Radical element

Ekološka udruga Eko Kvarner iz Njivica na otoku Krku, koja je najaktivnija civilna udruga u borbi protiv projekta DružbaAdria, odaslala je premijeru Sanaderu predstavku kojom traži poštivanje svjetskih normi i kriterija za izgradnju plinskog terminala na Jadranu. Kako pišu premijeru, Omišalj je već sada vrlo naguran raznim skladištima kemijske i naftne industrije, pa gradnja ovakvog terminala predstavlja dodatni rizik za sigurnost uskladištenih tvari kemijske industrije Dioki i Janafovih spremnika nafte. Sva ta skladišta, naftni terminal Omišalj i predviđeni plinski terminal smješteni su na vrlo maloj udaljenosti, pa ukoliko dođe do eksplozije ne bi bio oštećen samo terminal za prijem plina, već i sva ova skladišta sa zapaljivim i eksplozivnim tvarima (acetilen, etilen i nafta).

Poštovani,

obraćamo Vam se ponukani Vašim pozivom (izrečenim u odgovoru na zastupničko pitanje na aktualnom satu u Hrvatskom Saboru 25. siječnja 2006.) da Vam se obrate svi zainteresirani u vezi predložene izgradnje LNG terminala na Jadranu. Naša je želja staviti Vam na raspolaganje spoznaje do kojih je došla LNG radna grupa naše udruge tijekom proteklih 20 mjeseci rada, koliko (od posjeta predsjednika Mesića Kataru u ožujku 2004.) proučava problematiku predloženog terminala na Krku.
Kao prvo, želimo reći da u potpunosti podržavamo plinifikaciju Hrvatske kao rješenje ne samo za energetske, već i za mnoge ekološke probleme. Dobro nam je poznato koliko termoelektrane Plomin 1 i 2 te Urinj korištenjem ugljena i mazuta onečiščuju okoliš. Sukladno tome, voljni smo pozdraviti i izgradnju LNG terminala na hrvatskoj obali Jadrana, pa i na otoku Krku, ukoliko bi se on projektirao i izgradio prema svjetskim iskustvima i standardima. Naša je udruga do sada prikupljala podatke i pasivno promatrala raspravu o izgradnji LNG terminala na Jadranu. Pri tom se je često (i s Vaše strane) spominjala luka Omišalj kao lokacija terminala. Istodobno smo, prateći planove za proširenje proizvodnje u poduzeću „Dina“, dobili dodatne veoma zabrinjavajuće spoznaje o planiranom zahvatu.
Naime, iako moramo pohvaliti Vaš do sada više puta izrečeni stav da je o cijelom pitanju LNG terminala potrebno provesti otvorenu javnu raspravu, veoma smo frustrirani činjenicom da se je u dosadašnjim nastupima sustavno izbjegavalo postaviti ključno pitanje predložene lokacije LNG teminala, a to je pitanje rizika. Naša je udruga prikupila opsežnu dokumentaciju, uglavnom pripremljenu za Kongres SAD-a, u kojoj se sustavno analiziraju svi aspekti problematike transporta i korištenja LNG-a. Ti dokumenti ukazuju na visoku sigurnost brodova za prijevoz LNG-a, koji u brojnim dosadšnjim havarijama nisu značajnije onečistili okoliš, ali jednako tako ukazuju i na niz incidenata na samim terminalima, s mnogim ljudskim žrtvama (od 128 poginulih 1944. u Clevelandu, do 30 poginulih od eksplozije 19. siječnja 2004. na teminalu Skikda u Alžiru). Na to je veoma važno upozoriti u kontekstu luke Omišalj, gdje se predložena lokacija za LNG terminal nalazi pored velikih količina vrlo opasnih kemikalija koje koristi petrokemija (predviđeno je godišnje 90.000 tona LDPE-a, 150.000 tona VCM-a i 50.000 tona PVC-a), te rezervoara JANAF-a s kapacitetom do 760.000 tona nafte! Već sada se na petrokemiji nalazi do 16.000 kubika etilena, poslije acetilena najeksplozivnije tvari. Ukoliko Vas taj podatak ne zabrinjava, možemo Vam ukazati i na činjenicu je za oba tipa postrojenja (LNG terminal, te VCM i PVC petrokemijska postrojenja) u SAD-u propisano da se zbog mogućih katastroflnih posljedica u slučaju incidenta ne grade na udaljenosti manjoj od 5 milja od naselja! Prva takva odluka donesena je 31. srpnja 1980. (Agencija za zaštitu okoliša države Illionis), davno prije terorističkih napada na području SAD-a te je stoga spoznaja o opasnosti od takvih postrojenja objektivna, dodatno pojačana terorističkim napadima 11. rujna 2001. U projektu koji je predložen za realizaciju u Omišlju sva bi se ta potencijalno opasna postrojenja nalazila koncentrirana u radijusu od samo jedne milje, što rezultira za nas neprihvatljivom sinergijom rizika. Nadamo se da smo Vam uspjeli ukazati na zabrinjavajuće sigurnosne aspekte ovoga poslovnog pothvata. Ukoliko ste usprkos svega rečenoga i dalje sigurni da je luka Omišalj pravo mjesto za LNG terminal, možemo još samo očekivati da se pokrenu aktivnosti sa ciljem da se u Omišlju na istom lokalitetu deponira i radioaktivni otpad iz nuklearne elektrane u Krškom, s čime bi stanovnici Omišlja mogli preteći stanovnike Bagdada u stupnju nesigurnosti življenja.