se počinju koristiti neki herbicidi visoke toksičnosti. Pojavili su se superkorovi otporni na totalni herbicid. Zbog uvećane pojave štetnih insekata na plantažama se moraju koristiti insekticidi označeni kao vrlo toksični. Suprotno najavljenoj visokoj rodnosti, GM soja daje od 5-10 posto niže urode zrna (Elmore i sur. 2001.), Na International Forum on Globalization and Family Farmers (kolovoza 2000.) predstavnik Argentine iznio je da su urodi manji čak 10-15 posto .

 

A, gdje smo mi?

Nijedan laboratorij u Hrvatskoj koji je provodio testiranja na genetički modificiranim proizvodima nema valjan certifikat na temelju kojega bi ta istraživanja bila relevantna. Čak ni onaj u Zagrebu, za koje je Ministarstvo zdravstva odlučilo da će biti referalni GMO centar, a kojemu je za pribavljanje EU certifikata dano 9 milijuna kuna u zadnje dvije godine.

Prema analizama Greenpeacea i hrvatske Zelene akcije, objavljenim još 2001., genetički modificirana soja osnova je najmanje 300 artikala koji se proizvode ili prodaju u Hrvatskoj. Teško će proći označavanje GMO proizvoda i u biti neće ništa značiti. Repičino ulje, sojino brašno i kukuruzni škrob je u svakom proizvodu na polici s hranom u supermarketu. Pročitajte deklaracije!

Dok 92% Amerikanaca podržavaju zahtjev za označavanje GM hrane……. namjera Hrvatske da se proglasi slobodnom od GMO izložena je pritisku od strane USA.

Hoćemo li kubanski ili argentinski model? Američki ionako nikad nećemo imati, ma koliko sanjali o tome i ma koliko čvrsto Bush zagrlio Mesića….

Europa je imala viškove poljoprivrednih proizvoda i bez GMO. Radi se samo o prodaji američkog patenta na život. Patenta koji nikom ne treba, samo njegovom trgovcu, kako bi mu dao mogućnost zarade, kontrole, sankcioniranja neposlušnih.

Traži se samo moratorij na sadnju GM usjeva i dodatna nezavisna istraživanja.

 

 

Izvori:

Myths of African hunger, by Kevin Danaher and Abikok Riak, Spring 1995

M. JOŠT: Trebaju li hrvatskoj GM usjevi: hoće li Hrvatska slijediti put Argentine

Oxfam: Causing Hunger - an overview of the food crisis in Africa

Sljedeća tema : Copyright na život

 

 

hr.digg|dodajbod

Uvod u GMO - Monsanto u RH!

Published by suradnik on September 25, 2006 in GMO and korporacije. 3 Comments

Monsanto - najomraženija GM korporacija ulazi u RH!!!

Pred vama je prvi u nizu tekstova koji će biti objavljeni na ovim stranicama, a kojima je cilj približiti problematiku GMO-a i pozvati sve na akciju kojom želimo zabraniti sijanje GM sjemena u RH, te označavanje hrane koja sadrži i najmanje količine genetičke modifikacije. Zaista je zadnje vrijeme da nešto učinimo, jer Monsanto, korporacija koja vlada gotovo 80% tržištem GMo sjemena u svijetu, je do prije 10 dana imala otvoren natječaj za prodajnog predstavnika za svoje sjeme u Hrvatskoj - radno mjesto su sve županije tako da smo svi zainteresirani da ovo spriječimo! To je oštar napad na bioraznolikost Republike Hrvatske i jasan pokazatelj da nam rade iza leđa i žele sijati GMO. Tekst je malo duži, ali daje jasan pregled kako je počelo genetsko modificiranje, u koje svrhe, i što žele s njim, kao i probleme i deformacije, bolesti koje dolaze kod životinja zbog uzimanja genetski modificiranog hormona za rast te utjecaj takvog mesa i mlijeka na djecu i ljude. Uzmite 10 min., pročitajte, pogledajte linkove i razmislite želite li to u Hrvagtskoj. Priča koja slijedi je i priča o Monsantu, najozloglašenijoj svjetskoj korporaciji koja ulazi na hrvatsko tržište! Uključite se u akciju!

National Post, 20. listopada, 2001. : Temeljem 81 znanstvene studije provedenih od 400 znanstvenih timova, može se zaključiti kako GMO ne predstavljaju opasnost za ljudsko zdravlje ni za okoliš.

Navedeni su “znanstvenici” za ove “rezultate” ubrali 65 milijuna američkih dolara ili u prosjeku 163 tisuće američkih dolara po znanstvenom timu. Procjenjuje se da danas npr.u Velikoj Britaniji korporacije pokrivaju 80-90% financijskih troškova vrhunskih istraživačkih sveučilišta. Raste uvjerenje da preuzimanje znanosti od strane korporacija predstavlja najveću prijetnju ljudskom preživljavanju.

Anketa objavljena u magazinu “Times Higher Education Supplement” (8. rujna 2000.) ukazuje da je od trećine anketiranih znanstvenika zatraženo da rezultate svojih istraživanja promijene u interesu naručioca.

(Today’s Pelican Brief - obavezno pogledati link, nije dugačak)

 

Na početku su bili hormoni.

Ili zašto su Amerikanci drukčije debeli od nas. Zašto izgledaju poput svog povrća i mesa, oversized i nabubreno kao da će se svake sekunde rasprsnuti. Mi smo drukčije debeli, čvrsto i kvrgavo. Otkud pojam “galofak generacija”, zašto najbogatija zemlja na svijetu ima zdravstveni sustav u raspadu i najviše ljudi oboljelih od visokocivilizacijskih bolesti: leukemije, alergije, katastrofalnih spermatograma, policističnih jajnika, neplodnosti, karcinoma, tisuću i jednog hormonalnog poremećaja….

Znamo kako izgledaju steroidima dopingirani sportaši, s testisima veličine lješnjaka, dok žene promoviraju gracioznost bugarskih bacačica kladiva.

Ostali svoje steroide uzimaju polako, cijeli život i efekti nisu karikaturalni. Naprotiv.

Goveđi hormon rasta

Još 30tih godina se shvatilo da injektirani hormon rasta natjera krave na veću mliječnost, no tek 80tih se upotrebom rekombinantne DNA (genetički inženjering) dobivalo dovoljno goveđeg hormona rasta (rbGH) za masovnu upotrebu.

Danas se procjenjuje da se 30% krava u USA upravo tretira njime.

Trgovački naziv mu je POSILAC, proizvođač Monsanto. FDA je odobrila upotrebu, od veljače 1994. godine. Richard Burroughs, voditelj revizije odobrenja bio je šokiran time kako malo testova je agencija zahtijevala. Naručio je još testova, ali je ubrzo dobio otkaz.. Rekao je, “I was told that I was slowing down the approval process.»

Može li mlijeko tretiranih životinja povećati rizik od raka?

Dokazi ne postoje. rbGH se upotrebljava tek desetak godina, prerano je za studije, kažu u FDA. Monsanto kaže da je besprijekorno, da su količine hormona u mlijeku beznačajne, ljudsko tijelo ne prepoznaje goveđi hormon, osim toga on se i probavi.

Izvješće koje je u vrijeme predsjednika Clintona, na 80 stranica objavila Bijela Kuća tvrdi da nema opasnosti po čovjeka, ni po životinju. (Bauman, 1994.)

No, uza sve pritiske SAD-a do danas niti jedna država svijeta nije odobrila uporabu tog hormona. Tvrdi se da se hormon razgradi tijekom pasterizacije mlijeka.

A upravo dva znanstvenika Monsanta, Ted Elasser i Brian McBride utvrdili su da i nakon 30 minuta vrenja u mlijeku ostaje još 81 % nerazgrađenog hormona. Ovo mlijeko zbog desetak puta povećanog sadržaja inzulin-faktora rasta (IGF-1), u pripadnika ljudske vrste povećava vjerojatnost oboljenja od raka dojke, raka prostate i raka debelog crijeva. (Prosser i sur., 1989.) Ovi nalazi, o štetnosti tog hormona po zdravlje životinje kao i oni britanskih znanstvenika, zbog blokade od strane matične tvrtke, nisu publicirani tijekom naredne tri godine.

Znanstveni časopis “Science”, 24. kolovoza 1990. prvi puta objavljuje rezultate 90 dnevnih znanstvenih istraživanja o rBGH. Kasnije se tijekom sudskog spora utvrdilo da je pokus trajao 180 dana, ali su podaci druge polovine pokusa naprosto nestali. Naprosto stoga što su bili vrlo nepovoljni po vlasnika patenta – korporaciju Monsanto.

Monsato je šutio i o indirektnim efektima:

rbGH se probavljaju na manje fragmente, koji mogu ući u krv i izazvati alergiju kod štakora hranjenog tim hormonom (kanadsko istraživanje).

FDA, provodi reviziju studije, kaže nije istina. Radi uvjerljivosti provodi i istraživanje na štakorima dajući im IGF-1. Alergija nema. No, štakore su hranili samo dva tjedna. Nisu eksperimentirali na dulje periode.

Ako tko pita za krave, one pod djelovanjem hormona razvijaju izuzetno bolne upale vimena i papaka, hormon značajno oslabljuje imunitet. Inače bezopasne bakterije izazivaju infekcije. Krave su stalno su na antibioticima. Antibiotici završavaju i u mlijeku, a bakterije usput postaju otporne na te antibiotike, pa trebaju jači lijekovi.. Te posvudašnje, za domaćina nespecifične bakterije inficiraju bilo koga, i ljude.

Zanimljivo je da je FDA prethodno zaposlila Margaret Miller, bivšu chemical laboratory supervisor za Monsanto. Radila je kao: Deputy Director for Human Food Safety and Consultative Services u FDA, Center for Veterinary Medicine (CVM)’s Office of New Animal Drug Evaluation. Po dolasku FDA (1989.) dobila je ovlasti i promijenila propis te za 100 puta povećala dozvoljene količine antibiotika u mlijeku.

Spolni hormoni su također ubrzali rast stoke.

Sintetički proizveden estrogen DES, je davan stoci i pilićima od 50tih. Pilići su postajali fenomenalno brzo debeli. Koristio se i u humanoj medicini, peroralno. Otkriveno je da uzrokuje rak i krajem 70tih je povučen iz upotrebe. 20 godina je konzumiran. Jedna pošiljka malo overdoziranih U.S. pilića je završila u Genovi, Italija i hormonski kastrirala popriličan broj tamošnjih latin lovera.

Danas se u U.S. upotrebljava 6 vrsta spolnih hormona, što ženskih, što muških, u uzgoju stoke, odobrenih od FDA: estradiol, progesterone, testosterone, zeranol, trenbolone acetate, i melengestrol acetate. Ne upotrebljavaju se za svinje i piliće. Kažu da nemaju očekivani efekt na brzinu rasta. Usput, spolni hormoni se talože u masno tkivo debelih svinja, a ptice imaju brz metabolizam.

Steroidni hormoni se daju u peletama hrane, a proteinski u obliku implantata u uho krave, potkožno. To uho se pri klanju baca. Implantati u ostale dijelove tijela se ne dozvoljavaju, jer dolazi do rezidua hormona u mesu. No, dozvoljava se farmerima da sami daju injekcije hormona pod kožu. Bilo gdje na tijelu.

Estradiol, progesteron i testosteron su hormoni prirodnog porijekla pa ne postoji način da se izmjeri količina rezidua, nije ih moguće razlikovati od injektiranih. Zato se niti ne kontrolira njihova količina.

Rani pubertet u djevojčica je povezan s povećanim rizikom od raka dojke, uz ostale faktore, naravno. Posumnjalo se da steroidni hormoni iz hrane izazivaju rani pubertet u djevojčica. Nije nikad dokazano. No nikad nije napravljena epidemiološka studija povezanosti hormonski tretirane hrane s pojavom puberteta.

Ipak 80tih godina, u Puerto Ricu, pojavilo se mnogo djevojčica s prvom menstruacijom u 8. godini. CDC je vodio istragu. Meso je bilo navodno u redu, ali u krvi djevojčica je nađena povišena razina zeranola, jednog od promotora rasta. Btw. upotreba mu je u Europi zabranjena još 1985., u U.S. se i dalje upotrebljava. Jedan laboratorij je pronašao i estrogene u piletini, ali nitko nije verificirao nalaz.

Opet Talijani, rezidue steroidnih hormona iz govedine i piletine u školskim obrocima su okrivljene za nenormalni rast grudi u dječaka i djevojčica. No meso nije testirano jer više nije bilo uzoraka.

1989, Evropska zajednica, danas Europska unija zabranila je upotrebu svih hormona u uzgoju stoke. Kanada upotrebljava steroidne, a USA sve.

Hrvatska nije upotrebljavala hormone u te svrhe. Bili smo presiromašni, prezaostali i bezbrižno smo izvozili najbolju junetinu na svijetu (hrvatski baby beef) u Europu i Ameriku. Nismo nikad davali ni mesno koštano brašno kravama. Samo antibiotike za bolji rast, no i to je ukinuto. Trebali smo postati najjači izvoznik mesa. Ali nismo. Postali smo uvoznik.

Nijedna od vlade priznata studija do sada nije utvrdila opasnost rezidua hormona. No, nije provedena nijedna studija na velikom broju ljudi koji se hrane takvim mesom u odnosu na veliki broj ljudi koji se ne hrane takvim mesom.

I na kraju, ako vam sve ovo nije dovoljno da se ošto usprotivite GMO-u kay nam je u komentarima ostavila još jednu “divnu” konverzaciju između američke FDA i Monstanta, koja ide nekako ovako:

FDA: “Ultimately, it is the food producer who is responsible for assuring safety.”

Monsanto (komentar Phila Angella, Director of Corporate Communications):
“Monsanto should not have to vouchsafe the safety of biotech food…. Our interest is in selling as much of it as possible. Assuring its safety is the FDA’s job.

hr.digg|prijavi