Nakon gotovo dva mjeseca otkako su u medijima objavljene informacije o nalazima toksičnih teških metala u divljači na Papuku, policija dvije slavonske županije (virovitičke i požeške) osnovala je zajednički operativni Eko stožer u cilju ispitivanja i pronalaska izvora kontaminacije.
U vijesti koju je jučer (02. o4. 2007.) emitirala Hina govori se o zarazi, a ne kontaminaciji, što je pretpostavljam nečiji previd, jer trovanje toksičnim tvarima nije zaraza. Zanimljivo je i što o nemilim pronalascima misli požeško-slavonski župan Zdravko Ronko i ravnatelj Parka prirode Papuk Ivica Samarđić.
Tako župan Ronko misli, a prenosi Hina, da “pronađeni teški metali u divljači najvjerojatnije potječu od hrane, ponajprije sjemenskog kukuruza, ali i soli kojom se posipaju ceste, a zna se, rekao je, da dolazi iz Afrike i da je onečišćena”. Dodao je kako je točan podatak da je bivša JNA “70-ih godina obavljala određena istraživanja na Papuku kako bi se pronašao uran, no da ništa nije nađeno, pa uran nikad nije ni eksploatiran, o čemu postoje i elaborati”.
Ako je vjerovati županovu mišljenju, i do pedeset puta povećani nalazi teških metala poput kadmija, arsena, žive i olova pronađeni u mesu divljači potječu od sjemenskog kukuruza i soli kojom se posipaju ceste.
Nakon trećeg čitanja vijesti, razmišljam o slijedećem nizu pitanja:
1. Je li divljač namjerno hranjena zagađenim kukuruzom i solju za posipanje cesta, koja je također kontaminirana?
2. Kako je moguće da je sjemenski kukuruz zagađen?
3. Koliko je kontaminirane soli za posipanje cesta potrebno rasuti po Papuku da se u mesu divljači pronađu tolike koncentracije toksičnih metala?
4. Ako je sol kojom se posipaju ceste (ili hrane životinje) u Papuku zagađena, je li isitim tvarima kontaminirana i sol kojom se posipaju ostale ceste u naseljima i gradovima RH?
5. Tko je dozvolio korištenje afričke “zimske soli”, kada se zna, kako je izjavio župan Ronko, da je ta sol zagađena?
6. Tko će zabraniti uopotrebu kontaminirane soli za posipanje cesta?
7. Kakve veze imaju pronađeni teški metali u divljači s nikada pronađenom i nikada eksploatiranom uranijevom rudačom u Papuku?
Vijest nadalje donosi informaciju, koju treba dodatno provjeriti, da je osim policije dvaju županija, koja je već na terenu i ispituje 15-tak prijepornih lokacija, u eko štožer uključena i Javna ustanova Park prirode Papuk. Nije mi jasno kako uzorke tla za ispitivanje može uzeti policajac ili djelatnik Parka prirode Papuk, a ne za to stručna osoba? Bilo bi dobro znati i koji su bili kriteriji izabranih lokacija, tko ih je i po kojem ključu odabrao, te gdje se ispitivane lokacije nalaze? Zar će biti ispitano samo tlo, a ne i voda?
Glasnogovornik virovitičke policijske uprave rekao je i kako će se ispitati “određene priče kako je bivša JNA tamo imala neka odlagališta, vojne baze i slično”.
Da bi ovaj post bio potpun, treba dodati i izjavu župana Zdravka Ronka kako Županija želi da se točno utvrdi o čemu je riječ. “Postoji mogućnost i zlonamjerna plasiranja određenih vijesti, koje bi mogle štetiti inicijativi da se Park prirode ‘Papuk’ uvrsti u popis Unescove baštine geoparkova”, rekao je. Slično misli i ravnatelj PP Papuk Ivica Samardžić koji ističe kako je njima “posebno u interesu da se utvrdi o čemu je riječ i tako otklone sve medijske manipulacije da je zatrovana divljač iz Parka prirode ‘Papuk’”.
Treba jasno reći da se to ne odnosi na Park prirode “Papuk” te da je divljač u koje su nađene teške kovine s prostora 15-ak kilometara od granice s Parkom prirode, kazao je ravnatelj Samardžić, ustvrdivši da je divljač zaražena hranom.
Budno isčekujući rasplet, podsjećam da se danas navršio 55. dan otkako sam Ministarstvu zaštite okoliša i prostornoga uređenja uputio Zahtjev za pristup informacijama vezanim uz problematiku onečišćenja Papuka. Odgovor još uvijek čekam iako mi je u četvrtak, 29. 03. 2007. rečeno da je odgovor na potpisu. Svi zakonski rokovi u kojima sam trebao dobiti odgovor odavno su istekli…
