Archive for the 'geopolitika' Category

Media & news tehnomenadžment

Klasičan primjer skretanja pozornosti s bitnih odrednica vijesti i događaja upravo se zbiva u medijima na primjeru posjeta G. W. Busha Albaniji. Mediji u svojim prvim minutama informativnih emisija tj. najvažnijim mjestima na novinskim stranicama prenose vijest kako je Bushu u Albaniji ukraden sat. Ta informacija koja se ističe u prvi plan nije uopće bitna za Bushev posjet Albaniji, ali o tome svi pričaju.

Koji su pravi razlozi posjeta Albaniji mogu se isčitavati između redova, a još više zabrinjava činjenica što su Albanci valjda jedini koji su Busha u njegovoj karijeri (osim Amerikanaca) dočekali s ovacijama. Razlog je to za brigu.

Ovakve medijske manipulacije na veliko se rade posebno u izopačenim američkim medijima poput Fox news, pa čak i CNN, a zadnje što mi je upalo u oči je Paris Hilton i njeno zatvaranje – otvaranje - zatvaranje. Danima su prve minute vijesti počinjale s live prijenosom i javljanjem uživo ispred zatvora gdje leži - će odležati - leži uplakana Paris. Stvorena je sapunica koju svi prate kao meksičke zaglupljujuće serije. Slične manipulacije rade se konstantno i u Hrvatskoj.

Teme poput američke energetske ekspanzionističke politike, te imperijalne politike obezglavljivanja zemalja u razvoju, posebno onih u Africi, kao i manipuliranje recentnim sukobima poput Irana, Sudana i sl. naravno u medijima nema na način na koji bi te teme trebale biti prikazane.

Zaključak: odjebite klasične medije - čitajte i gledajte Internet. Pri tom uključite racio, te zdrav razum i logiku.

Kao dodatan argument da je stvar vjerojatno osmišljena negdje više je demanti albanskoga ministarstva da Bushu sat nije ukraden. No to uopće više nije važno. Bitno je da se mediji bave satom, a ne pravim razlozima zbog kojih je Bush bio u Albaniji, gdje se susreo i s našim trenutnim premijerom Sanaderom glede ulaska – izlaska - ulaska u NATO.

Bilderberg 2007, Istanbul, Turska

Koliko tajno nešto može biti kada postoji toliko informacija, toliko linkova na netu?

Možda netko i želi da svi mislimo kako je to velika tajna samo zato što toga nečega nema u masmedijima. Da se radi o nekoj seoskoj zabavi u zabiti ne bi vjerojatno nitko ni pomislio da mediji cenzuriraju, ali kada se radi o redovitom godišnjem okupljanju moćnih pojedinaca, industrijalaca, političara, medijskih magnata, vladara, bankara i sl. iz cijeloga svijeta, samo se od sebe nameće pitanje o čemu oni pričaju da je to takva tajna. I jeli to tajna uopće?

Istina je da “Bilderberg” druženja usitinu nema puno na TV-u i po novinama, ali svake godine informacije i prilozi pojave se u gledanim i čitanim medijima. Tako je ove godine danska televizija krajem travnja najavila sastanak koji je počeo jučer (31.05.2007.) u Istanbulu, hotel Ritz Carlton. Prije dvije godine i CNN je objavio razgovor s Jon Ronsonom uoči sastanka Bilderbergovaca u Njemačkoj.

Ove godine, kako kažu vjerni pratitalji Bilderbergovaca, uz golf i čajne kekse razgovarati će se o vjerojatnoj akciji u Iranu, energetskoj politici - neizostavnoj i uvjek prisutnoj temi kod Bilderbergovaca, te o procesu pristupanja Turske Eurospkoj uniji, što je bila i jedna od glavnih tema prošlogodišnjeg sastanka u Kanadi. Izvor: Today’s Zaman İstanbul

I za kraj, vrlo koristan, ažuran i skoro pa LIVE forum za one koje ova tema zanima.

Najava Bilderberg sastanka, Istanbul 31.05 - 03.06. 2007.

Nafta važnija od vode i tla?

Kada je premijer Sanader prekjučer na Forumu o energetskoj sigurnosti i suradnji u zagrebačkom Sheratonu pričao o naftovodnom projektu Pan-europski naftovod, osvrnuo se i na ekološku stranu i važnost PEOP projekta u tom pogledu. Spomenuo je tako argument da će se provedbom ovoga projekta (Pan-european oil pipeline) nafta do Trsta dopremati naftovodom Constantza - Trst, a ne tankerima kao do sada, koji su potencijalna opasnost za Jadran.

Možda će dio nafte koja bi se dopremala tankerima uistinu biti dopremana naftovodom, no postavlja se logično pitanje - koliko je s ekološke strane siguran naftovod kojime će dolaziti nafta iz kaspijskog bazena? Ako će biti manje opasnosti za Jadran, hoće li biti smanjena i opasnost za slavonsko i hrvatsko tlo kojim prolazi trasa?

Sudeći po kvaliteti postojeće cijevi Jadranskog naftovoda d.d. kojom će se dopremati i nova nafta, slavonska zemlja mogla bi uskoro biti natopljena crnim zlatom.

Prije 11 godina u mjestu Garčin u blizini Slavonskoga Broda puknula je cijev JANAF-ovog naftovoda i tom je prilikom iscurilo 80-tak kubika nafte (toliko su priznali) koja je zagadila privatne oranice iznad trase. Zemlja je trajno kontaminirana, oštećene obitelji još uvijek nisu dobile odštetu iako je spor na sudu već deset godina. Toliko o društvenoj odgovornosti tvrtke koja je vodila i projekt Družba Adria.

Danima spavaju na njivi da spriječe radove JANAF-a

http://www.sbonline.net/forum/showthread.php?t=4041

Nakon što je 1996. primjećeno puknuće cijevi u Garčinu na teren su došli radnici Janafa, bez ovlasti su ušli u privatan posjed te sanirali oštećenje. Ali kako su sanirali? Cijev su promijenili, a naftu na oranicama su ni više ni manje nego - zapalili. Evo par fotki da vidite kako to društveno odgovorna tvrtka u Hrvatskoj sanira oštećenja na cijevi naftovoda i zemlji iznad koje prolazi.

Blog Radical Element u posjedu je Izvješća o stanju cjevovoda iz 1983. godine koje je upućeno Republičkom komitetu za vodoprivredu, a u kojemu jasno piše da je Jadranski naftovod na dionici Melnice - Zlobin u Gorskom kotaru građen loše i s cijelim nizom izvedbenih propusta.

JANAF-ove cijevi polagane u oblacima ostrugane hrđe

Ako je naftovod izuzetno loše građen na dionici u Gorskom kotaru, zašto ne bismo sumnjali da je isto tako loše građen i u Slavoniji? To potvrđuju i brojna puknuća na trasi kroz Slavoniju zadnjih godina.

Drugo puknuće naftovoda u Lonjskom polju u mjesec dana

Novo curenje iz JANAF-ovog naftovoda kod Slavonskog broda

Može li postojeći naftovod izdržati dodatni povećani kapacitet?

Je li stručno mišljenje uvijek najbolje?

William Engdahl, iako ga iznimno, iznimno cijenim i poštujem, kada je pričao o važnosti ruske nafte za Hrvatsku nigdje nije spominjao balastne vode i trulu cijev naftovoda koja prolazi kroz Hrvatsku, što je za mene kao čovjeka koji mislim ponekada na okoliš vrlo bitno. Nikada nisam čuo od Vjerana Piršića da je protiv ruske nafte kroz projekt Družba Adria, ali sam čuo da je protiv balastnih voda u Kvarneru i curenja nafte u okoliš i naše izvore pitke vode. Nitko nije ponudio kvalitetno i prihvatljivo rješenje za to, a uostalom, cijena transporta nafte koju su nudili Rusi ispod svake je razine obzirom na rizik koji taj projekt nosi za naše more i turizam!

Što se tiče važnosti diverzifikacije uvoza nafte, o čemu priča Engdahl, Hrvatska ima uvoznu luku na moru u kojoj se istovara uvozna nafta, a utovara balast (morska voda) u tanker i nema tog zagađenja mora o kojemu pričam, a da ne kažem da je takva uvozna luka dovoljan uvozni kapacitet za naše potrebe. Moraš ipak gledati malo šire druže b!k.

Sad možemo pričati i o drugom naftnom projektu PEOP (naftovod Constanta - Trst), što je američka kotrolirana nafta iz kaspijske regije, ali ona će se trulim naftovodom transportirati za Europu kroz Hrvatsku, jer Europa više ne želi ovisiti isključivo o ruskoj nafti. Dakle, Europski, a ne hrvatski interes. Hrvatska puši u svakom pogledu, jer nitko ne brine za okoliš, najvažniji su interesi energetske sigurnosti Europe, a ne Hrvatske! (mi imamo luku Omišalj što je dovoljan uvozni kapacitet za naše potrebe, ponavljam). O tome se radi.

Od projekta Družba Adria Hrvatska nije odustala! Gdje si taj podatak pronašao, daj ga i meni, molim te b!k.

Što se tiče nuklearki, biti ću vrlo plastičan. Vidi, radi se transparentnosti cjelokupnog procesa, ne samo dobivene energije! Mislim da rijetko tko ima nešto protiv nuklearki, ali ima protiv zagađenja koje s njima dolazi! Uzmimo na primjer Ameriku koja ima 105 komercijalnih reaktora, najviše na svijetu. Koliko osiromašenog urana (DU ili U-238) nastaje u procesu obogaćivanja goriva za te nuklearke? Znaš li gdje taj “otpad” završava? Ako misliš da plaćaju skupo smještanje tj. odlaganje u RAO odlagališta gadno se varaš. Korporacije su osmislile kako od tog otpada napraviti ekstraprofit i dodatan višak vrijednosti kroz novi proizvod. Oružje. Koje probija gotovo sve.

Njihovo RAO odlagalište je cijeli svijet, jer taj otpad ugrađuju u bombe kojima siju mržnju, strah, smrt i siromaštvo da bi još bolje kontrolirali i manipulirali svoje i tuđe ovce, te zgrnuli još više para. Irak, Afganistan, Palestina, Srbija, Bosna, Kosovo i naš Jadran su njihova RAO odlagališta koja ne plaćaju! Vrijeme poluraspada visokotoksičnog teškog metala U-238, to jest osiromašenog urana je 4,46 milijardi godina. Tko je terorist, a tko idiotarijanist u ovoj priči?

Unije, korporacije, ratovi i slične iluzije

Čitam Najveću tajnu od Davida Ickea i tako si nešto malo kontempliram o svijetu u kojemu živimo. Skoknuo sam i do Mišaka na Preko ruba znanosti i utvrdio gradivo što se tiče novogovora za 21. stoljeće. Što god mislili o Ickeu i njegovom istraživanju, ne možete poreći njegovu sposobnost analitičkog promišljanja globalnih fenomena i stremljenja korporacija i novčanih ustanova. Europska unija, američka unija, afrička unija, pacifička unija… svima je u korijenu postavljanje moći odlučivanja na jedno vrhovno mjesto, u jedan kružook i jedan ured kako bi tobože ljudima tj. robovima bilo bolje. Pitam vas: kome je to bolje? Poljacima? Radnicima? Ma ne.. Eto oni su (Poljaci) friško ušli u EU i sad muku muče kako bi sačuvali ono malo što im je ostalo u njihovu vlasništvu i pod njihovom kontrolom. Proizvodnja dobara im sve više opada, a uvoz istih iz nekih zemalja Unije sve više raste. Naravno da se to odražava na zaposlenost i standard Poljaka. Tako je više-manje loše u svim novim članicama koje se priključuju Uniji, a ni mi daleko od te realnosti nismo.

Ako je novim članicama robovima tako loše, kome je onda dobro? Ako pogledamo statistiku i brojke, sve je bolje starim velikim državama koje su prije 50 godina među prvima započele proces ujedinjavanja: u Njemačkoj raste BDP, povećava se izvoz, smanjuje se uznapredovali trend nezaposlenosti nakon ujedinjenja, slično je i u Francuskoj.. I eto, zaključujem, jasnoga pravila čemu i kome služi Europska unija, a kome ne. Žalosno je što i Lijepa naša želi biti europskim robom. Mala “radilica” s “čistim” okolišem, dolinama, planinama i zalihama vode koje treba prodati ili dati u koncesiju europskim i američkim korporacijama. Samo ime korporacija sve govori (corp = leš).

1990. navršio sam 14 godina i površno se sjećam kako je bilo živjeti krajem 80-tih. Danas razgovarajući sa starijima koji su živjeli i radili desetljećima u Jugosaviji u nekakvom kvazi komunističkom sistemu saznajem detalje o radničkom samoupravljanju, unaprijed planiranoj i zadanoj proizvodnji, tržištu bez konkurencije i sličnim ekonomskim terminima kakve Europa ne poznaje. Zar je uistinu tako? Zar Europa zaista ne poznaje takve termine? Naravno da ih ne poznaje sve, ali ako netko u toj Europskoj uniji u jednom uredu određuje koja će članica što proizvoditi, u kojim količinama (kvote) i gdje će to moći izvoziti, nije li to nama poznati Jugo komunistički sistem upravljane proizvodnje? Kamo mi to onda idemo? Natrag u još jedan oblik globalne fašističke države u kojoj će nam reći što, kada, koliko i od čega ćemo proizvoditi, ako uopće budemo išta proizvodili? Čini se kako su velikim članicama Europe potrebne male članice kako bi bile dio njihova “slobodnog tržišta”, kako bi kupovale što više njihovih proizvoda i usluga, te kako bi građani malih država članica zbog ekonomske inferiornosti bili primorani ići u ratove velikih članica za interese koji nisu interesi “malih” članica… Mene Europska unija strašno podsjeća na Jugoslaviju, pogotovo nakon što sam proučio spomenuti rječnik novogovora kod Mišaka.

Spomenuo sam i novčane ustanove, pa ću pokušati biti što jasniji u prenošenju razmišljanja zašto je Americi bolje ratovati za naftu i resurse nego ih kupovati na tržištu. Prvo što mora biti jasno je da se nafta na cijelom svijetu prodaje smo za dolare! Nadam se da se neću uhvatiti u kontradiktornosti, ali ovakav esej i služi kako bih izoštrio stav i čuo kritike.

Ako slijedimo trag novca, npr. u Iraku (uzimam ga kao primjer), ovako iz fotelje jasno je zašto SAD-u tj. ljudima koji vode tu napaćenu državu odgovara ratovanje za naftu kroz prizmu tzv. preventivnog ratovanja (što je isto dio novogovora smišljenog u PR kompaniji). Dakle, da SAD kupuje naftu iz Iraka na tržištu morali bi ju platiti po tržišnoj cijeni od recimo 60 dolara, iako je Sadam i dobio po vratu jer je htio svoju naftu tržiti za Euro. Dakle, to je jednosmjeran odljev novca u iračku blagajnu s vrlo upitnim mogućim povratom dijela toga novca na američko tržište. E sad, ako pošaljete tisuće vojnika, vozila i ratnih vojnih sredtava u Irak, ne samo da ćete naftu dobiti vrlo povoljno (vjerojatno džabe) nego ćete imati izvrstan priljev državnog novca poreznih obveznika u vojnu industriju, smanjiti ćete nezaposlenost jer netko mora raditi u tim tvornicama oružja, siromašne obitelji će poslati svoje sinove u rat jer im je to jedini način da nešto zarade, opet smanjujete nezaposlenost (po drugi put!), a povećati ćete tako i BDP (priljev novca u tvornice oružje, raste proizvodnja!) i tako dalje i tako dalje. Dakle, rat je pokretač Američkog gospodarstva i porasta dividendi jer što se više ratuje to treba sve više oružja. Da nema rata zatvorile bi se tvornice oružja, da ne pričam o kontroli građana kroz prizmu psihologije straha i vječitog neprijatelja (terorista, ekstrmista i sl.) Izvrstan način da vam vlada oduzme stečene “demokratske” slobode tj. stvori iluziju da vas brani od neprijatelja koji vas mrzi i želi vas uništiti…

I na kraju, ali nikako ne najmanje bitno, udjele u tim tvornicama oružja imaju oni koji kreiraju politiku i odlučuju kada će se i kako ratovati. Nije li to sve jedan lijepi, zatvoreni krug u kojemu koristi imaju samo odabrani? Teorija zavjere? Ma ne.. Sve je tako jasno, očigledno, a mi, oni i ne znam tko sve ne i dalje izabiremo biti robovi i ratovati u njihovm ratu kojega kreiraju tvorci iluzije o slobodi. Naši sugrađani za štampane papire imperatora odlaze u njihove ratove, za njihove interese, dok majke i supruge tih nesretnih robova žive u strahu hoće li se živi vratiti. Izvrstan model porobljavanja i kontrole kroz emocije, samo se nadam da će robovi, majke i supruge jednoga dana progledati.

I tu bih stao za danas. Ne mogu se oteti želji da budem satiričan i zaključim: vidite kakvo je vrijeme došlo, kada je i uran osiromašen…