Archive for the 'ekologija' Category

Vrećica

Bio sam danas u pekarnici, kupovao sam lisnato s jabukama i pola litre mlijeka za kavu u redakciji.

-Hoćete li vrećicu?

- Ne, odgovorio sam.

- 10 i pol kuna, kaže mlada prodavačica uzimajući PVC vrećicu kao da me nije čula.

-Ne želim vrećicu, još sam jednom ponovio.

Prodavačica mi je svejedno lisnato i mlijeko spakirala u vrećicu, unatoč mome inzistiranju da to ne želim.

- Bit će vam lakše nositi, kaže ona. Odgovorio sam da sam tu par koraka i da ću samo baciti vrećicu i bespotrebno zagaditi okoliš. Zbunjeno me gledala u nevjerici. Želio sam bar malo misliti na okoliš.

- Kako to mislite?

- Pa plastika, otpad, okoliš, blizu sam i uistinu mi vrećica ne treba.

Ništa joj nije bilo jasno. Izvadio sam lisnato i mlijeko iz vrećice, a vrećicu zgužvao i bacio u koš ispred pekarnice.

Danas prijepodne nisam ništa učinio za okoliš.

Ali sam u popodnevnu nabavku zato ponio moju pamučnu vrećicu, koju sam dobio na pressici Otvorenog društva Hrvatska prije dosta godina. Cijelo je vrijeme bila u ladici i od sada ću je nositi svugdje sa sobom. Tako mi više nitko neće moći uvaliti plastičnu.

Antibiodizel aktivisti

Protivnici biogoriva (biodizela, etanola i sl.) sve su aktivniji! Pogledajte fotografije kako je izgledao protest na najvećem europskom sajmu biogoriva, 19.10.2007., Nottinghamshire, Engleska.

-prijepodnevni upad na konferenciju

-par fotki sa sajma i prosvjedi ispred zgrade u kojoj se održavao sajam


Više o lošim stranama biogoriva pogledajte na http://www.biofuelwatch.org.uk/

Zašto biodizel nije ekološko gorivo?

Za mjesec i pol proći će godinu dana kako sam napisao post “Biodizel nije ekološko gorivo”. Prilično nabrzinu u rupi između ukapčanja interneta i vraćanja u metropolu na pečalbu postam link na ovaj tekst.

Razlog je taj što sam primjetio u više medija (naših i diljem satelitskog pojasa) rasprave o ovom pitanju, u kojima mass mediji uistinu počinju shvaćati i konkretno primjećivati što za povećanje cijene hrane na tržištu znači povećana proizvodnja uljarica za potrebe biodizela.

O čemu sam lamentirao prije skoro godinu dana (u i danas aktualnom tekstu) kojemu je povod povećanje cijene tjestenine u Italiji zbog, ni više ni manje nego povećanja poljoprivrednih površina na kojima rastu uljarice a ne pšenica, čitajte ovdje - Biodizel nije ekološko gorivo.

Dok pojedinosti iz recentne talijanske vijesti o tjestenini potražite ovdje.

Stigao “odgovor” ministarstva na upit o toksičnim odlagalištima

No, dva A4 papira koja su mi jučer dostavljena (od čega je jedan dopis drugim tijelima) nikako ne bih nazvao odgovorom, već obaviješću da je pitanje proslijeđeno u druga državna tijela. Stoga će biti zanimljivo u narednim mjesecima raspetljavati međuresorno klupko zavrzlame tko što zna o Papuku, te tko je što trebao znati i poodavno nešto konkretno i poduzeti.

Početkom veljače poslao sam upit (zahtjev za pristup informacijama) u Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređena u kojemu sam zatražio informacije o postojanju ilegalnih odlagališta radioaktivnog i visokotoksičnog otpada na širem području Papuka i Psunja. Naravno, nisam to učinio bez razloga, postoje indicije i svjedočanstva ljudi da se s početkom rata oko mjesta Sažije i Kamenska nešto događalo, o čemu govori i dokument UN-a iz vremena UNPA zona u kojemu doduše piše da su provođena radiološka mjerenja, no da ništa nije pronađeno. Potom su zatražena i dodatna ispitavanja, ali posao nije obavljen do kraja jer je UN-u završio mandat. Dokumenti o novim mogućim lokacijama poslani su tada u Hag, ali nitko nikada nije vršio dodatna mjerenja i ispitivanja.

Dokument UN-a o provedenim radiološkim ispitivanjima u UNPA zoni zapad 1993.

Imao sam priliku razgovarati s čovjekom koji mi je prepričao što su mu rekli Srbi s toga područja, nekoliko dana nakon dolje opisanog događaja.

Naime, u ljeto 1991. “čuvajući” svoje selo Sažije lokalni Srbi su u dva sata ujutro čuli tešku mehanizaciju i strojeve koji su nešto radili. Spustili su se s “položaja” i vidjeli nekoliko radnika koji su kopali zemlju u blizini sela Koturić (karta). Pitajući ih što rade, odgovorili su da se pravi novi spomenik Banu Jelačiću u Zagrebu pa kopaju granit.

U dva sata ujutro? Po noći, uz reflektore?

Čovjek koji mi je ovo ispričao bio je na dotičnoj lokaciji i tvrdi da se u zemlji i dan danas nalaze zabetonirana dva “miksera za beton”, što se može i jasno vidjeti. Tvrdi da je prije par godina na tom mjestu bila i austrijska televizija i novinari koji su bili svjedoci 28 puta povišenog zračenja nego li je to izmjereno u Požegi uoči odlaska na lokaciju.

Dopisi koje sam danas dobio ne daju nikakav konkretan odgovor na moj upit, posebno o stručnim istraživanjima i naporima koja su do sada poduzimala državna tijela kako bi se ispitale indicije o postojanju opasnog otpada na Papuku i Psunju. Uvjerite se i sami u dopis koji je došao:

Kako je vidljivo iz dopisa, Ministarstvo nema saznanja niti dojava o toksičnom otpadu. No što je s dokumentom UN-a? Ne potvrđuje li on osnovanu indiciju? Je li Hrvatska nakon reintegriranja tog područja samostalno ispitala i potvrdila da na području Papuka i Psunja nikada ništa nije zakopano? Koturić?Nastavak po raspetljavanju situacije i nadolazećim informacijama očekujte na istom mjestu. :)

Nafta važnija od vode i tla?

Kada je premijer Sanader prekjučer na Forumu o energetskoj sigurnosti i suradnji u zagrebačkom Sheratonu pričao o naftovodnom projektu Pan-europski naftovod, osvrnuo se i na ekološku stranu i važnost PEOP projekta u tom pogledu. Spomenuo je tako argument da će se provedbom ovoga projekta (Pan-european oil pipeline) nafta do Trsta dopremati naftovodom Constantza - Trst, a ne tankerima kao do sada, koji su potencijalna opasnost za Jadran.

Možda će dio nafte koja bi se dopremala tankerima uistinu biti dopremana naftovodom, no postavlja se logično pitanje - koliko je s ekološke strane siguran naftovod kojime će dolaziti nafta iz kaspijskog bazena? Ako će biti manje opasnosti za Jadran, hoće li biti smanjena i opasnost za slavonsko i hrvatsko tlo kojim prolazi trasa?

Sudeći po kvaliteti postojeće cijevi Jadranskog naftovoda d.d. kojom će se dopremati i nova nafta, slavonska zemlja mogla bi uskoro biti natopljena crnim zlatom.

Prije 11 godina u mjestu Garčin u blizini Slavonskoga Broda puknula je cijev JANAF-ovog naftovoda i tom je prilikom iscurilo 80-tak kubika nafte (toliko su priznali) koja je zagadila privatne oranice iznad trase. Zemlja je trajno kontaminirana, oštećene obitelji još uvijek nisu dobile odštetu iako je spor na sudu već deset godina. Toliko o društvenoj odgovornosti tvrtke koja je vodila i projekt Družba Adria.

Danima spavaju na njivi da spriječe radove JANAF-a

http://www.sbonline.net/forum/showthread.php?t=4041

Nakon što je 1996. primjećeno puknuće cijevi u Garčinu na teren su došli radnici Janafa, bez ovlasti su ušli u privatan posjed te sanirali oštećenje. Ali kako su sanirali? Cijev su promijenili, a naftu na oranicama su ni više ni manje nego - zapalili. Evo par fotki da vidite kako to društveno odgovorna tvrtka u Hrvatskoj sanira oštećenja na cijevi naftovoda i zemlji iznad koje prolazi.

Blog Radical Element u posjedu je Izvješća o stanju cjevovoda iz 1983. godine koje je upućeno Republičkom komitetu za vodoprivredu, a u kojemu jasno piše da je Jadranski naftovod na dionici Melnice - Zlobin u Gorskom kotaru građen loše i s cijelim nizom izvedbenih propusta.

JANAF-ove cijevi polagane u oblacima ostrugane hrđe

Ako je naftovod izuzetno loše građen na dionici u Gorskom kotaru, zašto ne bismo sumnjali da je isto tako loše građen i u Slavoniji? To potvrđuju i brojna puknuća na trasi kroz Slavoniju zadnjih godina.

Drugo puknuće naftovoda u Lonjskom polju u mjesec dana

Novo curenje iz JANAF-ovog naftovoda kod Slavonskog broda

Može li postojeći naftovod izdržati dodatni povećani kapacitet?

Hrana izvor toksičnih metala pronađenih u papučkoj divljači?

Nakon gotovo dva mjeseca otkako su u medijima objavljene informacije o nalazima toksičnih teških metala u divljači na Papuku, policija dvije slavonske županije (virovitičke i požeške) osnovala je zajednički operativni Eko stožer u cilju ispitivanja i pronalaska izvora kontaminacije.

U vijesti koju je jučer (02. o4. 2007.) emitirala Hina govori se o zarazi, a ne kontaminaciji, što je pretpostavljam nečiji previd, jer trovanje toksičnim tvarima nije zaraza. Zanimljivo je i što o nemilim pronalascima misli požeško-slavonski župan Zdravko Ronko i ravnatelj Parka prirode Papuk Ivica Samarđić.

Tako župan Ronko misli, a prenosi Hina, da “pronađeni teški metali u divljači najvjerojatnije potječu od hrane, ponajprije sjemenskog kukuruza, ali i soli kojom se posipaju ceste, a zna se, rekao je, da dolazi iz Afrike i da je onečišćena”. Dodao je kako je točan podatak da je bivša JNA “70-ih godina obavljala određena istraživanja na Papuku kako bi se pronašao uran, no da ništa nije nađeno, pa uran nikad nije ni eksploatiran, o čemu postoje i elaborati”.

Ako je vjerovati županovu mišljenju, i do pedeset puta povećani nalazi teških metala poput kadmija, arsena, žive i olova pronađeni u mesu divljači potječu od sjemenskog kukuruza i soli kojom se posipaju ceste.

Nakon trećeg čitanja vijesti, razmišljam o slijedećem nizu pitanja:

1. Je li divljač namjerno hranjena zagađenim kukuruzom i solju za posipanje cesta, koja je također kontaminirana?

2. Kako je moguće da je sjemenski kukuruz zagađen?

3. Koliko je kontaminirane soli za posipanje cesta potrebno rasuti po Papuku da se u mesu divljači pronađu tolike koncentracije toksičnih metala?

4. Ako je sol kojom se posipaju ceste (ili hrane životinje) u Papuku zagađena, je li isitim tvarima kontaminirana i sol kojom se posipaju ostale ceste u naseljima i gradovima RH?

5. Tko je dozvolio korištenje afričke “zimske soli”, kada se zna, kako je izjavio župan Ronko, da je ta sol zagađena?

6. Tko će zabraniti uopotrebu kontaminirane soli za posipanje cesta?

7. Kakve veze imaju pronađeni teški metali u divljači s nikada pronađenom i nikada eksploatiranom uranijevom rudačom u Papuku?

Vijest nadalje donosi informaciju, koju treba dodatno provjeriti, da je osim policije dvaju županija, koja je već na terenu i ispituje 15-tak prijepornih lokacija, u eko štožer uključena i Javna ustanova Park prirode Papuk. Nije mi jasno kako uzorke tla za ispitivanje može uzeti policajac ili djelatnik Parka prirode Papuk, a ne za to stručna osoba? Bilo bi dobro znati i koji su bili kriteriji izabranih lokacija, tko ih je i po kojem ključu odabrao, te gdje se ispitivane lokacije nalaze? Zar će biti ispitano samo tlo, a ne i voda?

Glasnogovornik virovitičke policijske uprave rekao je i kako će se ispitati “određene priče kako je bivša JNA tamo imala neka odlagališta, vojne baze i slično”.

Da bi ovaj post bio potpun, treba dodati i izjavu župana Zdravka Ronka kako Županija želi da se točno utvrdi o čemu je riječ. “Postoji mogućnost i zlonamjerna plasiranja određenih vijesti, koje bi mogle štetiti inicijativi da se Park prirode ‘Papuk’ uvrsti u popis Unescove baštine geoparkova”, rekao je. Slično misli i ravnatelj PP Papuk Ivica Samardžić koji ističe kako je njima “posebno u interesu da se utvrdi o čemu je riječ i tako otklone sve medijske manipulacije da je zatrovana divljač iz Parka prirode ‘Papuk’”.

Treba jasno reći da se to ne odnosi na Park prirode “Papuk” te da je divljač u koje su nađene teške kovine s prostora 15-ak kilometara od granice s Parkom prirode, kazao je ravnatelj Samardžić, ustvrdivši da je divljač zaražena hranom.

Budno isčekujući rasplet, podsjećam da se danas navršio 55. dan otkako sam Ministarstvu zaštite okoliša i prostornoga uređenja uputio Zahtjev za pristup informacijama vezanim uz problematiku onečišćenja Papuka. Odgovor još uvijek čekam iako mi je u četvrtak, 29. 03. 2007. rečeno da je odgovor na potpisu. Svi zakonski rokovi u kojima sam trebao dobiti odgovor odavno su istekli…