Archive for the 'energija' Category Page 3 of 5



Recept za pozitivni biodizel

Globalno zatopljenje opet je top tema, a kao glavni izvor stakleničkih plinova detektiran je ugljični dioksid iz naših automobila tj. plinovi koji nastaju spaljivanjem fosilnih goriva. Kao put ka smanjenju polutanta sve se više spominje biodizel. Biodizel o kojemu pišem je pozitivni biodizel, jer se koristi ulje iz domaćinstva koje se inače baca tj. otpad. Negativni biodizel je sav onaj komercijalni biodizel koji se dobiva uzgajanjem GMO uljarica namijenjenim baš za biogorivo, i to na parcelama gdje se nekada uzgajala hrana. Tako biodizel o kojemu nam tupe u masmedijima ustvari nije nikakvo ekološko gorivo, jer se za sadnju uljarica iz kojega nastaje, između ostaloga, sijeku prašume u Amazoniji, ali i sade genetički modificirane uljarice za čiji se uzgoj koristi višestruka količina herbicida i pesticida nego kod nemodificiranih sorti. Čemu nam biogorivo, ako da bi ga proizveli zagadimo i trajno uništimo okolinu više nego što se zagađuje sada, korištenjem fosilnih izvora energije? Totalno krivi požarni put.

Da bi proizveli pozitivni biodizel ne trebaju vam milioni kuna, dovoljno vam je malo dobre volje i sitno para. Čisti radikalizam. Elementarni.

Transesterifikacija

Što? Koliko čega si ono rekao?

U ovom postu opisat ću korake proizvodnje biodizela iz 1 litre novog ili već korištenog biljnog ulja. Radite li s korištenim uljem morat ćete napraviti postupak titracije. Potrebna količina kemikalija za reakciju 1 litre biljnog ulja je 3,5 gr NaOH – kaustične sode (tj. 0,35 % od količine ulja) i 200 ml metanola (metilni alkohol) na jednu litru ulja (tj, 20% od količine ulja). Budite vrlo oprezni i radite obučeni u dugu odjeću. Koristite zaštitne naočale i rukavice.

Ako koristimo već korišteno ulje, potrebno je dodavanjem ekstra količine kemikalija ”dotjerati” pH ulja. Optimalni pH ulja je između 8 i 9. Stoga se točna količina reaktanata određuje posebnim postupkom - titracijom. Ako koristimo novo ulje postupak titracije preskačemo.

Postupak titracije:
1. Izmjeriti 1 gr NaOH u petrijevoj zdjelici na vagi
2. Staviti 1 litru destilirane vode u 1500 ml menzuri
3. Otopiti 1 gr NaOH u toj litri vode
4. Označiti menzuru ”otopina NaOH/voda”
5. U 20 ml epruvetu dodati 10 ml izopropil alkohola
6. Otopiti 1 ml korištenog biljnog ulja u tom izopropil alkoholu
7. Označiti menzuru ”otopina ulje/izopropil alkohol”
8. Koristeći dozirnu kapaljku, otopinu NaOH/voda dodavati po 1 ml otopini ulje/alkohol
9. Nakon svakog dodanog 1 ml otopine NaOH/voda izmjeriti pH otopini ulje/alkohol. Ponavljati postupak dodavanja 1 ml NaOH/voda otopini ulje/alkohol sve dok pH otopine ulje/alkohol ne bude između 8 i 9.
10. Za konačan rezultat koristiti slijedeću formulu:
koliko ste puta dodali 1 ml otopine NaOH/voda otopini ulje/alkohol = x
T = x + 3,5
T je broj grama NaOH potrebnih za neutralizaciju i reakciju 1 litre korištenog biljnog ulja.
T će obično biti između 4,5 i 6,5, ali može biti i veći ako je ulje upotrebljavano duže vrijeme.

 

2. Mjerenje reaktanata

Rekatante mjerimo u odvojenim posudama.

Za novo ulje radimo sljedeće:

1. Ulijemo 1 litru ulja u 1500 ml staklenu posudu s ventilom (nije nužno da ima ventil)

2. Ulijemo 200 ml metanola u 500 ml menzuru

3. Izmjerimo 3,5 gr NaOH na petrijevoj zdjelici

Za korišteno ulje radimo sljedeće:

1. Ulijemo 1 litru filtriranog ulja u 1500 ml staklenu posudu s ventilom (nije nužno da ima ventil)

2. Ulijemo 200 ml metanola u 500 ml menzuru

3. Izmjerimo T grama (dobivenih titracijom) NaOH na petrijevoj zdjelici

 

3. Rastapanje NaOH u metanolu

Treći korak je miješanje metanola i NaOH, nakon čega se dobije natrij metoksid. Kada jednom NaOH otopimo u metanolu, natrij metoksid treba biti što prije pomiješan s uljem.

  1. Provjeriti s vodom je li staklena posuda ispravna, Ako posuda ne curi, izliti vodu, posušiti ubrusom i nastaviti s postupkom.
  2. Pažljivo ulij metanol u posudu. Pazi da se niti kap ne prolije, pogotovo ne po tebi! Ukoliko se koja kap prolije budi veoma oprezan i papirnatim ubrusom i octom obriši proliveno.
  3. Pažljivo dodaj NaOH i miješaj 1 minutu.
  4. Upravo si napravio natrij metoksid – budi vrlo oprezan!

 

4. Miješanje reaktanata

U posudu gdje već je natrij metoksid pažljivo dodaj litru ulja. Miješaj sat vremena. Ostavi bar 8 sati da se taloži. Napiši markerom na krep traku ”biodizel rekacija u tijeku – ne pij!” i zalijepi na posudu.

 

5. Razdvajanje biodizela i glicerina na dnu

Ukoliko si sve napravio/la kako treba, u roku 8 sati jasno će se izdvojiti glicerin na dnu, dok je gornji ostatak – biodizel!

Ukoliko smo koristili posudu s ventilom, glicerin ispustimo, a s preostalim biodizelom napravimo ono što mu je sudbina. U diesel rezervar i na put!

 

6. Glicerin

Ako ne znate što bi s glicerinom slobodno mi napišite e-mail da se dogovorimo oko preuzimanja. :) Iako je glicerin potpuno bezopasan i vrlo brzo biorazgradiv nemojte ga bacati! Kažem vam, napišite mi e-mail da imate viška glicerina!

 

Potrebno/oprema(korišteno ulje*):

- Papirnati ručnici

- Marker

- Krep traka

- jedna 20 ml menzura

- dvije 500 ml menzura

- tri 1500 ml menzure/posude

- mala posuda za mjerenje natrij hidroksida - NaOH

- 1 ml kapaljaka

- 1500 ml staklena posuda sa pipom

- trake za mjerenje pH

- precizna vaga

* ukoliko koristimo novo ulje nije potrebno sve nabrojeno, jer se ne radi postupak titracije.

Potrebno/kemikalije-reaktanti:

- 1 litra jestivog ulja, može već korištenog

- 1 boca izopropil alkohola - izopropanol - (CH3)2CHOH

- 200 ml metanola - CH3OH

- kaustična soda - NaOH

- 1 litra destilirane vode

Korištenu opremu i posude više nikada koristiti za spremanje/držanje hrane.

Oprez i sretno!

Više o biodizelu saznajte na izdvojenom dijelu bloga – Kućni biodizel.

JANAF - hrvatski geopolitički adut

Kroz Hrvatsku prolazi 610 km naftovoda kojemu je polaznica tankerska luka u Omišlju na otoku Krku. Luka je spojena podvodnom cijevi s rafinerijom u Rijeci, druga cijev odlazi prema Sisku, gdje se grana jednim krakom prema Mađarskoj i Sloveniji, a drugim prema Slavonskom Brodu i Srbiji. Naftovod je pušten u rad 1979. godine kada ga je vodila državna firma Jugoslavenski naftovod (Junaf). Građen je vrlo površno gotovo 5 godina, a zamišljen je kao jednosmjerni uvozni naftovod iz smjera Omišlja prema jugoslavenskim rafinerijama. Početkom rata firma mijenja ime u Jadranski naftovod d.d. (JANAF) i do danas je u većinskom državnom vlasništvu.

Dioničari Jadranskog naftovoda d.d., stanje lipanj ‘06:
- Hrvatski zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje 50,541 %
- Republika Hrvatska 21,726 %
- INA - Industrija nafte d.d. Zagreb 16,000 %
- DAB 5,840 %
- Ostali dioničari 5,893 %.

Jugoslaviju je, kao uostalom i sve zemlje, poprilično uzdrmao prvi naftni šok 1973., kada je odmah započeto sa broadband mjerama. Na čelu s Josipom Brozom Titom “nesvrstana nafta” za Jugoslaviju nije bila problem. Ono što je Tita mučilo bilo je pitanje uvoznih kapaciteta za tu naftu. Odlučeno je da će se graditi tenkerska luka na Jadranu i mreža naftovoda koji će “znoj Zemlje” dopremati do unutrašnjosti.

Na našu (ne)sreću terminal je izgrađen u Omišlju na otoku Krku koji je idealna luka za takav biznis čak i u globalnim okvirima. Dubina luke od 30 metara i zaljeva od 50 metara, te dobra zavjetrina i pogodna klima jamče nesmetan promet i ultra velikim tankerima (VLCC, ULCC 300-500 000 tona) tijekom cijele godine što je najveća komparativna prednost Omišlja spram Trsta koji može primiti tankere najveće nosivosti od 100 000 tona.

Kapacitet tankerskog terminala trenutno je 2 veza koji imaju protok od 20000 m3/h, a da su inženjeri još tada shvaćali važnost ove luke govori podatak da je rezerviran prostor za još 2 takva veza te da je ukupni predviđeni kapacitet naftovoda 30 milijuna tona godišnje, a trenutno instalirani 20. Prije četiri godine Janaf je počeo ulagati u rekonstrukciju naftovoda, izgrađene su nove pumpne stanice koje naftu sada mogu transportirati i u suprotnom smjeru - od Siska do Omišlja. Time ova luka postaje pravi dragulj, ali i trn u oku ekologa koji se brinu za Jadran, ali i za kontinentalni dio Hrvatske kojim prolazi trasa naftovoda.

Ključni moment u kojemu Jadranski naftovod dobiva na geostrateškoj važnosti predstavlja privatizacija ruskog energetskog sektora i proizvodnja namijenjena izvozu. Stalan porast proizvodnje i problem prolaza tankera kroz Bospor i Dardaneli doveo je do snažnije potražnje izvoznih kapaciteta, pa je jedan način diversifikacije izvoza ruske nafte zamišljen i kroz luku u Omišlju (Projekt Družba Adria).

U zadnje vrijeme sve se više spominje i opcija da se Janaf-ovi kapaciteti iskoriste za dopremanje nafte iz kaspijske regije kroz rumunjsku luku Constantzu preko Pančeva, Siska i Gospića do Trsta, te dalje za europske kupce (Pan European Oil Pipeline). I u tom slučaju Omišalj može poslužiti kao izvozna luka. PEOP je i službeni projekt INOGATE-a, kišobranskog projekta koji brine o energetskoj budućnosti Unije.

Hoćemo li to znati iskoristi, ali i sačuvati more, gore i jedne od najvećih obnovljivih izvora pitke vode? Hoćemo li za koje desetljeće kada se iscrpi nafta, a naftovodi postanu smeće, imati umjesto čistog mora i okoliša uništenu prirodu i zalihe zagađene vode? Možemo li konačano početi razmišljati o vodi i njenoj cijeni u budućnosti?

Bliže se izbori, pa će vjerojatno kroz političke kampanje biti provlačena i pitanja naftne budućnosti. Prisjetimo se samo predsjedničkih izbora i prljavog prepucavanja oko Družbe Adrije. U kampanju su se direktno kroz spot Jadranke Kosor uključili i ekolozi Eko Kvarnera, nakon čega je Kosor obećala zaustavljanje projekta. Njoj je projekt poslužio kao tema za napad i diskreditiranje Mesića koji je zagovarao projekt. Priča se da je upravo Mesić uspio nagovoriti Kučmu da pristane na niske cijene prevoza nafte koju su nudili Rusi za projekt DA.

Projekt je privremeno zaustavila javnost i spomenuti Eko Kvarner srušivši Studiju utjecaja na okoliš. Podsjećam da Hrvatska vlada još uvijek nije istupila iz međunarodnog Sporazuma o provedbi projekta Družba Adria koji je potpisan u Zagrebu, 16. prosinca 2002.

Bazirano na postu “Mala zemlja za veliki biznis”, objavljenom prije točno godinu dana na staroj adresi.

globalno obogaćena demineralizacija

Gotovo se svaka važnija politička i ”gospodarska aktivnost” najviše političke elite u svijetu može svesti pod nazivnik trženja, nabave ili kontrole energenata. Posebno nafte, iako ona polako izlazi iz mode. Najnoviji šik na globalnom nivou je – kontrola uranija. Iako se ovakve aktivnosti umotavaju u rečenice koje sadrže “gospodarsku suradnju” dvaju ili više partnera, oni najjači i najvažniji, ali i najmanji i najslabiji odavno su svjesni da im daljnji prosperitet/napredak ovisi o količini dostupne energije u budućnosti. O energiji iz nafte ovise cijela gospodarstva zemalja u razvoju. Upravo će oni ponovno snositi najteže posljedice kada i ako se za 5-10 godina ne uspiju ”prebaciti” na neki drugi izvor energije za industriju i transport. Borba za energiju u budućnosti, počela je davno u prošlosti. Tko se nije snašao - popušio je.

Koliko god to zvučalo nevjerojatno, ako moderne sukobe promatramo iz opisane perspektive, postaje jasnije zašto Iran ne smije imati nuklearnu energiju. Naravno da se “zapad” i Izrael boje iranskog nuklearnog oružja, ali ne smije se zaboraviti niti koliko Iran ima zaliha nafte i plina i kome će ta energija biti dostupna u budućnosti. Amerikancima, koji su nedavno opet pronašli novu naftu u Meksičkom zaljevu, nije bitno imati iransku naftu ovoga trenutka, jer je za sada imaju dovoljno, ali im je jako bitno da do te nafte (prije njih) ne dođe Kina ili neka druga “neprijateljska” država. Iran svoju naftu masovno koristi za dobivanje električne energije, a mnogima to i odgovara.

Ono što se nikako ne može oduzeti Irancima, kao niti bilo kome drugome, je odlučivanje o vlastitoj sudbini i mineralnim bogatstvima, ukoliko ona ne ugrožavaju sudbine drugih (naroda). Danas, kada barel košta $69, Iranu sigurno ne odgovara da skupo crno zlato doslovno pali u termoelektranama. Ne mogu niti zamisliti kako izgledaju iranske kalkulacije proizvodnje takve struje. Kada cijeli svijet gradi nuklearne reaktore za “jeftinu” električnu energiju Iran još uvijek za to koristi naftu koju bi mogao daleko bolje utržiti, te tako podmiriti ne samo troškove ulaganja u nuklearnu energiju, nego i još ponešto. Dvostruki kriteriji vrijede i ovdje. Jedni mogu - drugi ne. Ne bi li upravo energija, kao osnova prosperiteta, trabla biti otponac izlaska iz ‘nedemokratskog’ mraka?

Ukoliko im se obistine želje, te zaista uspostave svoju burzu nafte i uspiju proizvesti električnu energiju iz urana, za Iran bi to bili uspjesi bez premca. Uspostava burze nafte u eurima i megavati nuklearne struje značile bi potpunu propast zapadnih nastojanja da Iran ometu u oba pokušaja. Kolika je ustvari vjerojatnost da se tako nešto dogodi? Iran i ”zapad” zasada još uvijek vode igru bez popuštanja.

Uglavnom svi smatramo da je Bush 2003. uletio u Irak zbog nafte. Vukovi rata uvjeravaju nas pak da to nije točno, te da je pravi razlog ”demokratizacija”. Svi ovisnici lažu sami sebe, tako se lažu i ovi. Istina je da razlog napada na Irak nije niti Osama, niti 9/11 već Saddamova težnja da naftu prodaje za eure i izvrsna strateška pozicija za nastavak okupiranja naftonosnih polja u regiji. Pogledamo li kartu vidimo da su iranska naftonosna polja na kraju ravnice. Gledajući iz Iraka. Samo, jel vuk dovoljno ogladnio? Ostaje li ovisnik bez doze?

Dok jedan blok ratuje za naftu, majka Rusija ima problema sa izvoznim kapacitetima! Tjesnaci Bospor i Dardaneli odavno su postali pretijesni za sav tankerski promet koji se unatoč porastu cijene sirove nafte ne smanjuje. Naftne kompanije zbog dugih čekanja na prolaz godišnje gube i do pola milijuna eura. Rusija je dio izvoznih problema pokušala riješiti i projektom Družba-Adria, ali kako Hrvatska nije uspjela provesti dogovoreno, Putin se vratio starim planovima.

 


Balkanski naftovodi. Osim naftovoda Burgas - Alexandroupolis, prostoručno su ucrtani i ostali planirani naftovodi: Pan European Pipeline (PEOP) koji bi trebao povezivati rumunjsku luku Constantzu i Trst prolazeći kroz Omišalj, AMBO Oil Pipeline (Burgas - Vlore), te naftovod Družba Adria (dio kroz Hrvatsku).

U tom smislu treba promatrati njegov nedavni boravak u Grčkoj gdje je s bugarskim i grčkim kolegom potpisao inicijativu da se konačno, nakon 13 godina natezanja, odlučnije krene u izgradnju naftovoda Burgas (Bugarska) – Aleksadroupolis (Grčka). Radi se o naftovodu dugom 280 kilometara koji bi trebao povećati ruski izvoz zaobilazeći dva turska tjesnaca. Sve ove godine, tri strane se nisu mogle dogovoriti oko cijene prijevoza, pretovara i ostalih dadžbina. Kako piše ruski Kommersant, Putin je prekjučer u Afriku doputovao ne previše siguran da će od potpisanoga nešto i biti.Znate li što je Putina odvelo u povijesni posjet Južnoj Africi?
Možda vijest ova odgovor krije.
Uranium, guns and Diamonds on Putin´s African Tour

Nacije i energenti: get energized!

Ne volim se previše osvrtati na rat koji je bio na ovim prostorima jer taj rat vidim kao uzrok modelu po kojemu se opljačkala imovina i vrijednosti koje su stvarane desetljećima. Nacija i pripadnost naciji su osjećaji, ništa opipljivo. Ako kažem da sam Hrvat iznosim osjećaj da pripadam hrvatskoj naciji, Hrvatima koji žive svugdje u svijetu. Pripadamo kolektivnom osjećaju. Tako smo mi Hrvati ratovali protiv tih Srba koji su nas htjeli osvojiti gonjeni nacionalističkom mržnjom. Dva osjećaja: mržnja i nacija. Nakon niza godina provedenih u mržnji i ratu, došlo je vrijeme za kontra psihologiju i sad se trebamo voljeti. Tvrde tako političari koji su prije 15 godina huškali da se moramo mrziti.

Nije mi poanta pisati o naciji i nacionalizmu kao odličnom instrumentu kontrole zaluđene psihotične mase. Želim kroz prizmu svježeg teksta s B92 Investments are coming, osvrnuti se na budućnost regije u zajedničkom nastupu Hrvatske i Srbije na europskim energetskim tržištima. Minuli rat odlično je poslužio kao sredstvo ekonomskog obezglavljivanja i usporavanja regije. Danas, kada je rat iza nas, dolaze lagano investicije, sektori se oporavljaju, kapital otvara sva vrata, Srbi i Hrvati uz pomoć Europe i Amerike imaju zajedničke ciljeve. Samo će površni pomisliti da zajedničkih ciljeva nije bilo i prije 20 godina.

Mislite li da su sastanci naših premijera Sanadera i Koštunice, predsjednika Tadića i Mesića organizirani samo u želji približavanja i prijateljstva dvije države? Ne zaboravite da ljubav ide kroz želudac. Pravi razlozi sve učestalijih sastanaka i razgovora zapravo su energenti! To naravno nećete čuti u prime-time izvještajima. Kada se vrata zatvore, daleko od javnosti, naši političari razgovaraju o energiji. Ispred vrata, pred mikrofonima i kamerama samo pusice, namješteni osmjesi i ljubav na sve strane. Pripazite na skorašnji posjet Sanadera Koštunici jer se raspravlja o suradnji na nekoliko energetskih projekata. Osim spomenutog i već opisanog PEOP-a, dogovaraju se i novi stari plinovodi:

Perhaps it is not off the mark to point to the fact that the idea of connecting the natural gas networks of Serbia and Croatia is in fact twenty years old, in other words, dates back to the former Yugoslavia, and was “revitalised” last year, on an initiative of the Serbian Ministry of Energy. This fact represents a tribute to the initiative which the Serbian energy sector has in the process of regional association. Another piece of information leads to the same conclusion.

Namely, during a recent meeting between Serbian Minister of Energy with the European Commissioner for Energy and Transportation Andris Piebalgs in Brussels, Radomir Naumov presented his European colleague with the initial text of the Convention on Balkan Sustainable Energy Development. It is perhaps less well-known that the EU has decided on energy as the cornerstone of the Balkan process of integration into the community of European nations.

Izvor: www.b92.net/eng/insight/opinions.php?nav_id=35504

Naravno da nam je interes imati naftovod, ali zar se ama baš u svemu mora potvrditi da imamo loše političare i loše vlasti. Ne bi li netko iz politike trebao otvoreno zagovarati ovaj projekt, imati cijeli PR, razrađene ciljeve i politike, korake provedbe..? Pa ljudi moji, imamo šansu da nam kroz državu prolazi važan europski naftovod a politika šuti. Zašto projekt ne bi bio do kraja transparentan i prošao svu proceduru od javne rasprave pa nadalje?

Nije mi jasno zašto javnost ne smije znati da je Janafov naftovod koji treba prevoziti naftu iz kaspijske regije u Europu loš. Zašto nam netko iz Janafa i odgovornih tijela javno ne dokaže da je naftovod dobar? Zašto ne opovrgnu javno izrečene tvrdnje umirovljenih inženjera da je naftovod građen s nizom propusta? To je potvrdila i republička inspekcija koja je na licu mjesta, tek nekoliko godina nakon puštanja naftovoda u rad, utvrdila niz izvedbenih propusta.

Nisam protiv nafte, plina i struje, to nam je svima toliko važno; ovisni smo o blagodatima tisućljećima taloženog fosilnog goriva. Danas je to osnovni cilj svake države koja misli na budućnost. Hrvatska ima vrhunske stručnjake na tom polju i nadam se dobru strategiju po kojoj radi. No čini mi se, kako po starom uhodanom pravilu – radi građanima iza leđa.

Jadnoga dana, ako bude projekta, opet će se naći netko tko će u javnosti biti proglašen ”plaćenikom konkurentne opcije”, koji će podići ekološki osviještene na noge i reći to nije dobro za turizam, to nije dobro za okoliš, to nije dobro za ovo, to nije dobro za ono..

Lijepo su mogli pare uložiti u novi naftovod i riješiti se problema, ali to onda poskupljuje trasu, sve države žele i bore se za naftovod pa je fisibiliti jako bitan, pa drž, pa potegni bez brige za okoliš..

Zato preduhitrimo političare i ekologe, preteknimo investitore, povećajmo ponudu nafte - podržimo naftovod! Ali novi.

Povezani postovi:
Hrvatska igra važnu ulogu u energetskoj sigurnosti Europe
Pssst! Projekt PEOP
Cro crude oil game
Mala zemlja - veliki biznis

Sviđa ti se post? Onda klikni na hr.digg|prijavi

William Engdahl, nafta, full spectral dominance i GMO

engdahl_tribina_zagreb_SC_080506_el_radical.mp3
Početkom svibnja u Hrvatskoj je desetak dana boravio F. William Engdahl - povjesničar, ekonomist, publicist i stručnjak za pitanja geopolitike nafte, ali i GMO-a. Do sada je izdao dvije knjige, svima poznatu Stoljeće rata i nekima manje poznatu Sjeme uništenja, koja je svjetsku premijeru doživjela u Hrvatskoj. Ujedno, Hrvatska je i jedina zemlja u kojoj je ta Engdahlova knjiga uopće izdana! Mislite li da je to slučajno?

Grckorimski se već osvrnuo na sinoćnju emisiju Na rubu znanosti u kojoj je gostovao Engdhal. Iako je emisija snimljena prije više od mjesec dana, on se s pravom pita zašto prijevod nije titlovan, nego je išao simultano, što je dovelo do dodatnog zbunjivanja onih kojima materija nije odviše poznata.

Za one koji nisu sinoć gledali Mišaka, Engdahl je pričao o uzrocima i pravim povodima prvoga svjetskoga rata, geopolitici i značenju nafte koja je sveprisutna već više od 100 godina te genetski modificiranim organizmima za koje drži da su još jedan način kojim se želi dominirati i upravljati svijetom. Citirao je Kissingera: “Naftom se kontroliraju države, a hranom narodi!”

E sad, zašto prije nisam ovo postao? Prvenstveno, razlog je što nisam imao hosting za ovaj file ispod, a što sam danas popodne uspiješno riješio s mojim drugom ovimovim. Uostalom, tema je i dalje aktualna, pa se oko ovoga nikada ne može zakasniti!

Ukoliko vas je sinoćnja emisija Na rubu znanosti zainteresirala, ali su vam neke stvari ostale nedorečene glede geopolitike GMO-a (ili želite saznato još više), evo prilike da si stvar pojasnite. Ekskluzivno! na blogu Radical element imate priliku poslušati snimak zagrebačke tribine održane 08. 05. 2006. na kojoj je Engdahl puno šire govorio o dominaciji i kontroli svijeta GMO hranom.

Napominjem da ovo nije cjeloviti snimak tribine, nedostaje prvih pola sata uvoda (nije pričao Engdahl) i zadnjih dvadesetak minuta u kojima su se neki vispreni posjetitelji stvarno pokazali koliko mogu biti dosadni postavljajući glupa retorička pitanja na koja su zahtjevali odgovore! :) Smješno! Zato su u linku samo 73 minute Engdahla koje se stvarno isplati poslušati.

Klikni na link za slušanje tribine (engleski / simultano hrvatski), a desnim gumbom pa na save link as za snimanje mp3 fajla na hard disk: engdahl_tribina_zagreb_studentski_centar_08052006_blog_radical_element.mp3


Tribina je privukla popriličan broj posjetitelja u SC!

Hrvatska igra važnu ulogu u energetskoj sigurnosti Europe!

Nafta je oružje. Danas gotovo da nema razboritijeg čovjeka koji se neće složiti s tom tezom. Hrvatska kao zemlja s manje od 5 milijuna stanovnika uskoro će postati svjetska naftna velesila! Mislite da se zajebavam? Aaaa, ne!

Pan European pipeline (PEOP) službeni je projekt INOGATE-a, europskog kišobran projekta koji okuplja zemlje bitne za energetsku budućnost Europe. Tako će kroz Hrvatsku uskoro prolaziti ”američka” Kazahstanska nafta koja će značiti alternativu za snabdijevanje Europske unije. To je dugoročan europski projekt, a Hrvatska je, igrom slučaja i Majke prirode, na najbližoj i vrlo isplativoj trasi.

Kao glavni hrvatski naftni projekt još se donedavno spominjao projekt Družba Adria, kojim se trebalo rusku naftu iz Samare, putem naftovoda dugog 3200 km, preko naše tankerske luke Omišalj izvoziti u Ameriku. Putin je, što je presudno za ruske interese, na vrijeme skužio igru Yukosovog vođe Mikhaila Hodorkovskog i strpao ga zatvor. Okrivljeni, kao glavni čovjek Yukosa, s američkim je Cheneyem i microsoftovim Gatesom, kako kaže Mark Ames na alternet.org - radio na privatizaciji ruskih naftovoda u američku korist. Hodorkovski trenutno izdržava dugogodišnju zatvorsku kaznu, a Yukos je nacionaliziran! Opaaaa!

Upravo je Mikhail bio začetnik projekta Družba Adria koji je kasnije, bar u Hrvatskoj, poslužio i za predizborne svrhe, da bi kasnije svi zašutjeli. Službeno, Hrvatska još uvijek nije izašla iz DA projekta.

Snažan zagovornik izlaska Hrvatske iz tog projekta je udruga Eko Kvarner i njen čelnik Vjeran Piršić, koji je uspio zainteresirati javnost i suprotstaviti se naftnom lobiju. Dok se zbog više razloga čini da od Družbe Adrie nema ništa, projekt PEOP sasvim je realna vjerojatnost. On Hrvatsku pozicionira kao zanimljivu destinaciju u svim aspektima. Ne samo turističkom…


PEOP započinje u rumunjskoj luci Constanti i preko Pančeva ide prema Omišlju i Rijeci gdje se usmjerava prema Trstu. Od tamo se nafta postojećim naftovodima prevozi do ostalih europskih zemalja. Trasa CPOT (Constanta – Pančevo – Omišalj – Trst) logična je i zbog djelomične izgrađenosti kapaciteta, što se prvenstveno odnosi na Hrvatsku i Srbiju. Rumunji moraju graditi novu infrastrukturu, dok Hrvatska najvećim dijelom ima naftovod građen u prvoj polovici sedamdesetih, za vrijeme prvog naftnog šoka. Nakon 1974. i 400% povećanja cijene nafte (na danas mizernih $12), Jugoslavija je odlučila što brže izgraditi Junaf – Jugoslavenski naftovod – koji bi jeftinu naftu iz zemalja bloka nesvrstanih kroz luku u Omišlju dovodio do rafinerija u Rijeci, Sisku, Bosanskom Brodu i Pančevu. Naftovod su gradili omladinci bez dovoljne stručne kontrole, što je odmah po puštanju naftovoda u rad rezultiralo uočavanjem cijelog niza izvedbenih nedostataka. Osim toga, problem naftovoda je što je star i trul! i kao takav predstavlja značajnu ekološku opasnost.Nema niti Hrvatska u cijelosti izgrađen naftovod za ovaj projekt. Nedostaje onaj dio od riječke rafinerije do Trsta. Rumunji već na veliko rade na izgradnji svog dijela naftovoda, slično i Srbi, a uskoro bi mogli zapičit’ i Hrvati.

Sudeći po oglasima za tri radna mjesta
, koje je oglasila tvrtka iz Rijeke, a koja se između ostaloga bavi izgradnjom naftovoda (radi pod okriljem talijanskog naftnog diva Eni), uskoro počinje izgradnja i tog dijela PEOP naftovoda!Vjerujete li mi sada više da je Hrvatska važna za energetsku budućnost Europe? Sa Sanaderom ili bez njega mi smo u Europi. Isto kao Srbija i Rumunjska. I basta. Presudila je nafta.

Povezani postovi:
Pssst! Projekt PEOP
Cro crude oil game