Archive for the 'geopolitika' Category Page 2 of 3



Microwave cripples

Izvorno objavljeno 05. 06. 2006. na flop.blog.hr

Imperijalna vojna tehnologija sve se više približava efikasnim oružjima koja ratno djelovanje baziraju na lansiranju energetskih valova (directed energy weapons). Tekstovi koji se u zadnje vrijeme pojavljuju na netu, a danas i u hrvatskim masmedijima, govore u prilog onima koji tvrde da Imperija već koristi blagodati novog oružja za masovna uništenja neprijateljske sile i sredstava.

Prvo te spizdim valom..
Neka od tih novih “valnih oružja” deklarirana su kao non-lethal weapons tj. ”oružja” koja nisu smrtonosna. Iako detaljne (potpune) analize učinaka ovih oružja, poput LRAD (Long Range Acoustic Device) ili ADS (Active denial system) nisu objavljene, slike s terena potvrđuju da se ova oružja već koriste.

LRAD je 2004. snimljen na policijskom Hummeru tijekom prosvjeda u New Yorku, a poznato je da je testiran i u Bagdadu. Prvotno je izumljen za mornaricu kao uređaj za upozoravanje približavajućim brodicama, a kasnije se uvidjela i zgodna upotreba pri kontroli prosvjednika. ADS je u tom pogledu rame uz rame s LRAD-om, ali umjesto zvučnog signala emitira mikrovalove! Ovo oružje snimljeno je u Iraqu, a najjednostavniji opis je: mikrovalka koja umjesto piletine prži sve što zatreba (teroriste, kriminalce, PROSVJEDNIKE,..). Nije onda teško zamisliti zgodnu upotrebu npr. za kontrolu gomile koja uzvikuje parole protiv G8, globalizacije ili Europske unije.. Mikrovalne zrake koje emitira ADS prodiru nekoliko milimetara pod kožu izazivajući nesnosnu bol.

..a onda malo i laserom..
Los Angeles times u članku “A Safer Weapon, With Risks“, nedavno je pisao o laserskom uređaju koji će biti implementiran na pušku M-4. Intenzivna zelena zraka, koju emitira laser, ima mogućnost osljepljivanja žive neprijateljske sile. Prve pošiljke već su stigle u Iraq. Zanimljiv pregled testiranja novih oružja donosi blog Daily Kos, koji kaže da je rat koji se vodi ustvari pogonjen izumima i testiranjima novih oružja, pa tako i oružja “usmjerene energije”, kao što je THEL (Tactical High Energy Laser).

..u Ratu zvijezda.
16. svibnja 2006., dvoje talijanskih novinara Maurizio Torrealta i Sigfrido Ranucci s RaiNews 24, objavili su članak kojega su nazvali Rat zvijezda u Iraku (Guerre stellari in Iraq). Oslanjajući se na dokumentarne snimke te razgovor s očevidcima borbe na bagdadskom aerodromu početkom travnja 2003., Talijani se pitaju nisu li imperijalne sile u toj borbi koristile energetska oružja? Članak je pobudio priličnu zainteresiranost, a odličan polusatni video njihovog istraživačkog rada pogledajte na informationclearinghouse.info

Možda su Amerikanci tamo pak bacili neutronsku bombu? - Iraq, Ramzaj and a Neutron Bomb.

Osiromašeni uran, šećerna bolest, rak i ti

Post je inspiriran člankom Depleted Uranium, Diabetes, Cancer And You, autora Dr. Alan Cantwella, objavljenog 18. 01. 2007., koji se u originalu može pronaći na internet adresi: http://www.globalresearch.ca/

Autor je dobio zanimljiv e-mail u kojemu se tvrdi da je uzrok globalnoj epidemiji šećerne bolesti osiromašeni uran (skraćenica je DU od depleted uranium). Kao liječnik to nikada nije čuo, a ideja o povezanosti DU i šećerne bolesti učinila mu se suludom, te se bacio na istraživanje.

Treba znati da je NATO, između ostalih zemalja, koristio oružje s osiromašenim uranom u Bosni, Srbiji i na Kosovu. Ispušteni projektili još uvijek se nalaze i na dnu Sjevernog Jadrana!

Blogswarm na temu osiromašenog urana

Kako bi što više ljudi pročitalo tekst potrebno ga je prevesti na hrvatski jezik. Poruka će biti jača ako mi se pridruže i drugi blogeri i članovi blogosfere. Prevedite jedan paragraf, rečenicu, bilo što i ostavite u komentaru. Ja ću urediti i mejlati vam gotov tekst za blogswarm, kada će biti definiran i dan objave. I naravno, pravilo je da se prijevod nastavlja tamo gdje je prethodnik stao. Meni zvuči OK? Vama?

Znate li svi što je blogswarm? Bilo ih je već nekoliko i u našem djeliću blogosfere. Ideja je da blogeri u isto vrijeme objave članak na istu temu, s tim da ćemo u ovom slučaju objaviti zajednički prijevod teksta! Na kraju prijevoda, kada ga uredim, staviti ću i linkove do svih sudionika koji to žele.

Krećem :)

Prijevod izvornog teksta sa: http://www.globalresearch.ca/

Osiromašeni uran, šećerna bolest, rak i ti
Dr. Alan Cantwell

Nedavno sam dobio zanimljiv e-mail u kojemu se tvrdi da je uzrok strelovitom globalnom porastu šećerne bolesti osiromašeni uran (DU). Kao liječnik nikada nisam čuo takvu tezu. Svaki liječnik zna da radijacija pogoduje nastanku raka, no povezanost osiromašenog urana i šećerne bolesti učinila mi se suludom. Bez obzira na to, pomislio sam da bi bilo dobro provjeriti što o tome piše na internetu.

Najbolji alat za medicinsko istraživanje na netu je PubMed, internetska stranica koju sponzorira Nacionalna medicinska knjižnica (US National Library of Medicine). Utipkao sam riječi osiromašeni uran i šećerna bolest. Pretraživač nije pronašao navode na stručne članke u medicinskim časopisima, što me dodatno uvjerilo da povezanost ne postoji. U slučaju kada sam koristio ključne riječi osiromašeni uran i bolesti – izlistano je samo 16 članaka datiranih od 1994. do 2005; i samo ih se pola odnosilo na zdravstvene probleme vojnika koji su bili izloženi osiromašenom uranu tijekom Zaljevskog rata.

Otkriveno je da se osiromašeni uran taloži u limfnim čvorovima, mozgu, testisima i drugim organima, a da kratkoročne i dugoročne posljedice nisu poznate. Utvrđeno je povećanje broja deformacija kod potomstva osoba izloženih osiromašenom uranu; dok uzorci urina veterana Zaljevkog rata pokazuju abnormalne količine osiromašenog urana i nakon deset godina.

Zašto je tamo tako malo napisano o DU i njegovom utjecaju na ljudsko tijelo?
Nastavi.. :)

http://www.globalresearch.ca/

Hrvatska u raljama euro-američke energetike

Istodobno s neformalnim summitu EU u finskom gradu Lahtiju na kojemu se raspravljalo o europskoj energetskoj sigurnosti i načinima rješavanja sve očitijeg problema, u Bruxellu se trebalo razgovarati o provedbi projekta Paneuropski naftovod (PEOP) s ciljem ubrzavanja procesa koji je zastao na potpisivanju četiri godine dogovaranog Memoranduma o suradnji. Slovenija je trenutno u fazi premišljanja hoće li ili neće nastaviti suradnju, što je bio jedan od razloga odgađanja potpisivanja Memoranduma u ožujku ove godine u Rimu. Za provedbu projekta PEOP - naftovoda od Constante do Trsta (te dalje postojećim naftovodima prema Europi) nije neophodno sudjelovanje Slovenije, a već je spremna i zaobilazna podvodna ruta. Osim Slovenije i Hrvatske, u projekt su uključene Rumunjska, Srbija i Italija. Zanimljivo je da se i u Sloveniji, slično kao kod nas kada je riječ o projektu Družba Adria, kao razlozi protiv projekta navode i ekološki problemi. S druge strane, jasno je da bi koristi od PEOP-a imala i slovenska rafinerija u Lendavi. U tom smislu treba gledati i na ulaganja u hrvatske rafinerije, povećanje kapaciteta i slična infrastrukturna ulaganja koja provodi INA. Svježinu usporenim razgovorimo oko PEOP-a zasigurno je dala i nedavna posjeta vladinog izaslanstva SAD-u.

WASHINGTON, 17. listopada - Hrvatski ministar gospodarstva Branko Vukelić, koji boravi u posjetu SAD-u u sastavu Vladinog izaslanstva, u ponedjeljak je u Washingtonu razgovarao s američkim ministrom energetike Samuelom Bodmanom o stanju u energetskom sektoru te o energetskim projektima u Hrvatskoj i novim američkim programima razvoja obnovljivih izvora energije.

Američki ministar Bodman iskazao je podršku velikim energetskim projektima u Hrvatskoj kao što je dio naftovoda Constanza-Trst i izgradnja terminala za ukapljeni plin LNG u Omišlju na Krku, izjavio je nakon sastanka ministar Vukelić.

Bodman je ocijenio kako je Hrvatska na raskrižju energetskih putova te podržao politiku Vlade da se Hrvatskoj osigura više energetskih pravaca za opskrbu naftom i plinom.

Ministri Vukelić i Bodman razgovarali su i o prijenosu američkih iskustava u energetici, pružanju pomoći te o novim projektima za iskorištavanje obnovljivih izvora energije u SAD.

U srijedu, posljednjeg dana boravka u SAD hrvatskog izaslanstva koje vodi premijer Ivo Sanader, ministar Vukelić sastat će se i s američkim ministrom trgovine Carlosom Gutierrezom, s kojim će razgovarati o mogućnostima za povećanje trgovinske razmjene i američkim ulaganjima u Hrvatsku.

Izvor: Hina

Preustroj energetskog sektora

Uz već postojeću usku suradnju USAID-a i HEP-a na području liberalizacije i razumijevanja regulacije tržišta električne energije tj. uvođenja liberalnog modela tržišta električne energije u regiji, ne čudi zainteresiranost američke strane i za ostale monopolne tj. državne energetske tvrtke.

Amerikanci PEOP podržavaju na političkoj, savjetodavnoj i provedbenoj razini. Studiju isplativosti projekta platila je američka USTDA 2002. god., a izradila ju je američka konzultantska tvrtka HLP Parsons, te 2005. dovršila Hill International. Tijekom sastanka Međudržavnog odbora za nadzor provedbe projekta Paneuropski naftovod (Interstate committee for monitoring the realisation of the project of Pan-European oil pipeline) sredinom prošle godine raspravljalo se i o osnivanju kompanije koja bi rukovodila i nadzirala provedbu projekta. Zadnji istupi zainteresiranih strana ostavljaju dojam da se počelo razmišljati i o usporednom plinovodu uz naftnu trasu PEOP-a.

Paneuropski naftovod podržavaju i američke naftne korporacije koje imaju prava iskorištavanja nafte u zemljama Kaspijske regije. Glavni koncesionari naftnih i plinskih nalazišta su Chevron u Tengizu na području Kazakhstana, te BP i Exxon na Kaspijskom moru. Prisutni su i Europljani: Total, Fina i Elf, ali ne u tolikoj mjeri.

Izvor: “Kaspijski snovi: Burgas – Aleksandropolis, AMBO I PEOP”

Javno-privatno partnerstvo (JPP)

Sudeći po vijestima iz Amerike, studija isplativosti nije jedini uvjet kojega mora zadovoljiti neki od spomenutih energetskih projekata na Balkanu. Amerikanci u svojim istupima sve češće spominju implementaciju javno-privatnoga partnerstva kada je riječ o liberalizaciji energetskih sektora zemalja srednje i jugoistočne Europe. JPP se tako svrstava u kategoriju daljnjih pritisaka na Hrvatsku kako bi još jače «otvorila» energetski sektor.

Projekt kojega s hrvatske strane provodi tvrtka JANAF d.d., u čijem je vlasništvu naftovod koji bi trebao postati dio PEOP-a, ubrzano se priprema za povećane isporuke nafte s istoka, o čemu svjedoči predviđeno investiranje u poboljšanje JANAF-ovih transportnih mogućnosti. Kada toj najavljenoj investiciji dodamo i ulaganja u rafinerije i kvalitetu derivata, postaje jasnije da je PEOP vrlo ozbiljna opcija.

Tvrtka JANAF d.d. je u mješovitom vlasništvu s pretežito državnim kapitalom među kojima prednjači Hrvatski zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje s 50,54 % udjela. Ostali dioničari Janafa su: Republika Hrvatska 21,72 %, Industrija nafte INA 16,00 %, Državna agencija za sanaciju banaka (DAB) 5,84 % i ostali s udjelom 5,89 %. Trenutna cijena Janafove dionice (JNAF-R-A) na Zagrebačkoj burzi iznosi 3450 kn, dok je najvišu cijenu dionica dosegla 1997. god. kada je kraće vrijeme dosegla nevjerojatnih 10 000 kn. Burzovni meštri predviđaju strelovit rast ove dionice ne libeći se i najoptimističnijih prognoza koje uključuju učetverostručenje trenutne cijene.

Slučajno ili ne, istoga dana kada je Vukelić razgovarao s Bodmanom; na konferenciji sponzoriranoj od John Hopkins sveučilišta u Washingtonu (na čijoj je naprednoj školi za međunarodne odnose (SAIS) Ivo Sanader dva dana kasnije održao predavanje na temu «Hrvatska motor promjena: EU, SAD, NATO i rat protiv terora») - Matthew Bryza, savjetnik američke državne tajnice za europska i euroazijska pitanja izjavio je da je europsko tržište plinom «disfunkcionalno» te ukazao na nužnu potrebu izgradnje novih plinskih i naftnih uvoznih pravaca.

“Mnoge zemlje, uključujući i SAD, vide potrebu za diversifikacijom na energetskom tržištu i želimo uspostaviti nova partnerstva između država i privatnih vlasnika kako bismo povećali ekonomsku dobit svih strana.”

U reportaži na web stranicama američke vlade naslovljenom «Sjedinjene države podupiru novu generaciju naftovoda u Europi» Bryza je istaknuo važnu ulogu Kazakhstana u budućoj energetskoj sigurnosti Europe, te je između ostalih potencijalnih projekata za transport nafte i plina govorio i o PEOP-u.

«Zamjenik američke državne tajnice Rice za Europu i Euroaziju Matthew Bryza potvrdio je da je predloženi Paneuropski naftovod – 1319 kilometara dugi naftovod od Constante u Rumunjskoj kroz Srbiju i Hrvatsku do Trsta u Italiji s namjerom zaobilaženja ekološki ugroženog turskog tjesnaca Bospor i Dardaneli - samo jedna od ideja za rješavanje problema transporta.

Citirajući tri različite studije isplativosti koje je provela američka agencija za trgovinu i razvoj (USTDA) kako bi procijenila potencijalne naftovode prema Europi i Euroaziji, Bryza je napomenuo da će zbog povećane proizvodnje nafte u Kazakhstanu i drugim kaspijskim regijama biti potrebno izgraditi bar jedan od ovih naftovoda. Rekao je da će odluka koji će se od spomenutih naftovoda koristiti za izvoz nafte iz Kaspijske regije ovisiti o pozivu investitorima svakog javno-privatnog partnerstva.»
Izvor: United States Supporting New Generation of Pipelines in Europe.

Liberalizacija, regulacija i privatizacija mogu početi, a tko će, po kojim uvjetima i kako u JANAF, HEP, luku Omišalj, luku Rijeka, INA-u i sl., odlučiti će privlačnost ponuda o kojima priča Bryza. Možda po prvi puta imamo priliku bilježiti ozbiljnije plesanje Vlade oko vruće energetske kaše. Globalna igra na velikoj šahovskoj ploči vraća se na Balkanski poluotok u velikom stilu.

Prijašnji članci:

JANAF - hrvatski geopolitički adut

Hrvatska igra važnu ulogu u energetskoj sigurnosti Europe

Pan European Oil Pipeline (PEOP).

hr.digg|dodaj+bod

Svjetski interesi: Hrvatska, NATO, SAD, EU i rat protiv terora

 

Američki državni podtajnik za politička pitanja Nicholas Burns je u listopadu 2005. izrekao jasnu poruku. «Naša je poruka kristalno jasna, Hrvatska neće u NATO sve dok Gotovina nije uhapšen i poslat u Haag; isto tako, Srbija neće postati članicom Partnerstva za mir dok je Mladić na slobodi».
Izvor: http://www.voanews.com/croatian/archive/2005-10/NATO-i-Hrvatska.cfm

 

Amerika i Hrvatska godinu dana od izgovorenih prijetnji postaju veliki prijatelji. Sudeći po napisima u medijima, ali i prilozima na TV-u, novinari kao da su dobili embargo na informacije «s druge strane» povijesnoga posjeta Sanadera SAD-u.

 

Istina da se moglo načuti kako MORH uskoro nabavlja nova motorna vozila i da treba odlučiti od koga ih kupiti. Špekuliralo se i o prodaji Plive kao elementu koji je doprinio veličanstvenosti američkoga prijema. Međutim, činjenica je da su mjesec dana uoči Ivina puta u Ameriku hrvatski vojnici u Afganistanu raspoređeni na nove punktove, a sukobi u kojima su se neki zatekli ukazuju na povećanje rizika njihove misije. Usto, Amerikanci traže pojačanje snaga, a mediji pišu i o povećanju broja naših vojnika.

 

Na samom početku trodnevnog posjeta premijera Americi, vidio sam bezočno, neargumentirano i krajnje neprofesionalno usmjeravanje mišljenja TV gledatelja o susretu Sanader – Neocons. Javno izgovorene riječi da ne treba o susretu gledati kao o trgovini najveća je glupost koju sam čuo posljednjih dana na televiziji. Ako se možda i ne radi o trgovini, kako špekuliraju pojedini mediji, ne mogu razumjeti da novinarka u prilogu iz Amerike govori da se o «toj trgovini» ne bi smjelo pisati i pričati zbog važnosti susreta Bush – Sanader za buduće odnose dvije zemlje. Totalna bezvezarija.

 

U društvu premijera Ive, bili su vanjskoposlovna Grabar-Kitarović, ministar privrede Vukelić, te kulturni Biškupić. Evo što donosi jedina suvisla poslovna novina u Hrvatskoj o susretu koji se dogodio prvoga dana u SAD-u, pod naslovom Ministar energetike SAD-a ponudio pomoć HEP-u.

 

“..Branko Vukelić održao je radni susret s ministrom energetike SAD-a Samuelom W. Bodmanom, izvijestilo je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. Ministar Vukelić upoznao je američkog kolegu s gospodarskom situacijom u Hrvatskoj, a pogotovo stanjem u energetskom sektoru i projektima u njemu. Ministar Vukelić posebno je istaknuo projekte PEOP i LNG terminal, kao i značaj Hrvatske kao raskrižja energetskih putova električne energije, nafte i plina. Ministar Vukelić pozvao je američke investitore na ulaganje u energetski sektor, s obzirom da u predstojećim godinama planirane investicije iznose više od 4 milijarde eura.
Američki ministar energetike Samuel W. Bodman iskazao je interes za stanjem u energetskom sektoru, a pogotovo za PEOP i LNG terminal. Također je ponudio pomoć i podršku u svim projektima kao i u restrukturiranju HEP-a i otvaranju tržišta električne energije RH. Treba reći kako na tom području već postoji suradnja između HEP-a i Američke udruge za energetiku i tvrtke American Electric Power. Također, na sastanku je istaknuto kako su za Hrvatsku pogotovo značajna američka iskustva u izgradnji LNG terminala.”
Izvor: http://www.poslovni.hr/24630.aspx

 

Naslov u Večernjaku istoga dana: Amerikanci žele HEP i luku Omišalj, a list se zaštitio krilaticom «neslužbeno doznajemo».

 

Prije nego je ručao s Cheneyem, premijer Sanader je jučer ujutro u Školi za napredne međunarodne studije (SAIS) Sveučilišta John Hopkins u Washingtonu govorio na temu «Hrvatska motor promjena: EU, SAD, NATO i rat protiv terora». Pohvalio se inicijativama koje zastupa, politikom prema EU, oporbenim danima i reformiranjem stranke, ali je i otvoreno pozvao prisutne, ukoliko su državljani i RH, da u ambasadi glasuju za njega na predstojećim parlamentarnim izborima. Ako nekom brojke nešto znače, audio zapis događaja na SAIS-u traje 66 minuta i 6 sekundi. Možete ga poslušati ovdje.

 

Sanader se nakon govora suočio i s pitanjima auditorija, pa je tako odgovarao i na upit o vrlo maloj podršci građana ulasku u NATO i EU. Sanader je potvrdio da je podrška mala, a vidi dva načina kako poboljšavati takvo stanje. Jedan način je, kaže on, građanima približiti NATO, jer NATO nije ono što je bio tijekom hladnoga rata. Drugi način podizanja javne podrške je, kaže, snažna poruka da je Hrvatska potrebna savezu. Upravo je to Bush i napravio u izjavi za medije, odredio je 2008. kao vrlo moguću za ulazak Hrvatske u NATO, a sastanak u Rigi za koji tjedan mjesto gdje će jasna poruka biti izrečena. Kako razgovarati o nečemu ako se ne zna koje su vremenske odrednice? upitao je Sanader i dodao

 

«Hrvati su vrlo ponosan narod. Ako dobiju osjećaj da nisu poželjni, njihova reakcija je - ti ne želiš mene, ja ne želim tebe».

 

Podsjetio je da je u ožujku prošle godine podrška ulasku u Europsku uniju bila 26 %, a samo 7 mjeseci kasnije, kada je Europska unija započela pregovore, podrška je drastično porasla na 65%. Tako je skriveni adut diplomacije slogan «Proud to be Croat!».

 

Bilo bi naivno misliti da nema trgovine u pozadini. Uostalom, vjerojatno je jedino nama i našim novinarima ovaj susret odzvonio kao povijesni i prijelomni. Uz vijesti o nuklearnoj opasnosti iz Sjeverne Koreje, porastu napada na saveznike u Iraku, samoubojice u Afganistanu, iranski nuklearni program i druga žarišta, Reuters prenosi i Bushevu rečenicu sa sastanka kako je «u interesu svijeta da Hrvatska pristupi NATO-u i Europskoj uniji». Na CNN-u, toga istoga dana, braking news ponavljale su i drugu Bushevu rečenicu «Premijera držim prijateljem; i Hrvatsku smatram prijateljem».

 

U što će se prijateljstvo pretvoriti i što će ono značiti za Hrvatsku i sve nas, biti će jasnije kako se budu vukli konkretni koraci na terenu. Dok čekamo konkretizaciju razgovora udahnimo i pripremimo sve perceptivne kanale na propagandu. Svjetska kriza se zaoštrava, NATO treba pojačanja, Sjeverna Koreja prijeti ratom, Bush priznaje zaoštravanje situacije u Iraku, Iran ne odustaje od obogaćivanja urana, Amerika ne posustaje s bacanjem osiromašenog urana, Afganistan gori, a Hrvate treba uvjeriti kako motorizirani članstvom u NATO paktu spašavaju svijet.

Nuclear elements: Hwaderi, N. Korea vs. U238, N. America

Događaji nakon 11. rujna 2001., rat u Afganistanu i Iraku, izraelska «akcija» u Libanonu, Chavezov govor u UN-u prije mjesec dana, te najnoviji podzemni nuklearni test (01:36 GMT) kojim se Sjeverna Koreja svrstala kao deveta članica nuklearnog društva, pokazuju da se civilizacija nalazi u sve oštrijoj sigurnosnoj krizi.

Bush mlađi je 2002. svrstao Sjevernu Koreju u osovinu zla, «axis of evil», zajedno s ostalim zemljama u kojima se po Bijeloj kući mora preventivnim napadima istrijebiti terorizam. S. Koreja je u lipnju testirala dalekometne projektile, nakon čega joj je nametnuta svojevrsna ekonomska izolacija, koja ih kako vidimo, nije omela. S. Koreja sama obogaćuje uran, a obavještajni američki krugovi imaju saznanja da Koreja ima urana za 10-tak projektila. Dok ovo pišem, 11:54, Bijela kuća još uvijek ne može potvrditi da je test izveden. Isti stav ima i Japan. Nemaju neovisnu potvrdu.

Nuklearna kriza zaoštrava se i s Iranom. Sve bliže su mu sankcije, a obogaćivanje urana se nastavlja. No, Iran je malo drukčija priča od S. Koreje. Iran ima naftu, a Koreja se naoružava zbog ideoloških razloga. Situacija na diplomatskom planu sigurno će se radikalizirati. Pjongjang je uvjeren da mu treba nuklearna bomba kako bi se obranio od američkih imperijalnih težnji. Noćašnji test, tvrde organizatori, prošao je bez curenja radijacije u okoliš. Velike li utjehe.

No, tko nas zapravo truje radioaktivnim bombama?

Sigurno je da se ratovi na Bliskom istoku, Afganistanu, tenzije prema Iranu, ne vode zbog implementiranja slobode i uvođenja demokracije. Savezničke trupe nisu u Afganistanu i Iraku zbog demokracije, nego zbog novca. Novac je i nafta, i proizvodnja oružja (podizanje BDP-a), opskrbljivanje trupa opremom i pružanje logistike, polja genetski modificiranih usjeva kojih u Iraku ima sve više, kao uostalom i sve veća proizvodnja opijuma u Afganistanu. Sve je isprepleteno zelenom niti. Dolarom. A sisa je proračun. Tijek kapitala ide iz PRORAČUNA u KORPORACIJE, igrače znate. Kolateralne štete i stradavanja na bojištu su opravdane žrtve, a ostalih ionako ima previše (po Maltuzijancima čiji su sljedbenici), pa nije bitno na kojoj dnevnoj bazi ih se ubija i kako.

Osiromašeni uran (U238), koji je nusprodukt obogaćivanja urana za pogon nuklearki, jedna je najvećih ikada proizvedenih prijetnji civilizaciji. Američka vojska, NATO i Izrael do sada su u vojnim akcijama upotrijebili stotine tisuća tona osiromašenog urana kojega su kroz svoje ratove za demokraciju razasuli po: Jugoslaviji (Srbija, Kosovo, BiH, Makedonija), bombe hrđaju i u Jadranskom moru , Afganistanu, Iraku (1991. i sada), Libanonu… Vrijeme poluraspada mu je 4.5 milijardi godina. Koriste ga za probojno djelovanje jer njegova gustoća osigurava probadanje čelika i armiranog betona.

Osiromašeni uran (U238) pripada tvarima s manjim zračenjem, no to ne znači i da je manje opasniji od nuklearnih eksplozija, kakve je noćas izvela Sjeverna Koreja. Osiromašeni u nazivu samo je još jedna PR smicalica vojnih marketinških gurua. Osiromašeni uran djeluje sporo, ali dugo. Mikro čestice toga teškoga metala oslobađaju zračenje koje na staničnoj razini mijenja normalnu energetsku razinu i uvjetuje cijeli niz sindroma koji se nazivaju raznim imenima geografskih područja na kojemu su ratovali vojnici npr. Balkanski sindrom itd. Radi se o mnogim oboljenjima, raznim miksevima boleština koje dovode do kancerogenih oboljenja. Za razliku od vojnika, stanovnici zemalja gdje je korišteno ovakvo oružje osuđeni su na trajnu kontaminaciju tla, vode i zraka. 4.5 milijuna godina. Generacije i generacije će biti izložene trajnom, sporom ubijanju. Prava riječ je genocid.

Umjesto da osiromašeni uran odlažu u specijalizirana odlagališta u kojima se odlaže nuklearni otpad, SAD s njim proizvodi oružja koja koristi po cijelom svijetu. Zbrinjavanje takvoga otpada košta, a produktivnije je stvarati EKSTRAPROFIT ugrađujući ga u vojne projektile. Profit korporacija je tu, a nema niti otpada.

Cijeli svijet je njihovo odlagalište radioaktivnog otpada po modificiranoj NIMBY (not in my backyard) filozofiji.

Više:

Depleted uranium, ethics of the silver bullet

Mitovi o gladi i ekonomija GMO hrane

“Prema procjenama, broj debelih u svijetu premašio je broj izgladnjelih - prvih ima oko milijardu, drugih oko 852 milijuna”…” 35 000 ovaca je ubijano tjedno, jer je tržište bilo preplavljeno ovčetinom. Nitko nije razmišljao o pomoći gladnima”.

A gladna je Afrika, maternica čovječanstva, kontinent najbogatiji životom, rudama, opstankom, ravnotežom nezamislivih krajnosti, iz koje smo se razmilili po Zemlji. Pretvorena je u test poligon za oružja, bolesti, lijekove, metode ubijanja i manipulacije – ili jednom rječju – konclogor, koji se jedino po perfidnosti i veličini razlikuje od Auschwitza.

(Eh, sad, da li je to najbolje pripisati weltschmerzu, slijegati ramenima i brinutisvojubrigu, ili naučiti na greškama, možda pokoju i ispraviti…kako tko hoće. ipak, brinutisvojubrigu ne isključuje ovo, ima više veze nego što bi itko bio spreman priznati.)

Mit broj 1: Priroda je glavni uzrok gladi u Africi

Europljani su uništili stoljećima balansirani sustav prehranjivanja. Prije Europljana umiranje od gladi je bilo nepoznato u Africi. Najbolja zemlja je zasađena monokulturama., iskrčeni su milijuni hektara drveća, tlo je iscrpljeno, pustinja se širila.(Ne samo u Africi i ima velike veze s globalnim zagrijavanjem, ozonskim rupama, terorizmom, skupim avionskim kartama, skupim benzinom, vizama za put u SAD i Englesku….)

Mit broj 2: Prenaseljenost u Africi

Generalno, brzina rasta stope prirodnog priraštaja na Zemlji se konstantno smanjuje.

Maltuzijanska proročanstva se zaboravljaju, čak i notorni UN popušta pred statistikom, objavljuje projekcije o rastu stanovništava, koje unatrag 10 godina redovito revidira, smanjujući vrijednosti.

Posljednja prognoza je:

Year

2010

2020

2030

2040

2050

Population (billions)

6.8

7.6

8.2

8.7

8.9

Afrika ima najveću stopu rasta, ali ona nije uzrok gladi, već posljedica siromaštva i potrebe za radnom snagom koja bi obitelji osigurala hranu. Bilo kakvo povećanje životnog standarda smanjuje prirodni priraštaj.

‘We used to have a big farm – five hectares. We sold it one hectare at a time to pay to live. Now we can’t cultivate any more…We don’t have food because there is no-one to go and find food: my eldest children are dead. Before, I was able to work, but now we stay with hunger because there is nothing I can do. We miss our land.’

Milembe Mwandu, Shinyanga, Tanzania, April 2006

Mit broj 3: afričke nesposobne vlade

Glad u Africi su institucionalizirale transnacionalne korporacije, zapadne vlade, međunarodne agencije i afrička elita. Naknade malim farmerima su sustavno i umjetno održavane niskima. Hrana u urbanim područjima je bila jeftina, s ciljem sprječavanja nemira i uz zgodnu mogućnost davanja minimalnih nadnica. Favorizira se uvoz i bogaćenje pojedinaca. (Svaka sličnost s Hrvatskom je….pa, neizbježna)

Zimbabwe nakon osamostaljenja 1980.g.: Robert Mugabe je podigao cijenu poljoprivrednih proizvoda i podijelio kredite malim farmerima. Iako je bila suša tih godina, mali farmeri su dvostruko povećali proizvodnju, nahranili obitelji i izvozili u susjedne zemlje. Bez ijednog GM zrna.

Mit broj 4: Slobodno tržište je spas za Afriku

Cijena afričkih proizvoda je padala, a uvezenih artikala rasla. Oxfam je to nazvao “trade trap“, prisiljavanje na proizvodnju dobara čija cijena na slobodnom tržištu konstantno pada. Npr. porast izvoza kave za 26%, a pad cijene za 21% (1988-1990) . Posljedica je uzimanje sve više kredita…

“The world financial system is a greater cause of hunger in Africa than is bad weather”. Pomaže samo Oxfam:

‘So far I’ve received 5,000 shillings of the 10,000 we’ll get from cash-for-work. I’m paying for my brother to attend school. He is at secondary school so we have to pay for that. I’ve spent 3,000 on school fees, another 1,000 I’ve spent on medication for one of my sons. With the remaining 1,000 I managed to buy two goats. One I call Oxfam!’

Pamela Ataa in Turkana, northern Kenya

Mit broj 5: U.S. pomaže gladne u Africi

Pomaže u akutnoj krizi, ali i ruši cijenu domaće hrane. Pomoć se raspodjeljuje strateški i ucjenjivački, a ne po potrebi. Osim toga 60% pomoći prima Egipat. Propada velika zelena revolucija, provedena po zapadnom demokratskom receptu u Indiji i Africi: The Gates-Rockefeller Green Revolution for Africa: Still ignoring the root causes of hunger

Za to vrijeme, s druge strane svijeta, u jednom nedemokratskom sustavu:

The Big Green Experiment: Cuba’s Organic Revolution “Najveći svjetski eksperiment u organskom uzgoju hrane se upravo odvija na Kubi i svatko tko jede hranu bi trebao znati za to”. Prema izvršnom direktoru Food Firsta Peteru Rossetu, više od 200 biotehnoloških centara u Kubi proizvode jeftine, netoksične biofertilizatore i pesticide, bazirane na lokalnim mikroorganizmima.

 

 

Glad = profit

 

Ne radi se usporedbi lijevih i desnih opcija. Ne radi se o veličanju Fidela Castra i pljuvanju po kapitalizmu. Jer ne radi se ni o kapitalizmu, marksizmu, anarhizmu, već robovlasništvu.

Jedna skupina ljudi eksploatira drugu skupinu, nakon što ju je porobila, pobijedila, na manje ili više skrivene načine prorijedila. Raspolaže tuđom radnom snagom i životom, kao naknada se daje kruh, voda, mrkva i batina.

Na površini izgleda kao pobjeda zapadnog načina života, znanosti, pameti, sposobnosti, marljivosti u uvjetima u kojima svi imaju jednake šanse.

Ispod površine radi se tek o jednostavnom lovu na monstruozni superprofit kompanija. Mogu ga ostvariti samo pomoću super jeftinog inputa, što znači otetog i opljačkanog. Prisilno pridruživanje tom establishmentu provodi se na prokušani način: REKET – plaćat ćeš mi zaštitu ili te neće biti (WTO).

Pa je bespredmetno optuživati Fidelita kako je nedemokratski tiranin. Današnja demokracija je elitistička farsa namijenjena konzumentima. Samo robovlasnici imaju jednake šanse u potrazi za srećom. Robovi su prljava bolesna masa iz zaostalih polucivilizacija, koja se bezobrazno reproducira, zaglupljena nekim čudnim bogovima.

 

Uvod u ekonomiju GM hrane

Zaliha GM zrnja USA i njenih podružnica traži novi dom. Izvoz U.S. kukuruza u EU je pao s 426 miliona na 1 milion u 1999. godini. GM usjevi su od 1999. prouzrokovali američkoj privredi gubitke od preko 12 milijardi US$ zbog: nižih uroda GM usjeva, većih troškova proizvodnje (sjeme, pesticidi) te gubitka glavnih kupaca (Europa, Japan, Južna Koreja).

Argentina nakon GMO revolucije i otplate duga MMF-u:

Udvostručena je nezaposlenost, 160 tisuća obitelji malih farmera bilo je prisiljeno napustiti svoj posjed, utrostručio se broj prosjaka i beskućnika, a gotovo polovina argentinske populacije smatra se siromašnom. Nacionalni institut za poljoprivrednu tehnologiju (INTA), ostao je bez stručnog kadra. Uništeno je više od 130 tisuća hektara šume.

Uzgoj GM soje zahtijeva dva do tri puta više, a ne manje herbicida. Kako bi se korovi ipak uništili ponovno se počinju koristiti neki herbicidi visoke toksičnosti. Pojavili su se superkorovi otporni na totalni herbicid. Zbog uvećane pojave štetnih insekata na plantažama se moraju koristiti insekticidi označeni kao vrlo toksični. Suprotno najavljenoj visokoj rodnosti, GM soja daje od 5-10 posto niže urode zrna (Elmore i sur. 2001.), Na International Forum on Globalization and Family Farmers (kolovoza 2000.) predstavnik Argentine iznio je da su urodi manji čak 10-15 posto .

 

A, gdje smo mi?

Nijedan laboratorij u Hrvatskoj koji je provodio testiranja na genetički modificiranim proizvodima nema valjan certifikat na temelju kojega bi ta istraživanja bila relevantna. Čak ni onaj u Zagrebu, za koje je Ministarstvo zdravstva odlučilo da će biti referalni GMO centar, a kojemu je za pribavljanje EU certifikata dano 9 milijuna kuna u zadnje dvije godine.

Prema analizama Greenpeacea i hrvatske Zelene akcije, objavljenim još 2001., genetički modificirana soja osnova je najmanje 300 artikala koji se proizvode ili prodaju u Hrvatskoj. Teško će proći označavanje GMO proizvoda i u biti neće ništa značiti. Repičino ulje, sojino brašno i kukuruzni škrob je u svakom proizvodu na polici s hranom u supermarketu. Pročitajte deklaracije!

Dok 92% Amerikanaca podržavaju zahtjev za označavanje GM hrane……. namjera Hrvatske da se proglasi slobodnom od GMO izložena je pritisku od strane USA.

Hoćemo li kubanski ili argentinski model? Američki ionako nikad nećemo imati, ma koliko sanjali o tome i ma koliko čvrsto Bush zagrlio Mesića….

Europa je imala viškove poljoprivrednih proizvoda i bez GMO. Radi se samo o prodaji američkog patenta na život. Patenta koji nikom ne treba, samo njegovom trgovcu, kako bi mu dao mogućnost zarade, kontrole, sankcioniranja neposlušnih.

Traži se samo moratorij na sadnju GM usjeva i dodatna nezavisna istraživanja.

 

 

Izvori:

Myths of African hunger, by Kevin Danaher and Abikok Riak, Spring 1995

M. JOŠT: Trebaju li hrvatskoj GM usjevi: hoće li Hrvatska slijediti put Argentine

Oxfam: Causing Hunger - an overview of the food crisis in Africa

Sljedeća tema : Copyright na život

 

 

hr.digg|dodajbod