Događaji nakon 11. rujna 2001., rat u Afganistanu i Iraku, izraelska «akcija» u Libanonu, Chavezov govor u UN-u prije mjesec dana, te najnoviji podzemni nuklearni test (01:36 GMT) kojim se Sjeverna Koreja svrstala kao deveta članica nuklearnog društva, pokazuju da se civilizacija nalazi u sve oštrijoj sigurnosnoj krizi.
Bush mlađi je 2002. svrstao Sjevernu Koreju u osovinu zla, «axis of evil», zajedno s ostalim zemljama u kojima se po Bijeloj kući mora preventivnim napadima istrijebiti terorizam. S. Koreja je u lipnju testirala dalekometne projektile, nakon čega joj je nametnuta svojevrsna ekonomska izolacija, koja ih kako vidimo, nije omela. S. Koreja sama obogaćuje uran, a obavještajni američki krugovi imaju saznanja da Koreja ima urana za 10-tak projektila. Dok ovo pišem, 11:54, Bijela kuća još uvijek ne može potvrditi da je test izveden. Isti stav ima i Japan. Nemaju neovisnu potvrdu.
Nuklearna kriza zaoštrava se i s Iranom. Sve bliže su mu sankcije, a obogaćivanje urana se nastavlja. No, Iran je malo drukčija priča od S. Koreje. Iran ima naftu, a Koreja se naoružava zbog ideoloških razloga. Situacija na diplomatskom planu sigurno će se radikalizirati. Pjongjang je uvjeren da mu treba nuklearna bomba kako bi se obranio od američkih imperijalnih težnji. Noćašnji test, tvrde organizatori, prošao je bez curenja radijacije u okoliš. Velike li utjehe.
No, tko nas zapravo truje radioaktivnim bombama?
Sigurno je da se ratovi na Bliskom istoku, Afganistanu, tenzije prema Iranu, ne vode zbog implementiranja slobode i uvođenja demokracije. Savezničke trupe nisu u Afganistanu i Iraku zbog demokracije, nego zbog novca. Novac je i nafta, i proizvodnja oružja (podizanje BDP-a), opskrbljivanje trupa opremom i pružanje logistike, polja genetski modificiranih usjeva kojih u Iraku ima sve više, kao uostalom i sve veća proizvodnja opijuma u Afganistanu. Sve je isprepleteno zelenom niti. Dolarom. A sisa je proračun. Tijek kapitala ide iz PRORAČUNA u KORPORACIJE, igrače znate. Kolateralne štete i stradavanja na bojištu su opravdane žrtve, a ostalih ionako ima previše (po Maltuzijancima čiji su sljedbenici), pa nije bitno na kojoj dnevnoj bazi ih se ubija i kako.
Osiromašeni uran (U238), koji je nusprodukt obogaćivanja urana za pogon nuklearki, jedna je najvećih ikada proizvedenih prijetnji civilizaciji. Američka vojska, NATO i Izrael do sada su u vojnim akcijama upotrijebili stotine tisuća tona osiromašenog urana kojega su kroz svoje ratove za demokraciju razasuli po: Jugoslaviji (Srbija, Kosovo, BiH, Makedonija), bombe hrđaju i u Jadranskom moru , Afganistanu, Iraku (1991. i sada), Libanonu… Vrijeme poluraspada mu je 4.5 milijardi godina. Koriste ga za probojno djelovanje jer njegova gustoća osigurava probadanje čelika i armiranog betona.
Osiromašeni uran (U238) pripada tvarima s manjim zračenjem, no to ne znači i da je manje opasniji od nuklearnih eksplozija, kakve je noćas izvela Sjeverna Koreja. Osiromašeni u nazivu samo je još jedna PR smicalica vojnih marketinških gurua. Osiromašeni uran djeluje sporo, ali dugo. Mikro čestice toga teškoga metala oslobađaju zračenje koje na staničnoj razini mijenja normalnu energetsku razinu i uvjetuje cijeli niz sindroma koji se nazivaju raznim imenima geografskih područja na kojemu su ratovali vojnici npr. Balkanski sindrom itd. Radi se o mnogim oboljenjima, raznim miksevima boleština koje dovode do kancerogenih oboljenja. Za razliku od vojnika, stanovnici zemalja gdje je korišteno ovakvo oružje osuđeni su na trajnu kontaminaciju tla, vode i zraka. 4.5 milijuna godina. Generacije i generacije će biti izložene trajnom, sporom ubijanju. Prava riječ je genocid.
Umjesto da osiromašeni uran odlažu u specijalizirana odlagališta u kojima se odlaže nuklearni otpad, SAD s njim proizvodi oružja koja koristi po cijelom svijetu. Zbrinjavanje takvoga otpada košta, a produktivnije je stvarati EKSTRAPROFIT ugrađujući ga u vojne projektile. Profit korporacija je tu, a nema niti otpada.
Cijeli svijet je njihovo odlagalište radioaktivnog otpada po modificiranoj NIMBY (not in my backyard) filozofiji.
Više:
