Archive for the 'geopolitika' Category Page 3 of 3



Nacije i energenti: get energized!

Ne volim se previše osvrtati na rat koji je bio na ovim prostorima jer taj rat vidim kao uzrok modelu po kojemu se opljačkala imovina i vrijednosti koje su stvarane desetljećima. Nacija i pripadnost naciji su osjećaji, ništa opipljivo. Ako kažem da sam Hrvat iznosim osjećaj da pripadam hrvatskoj naciji, Hrvatima koji žive svugdje u svijetu. Pripadamo kolektivnom osjećaju. Tako smo mi Hrvati ratovali protiv tih Srba koji su nas htjeli osvojiti gonjeni nacionalističkom mržnjom. Dva osjećaja: mržnja i nacija. Nakon niza godina provedenih u mržnji i ratu, došlo je vrijeme za kontra psihologiju i sad se trebamo voljeti. Tvrde tako političari koji su prije 15 godina huškali da se moramo mrziti.

Nije mi poanta pisati o naciji i nacionalizmu kao odličnom instrumentu kontrole zaluđene psihotične mase. Želim kroz prizmu svježeg teksta s B92 Investments are coming, osvrnuti se na budućnost regije u zajedničkom nastupu Hrvatske i Srbije na europskim energetskim tržištima. Minuli rat odlično je poslužio kao sredstvo ekonomskog obezglavljivanja i usporavanja regije. Danas, kada je rat iza nas, dolaze lagano investicije, sektori se oporavljaju, kapital otvara sva vrata, Srbi i Hrvati uz pomoć Europe i Amerike imaju zajedničke ciljeve. Samo će površni pomisliti da zajedničkih ciljeva nije bilo i prije 20 godina.

Mislite li da su sastanci naših premijera Sanadera i Koštunice, predsjednika Tadića i Mesića organizirani samo u želji približavanja i prijateljstva dvije države? Ne zaboravite da ljubav ide kroz želudac. Pravi razlozi sve učestalijih sastanaka i razgovora zapravo su energenti! To naravno nećete čuti u prime-time izvještajima. Kada se vrata zatvore, daleko od javnosti, naši političari razgovaraju o energiji. Ispred vrata, pred mikrofonima i kamerama samo pusice, namješteni osmjesi i ljubav na sve strane. Pripazite na skorašnji posjet Sanadera Koštunici jer se raspravlja o suradnji na nekoliko energetskih projekata. Osim spomenutog i već opisanog PEOP-a, dogovaraju se i novi stari plinovodi:

Perhaps it is not off the mark to point to the fact that the idea of connecting the natural gas networks of Serbia and Croatia is in fact twenty years old, in other words, dates back to the former Yugoslavia, and was “revitalised” last year, on an initiative of the Serbian Ministry of Energy. This fact represents a tribute to the initiative which the Serbian energy sector has in the process of regional association. Another piece of information leads to the same conclusion.

Namely, during a recent meeting between Serbian Minister of Energy with the European Commissioner for Energy and Transportation Andris Piebalgs in Brussels, Radomir Naumov presented his European colleague with the initial text of the Convention on Balkan Sustainable Energy Development. It is perhaps less well-known that the EU has decided on energy as the cornerstone of the Balkan process of integration into the community of European nations.

Izvor: www.b92.net/eng/insight/opinions.php?nav_id=35504

Naravno da nam je interes imati naftovod, ali zar se ama baš u svemu mora potvrditi da imamo loše političare i loše vlasti. Ne bi li netko iz politike trebao otvoreno zagovarati ovaj projekt, imati cijeli PR, razrađene ciljeve i politike, korake provedbe..? Pa ljudi moji, imamo šansu da nam kroz državu prolazi važan europski naftovod a politika šuti. Zašto projekt ne bi bio do kraja transparentan i prošao svu proceduru od javne rasprave pa nadalje?

Nije mi jasno zašto javnost ne smije znati da je Janafov naftovod koji treba prevoziti naftu iz kaspijske regije u Europu loš. Zašto nam netko iz Janafa i odgovornih tijela javno ne dokaže da je naftovod dobar? Zašto ne opovrgnu javno izrečene tvrdnje umirovljenih inženjera da je naftovod građen s nizom propusta? To je potvrdila i republička inspekcija koja je na licu mjesta, tek nekoliko godina nakon puštanja naftovoda u rad, utvrdila niz izvedbenih propusta.

Nisam protiv nafte, plina i struje, to nam je svima toliko važno; ovisni smo o blagodatima tisućljećima taloženog fosilnog goriva. Danas je to osnovni cilj svake države koja misli na budućnost. Hrvatska ima vrhunske stručnjake na tom polju i nadam se dobru strategiju po kojoj radi. No čini mi se, kako po starom uhodanom pravilu – radi građanima iza leđa.

Jadnoga dana, ako bude projekta, opet će se naći netko tko će u javnosti biti proglašen ”plaćenikom konkurentne opcije”, koji će podići ekološki osviještene na noge i reći to nije dobro za turizam, to nije dobro za okoliš, to nije dobro za ovo, to nije dobro za ono..

Lijepo su mogli pare uložiti u novi naftovod i riješiti se problema, ali to onda poskupljuje trasu, sve države žele i bore se za naftovod pa je fisibiliti jako bitan, pa drž, pa potegni bez brige za okoliš..

Zato preduhitrimo političare i ekologe, preteknimo investitore, povećajmo ponudu nafte - podržimo naftovod! Ali novi.

Povezani postovi:
Hrvatska igra važnu ulogu u energetskoj sigurnosti Europe
Pssst! Projekt PEOP
Cro crude oil game
Mala zemlja - veliki biznis

Sviđa ti se post? Onda klikni na hr.digg|prijavi

Neocons dimna bomba oko 9/11

Nakon gotovo 5 godina, američka vlada je dopustila objavljivanje još kojeg video frejma s dvije sigurnosne kamere koji prikazuju, kako kažu, udar zrakoplova u Pentagon 11. rujna 2001. Najvažniji dio tzv. snimke predstavljaju dva frejma, nos navodnog Boeinga 757 i slijedeći frame - eksplozija.

Pogledaj to što nazivaju snimkom.

Sinoć su svjetske novinske agencije objavile vijest o puštanju vladinih snimaka, no nitko nije spomenuo da se ne radi o “snimkama”, već nizu frameova koji pokazuju ništa. Naravno da su svi pisali kada se napad dogodio, koliko je ljudi poginulo i slične PR, marketing i psy-op (psychological operations) rečenične sklopove u kojima se naglašava poruka koju primamo već pet godina - zrakoplove su oteli pripadnici terorističke skupine al Qaida, bla, bla…

Ako 5 godina, unatoč mnogim neovisnim teoretičarima, ne objavljuju snimke na kojima se stvarno vidi Boeing 757 kako udara u Pentagon, a to učine ovako loše, onda se s pravom pitamo, što se ustvari događa? Nekoliko frejmova snimke u kojima se ne vidi avion, pojavili su se u trenutku kada je gotovo svatko inteligentan posumnjao u istinitost službene priče o 11. rujnu i kada se u medijima pojavljuju poznate osobe koje tvrde da je 11/9 smišljen upravo u taboru zagovornika rata, preventivnih nuklearnih napada i pohlepnih, nikad zadovoljnih i dovoljno bogatih kapitalista. Ako imaju krucijalan dokaz da je zrakoplov na letu 77 zaista udario u Pentagon, zašto ga kriju? Osim ako, kako to sugerira Paul Joseph Jonson, autor www.propagandamatrix.com

1) The government truly is frightened to death of releasing any images which accurately depict what happened at the Pentagon because it doesn’t jive with the official version of 9/11.

2) Or the government knows that Flight 77 hit the Pentagon and has clear footage of the incident, but is deliberately releasing these speculative images in order to stoke the debate so it can later release the high quality video and use it to debunk the entire 9/11 truth movement.

Iluzija

“Snimke” koje predstavljaju vladin neoborivi dokaz da je u Pentagon udario Boeing 737 nisu ništa drugo nego iluzionistički trik. Jedna sekunda 35mm filma sadrži 24 sličice dok video zapis jedne sekunde sadrži 25-30 sličica tj. frameova. Sigurnosne kamere snimale su Pentagon sa 4-5 frejmova u sekundi. Vlada nam servira njihovu istinu u 2 frejma! Upravo se između ove dvije sličice nalazi daljnji prostor za spekulacije.

Pogledajmo što se gleda na FoxNews. Posljednji clip u njihovoj free video rubrici nazvan je Conspiracy busted?, s podnaslovom: Newly released video appears to debunk conspiracy theories about Pentagon attack. Dakle, razlog puštanja snimki je uništavanje kredibiliteta onih koji se propitkuju i proučavaju kontroverzu 9/11.Neoconsi debatu o 11. rujnu žele fokusirati na priču o Pentagonu i tako generalno “oprati” i sve ono drugo što se događalo toga prijepodneva. Možda to žele i washingtonski psy-op agenti koji će nakon uzavrele javne debate objaviti uvjerljivu snimku aviona u visokoj rezoluciji (do koje su upravo došli!) i tako jednim oštrim manevrom diskreditirati pokret za istinu o 11/9.

Ne šute niti Charlie Sheen i zagovornici neovisne istrage. Najnoviji snimci (ekstra frejmovi :) - nisu odgovorili na Sheenova pitanja. On je prije dva mjeseca u radio emisiji Alexa Jonesa rekao da američka vlada skriva informacije od javnosti priupitavši odgovorne: Gdje su snimke drugih sigurnosnih kamera postavljenih na obližnjoj benzinskoj crpki i hotelu? Ako vlada ništa ne skriva, zašto ne pokaže ostale snimke?

Kako bi zapravo trebala izgledati snimka nadzorne kamere? (Upozoravam da je ova animirana gif sličica ispod od 5 frameova FOTOMONTAŽA, projekcija tj. prispodoba kako bi ustvari izgledao snimak sigurnosne kamere da je snimila Boeing 757 kako udara u Pentagon.) Na stvarnom snimku se ne vidi Boeing, što možete i provjeriti ovdje.


photo by: http://www.propagandamatrix.com/articles/may2006/170506reallylook.htm

FBI je nakon 11. rujna zaplijenio 84 snimke okolnih nadzornih kamera. Čudno je što su nam prekjučer odlučili ponuditi onu na kojoj se “nos aviona” vidi samo 3,3 stotinke. I možete li vjerovati, niti jedna druga kamera nije zabilježila udar. To je službena tvrdnja.

Što je zapravo na tim snimkama? Još koji NLO?

I na kraju, što nema veze s udarom u Pentagon - je li moguće da su jedine dvije moderne zgrade na svijetu koje su se srušile kao kule od karata zbog požara, baš one dvije zgrade koje su se urušile 11. 09. 2001. u New Yorku. Blizanci. No, znate li da se urušila i obližnja zgrada WTC 7? Igrom slučaja ili ne, vlasnik WTC 7 zgrade Larry Silverstone skoro je pa direktno javno priznao da se radilo o eksplozivu. Nije li i vama čudno da se WTC 7 uruši kao da je minirana od krhotina urušavanja Twinsa?

Pan European Oil Pipeline (PEOP)

Constanza (Rumunjska) - Trieste (Italija) via Omišalj (Hrvatska) = 1310 km: Rumunjska 635 km, Srbija 195, Hrvatska 440 km, Slovenija 30, Italija 10.

Priča o Pan Europskom naftovodu počinje kada i ona o projektu DružbAdria – krajem 90-tih. 15. 06. 2000. u Zagrebu se održala INOGATE konferencija o Jadranskom naftovodu nazvana «Nova perspektiva transporta sirove nafte iz Kaspijskog bazena do europskog i svjetskog tržišta.» INOGATE je skraćenica od Interstate Oil and Gas Transport to Europe, a program se odvija pod pokroviteljstvom Eurospke komisije. Iako Srbija nije sudjelovala na konferenciji u Zagrebu, već krajem 2000 godine održan je sastanak u Beogradu na kojemu su dogovoreni konkretni koraci za ulazak Srbije u INOGATE program (službeno 22. 06.2001). U rujnu 2002. Rumunjska, Hrvatska i SCG potpisale su Sporazum o transportu nafte i plina ka Europi. Krajem svibnja 2004. u Zagrebu su predstavnici tri zemlje prihvatili fizibiliti studiju projekta kao dobar temelj za rad na projektu naftovoda Constanta – Pančevo – Sisak – Omišalj – Trst (CPOT). Novac za studiju (202 000$ - 300 000$) donirala je američka Agencija za trgovinu i razvoj (USTDA), a posao na studiji je odradila američka firma HLP Parson. Projekt je, prolazeći kroz faze nekoliko puta mijenjao i ‘radne nazive’ - SEEL, CPOT, CTPL i konačno PEOP (Pan European Oil Pipeline).

Radi se o prijevozu 60 milijuna tona kvalitetne nafte iz Kaspijskog bazena do rafinerija u regiji, a ostatak, ako ga uopće bude bilo, nastavio bi preko Trsta do Europe. Dio vjerojatno i tankerima preko oceana, iako izvoz u HR sve više opovrgavaju tvrdeći da se ovim projektom neće izvoziti nafta preko terminala u Omišlju. Hrvatska strana ističe ekološku stranu projekta PEOP jer bi se ovako smanjio broj tankera koji Jadranom sada dovoze tu istu naftu do Trsta. No, kada je riječ o prednostima ove trase u usporedbi s drugima, upravo se naglašava kvaliteta terminala u Omišlju - gaz koji može primiti i VLCC tankere (500 000 T).

Dužina naftovoda = 1310 km: Rumunjska 635 km, Srbija 195, Hrvatska 440 km, Slovenija 30, Italija 10.
Oformljen je i međudržavna komisija za praćenje realizacije projekta i do sada je održano pet sastanaka. Na zadnjem (31.5.2005. u Beogradu) odlučeno je da se formira tvrtka koja će osigurati potrebne studije, prava prolaska, međudržavne sporazume i sl. kako bi se projekt mogao ponuditi ulagačima. Hrvatska uskoro preuzima predsjedanje međudržavnim odborom pa će biti zanimljivo usporedno pratiti daljnji tijek zbivanja oko PEOP-a, DružbAdrie i privatizacije Ine.

Pošto?

Globalizacija i kapitalizam rade svoje – idu dalje, pokreću; pa se razmišlja da rafinerije na području regije prerađuju svježu kaspijsku naftu i prodaju derivate. Ne čudi stoga što su za poslove u regiji (čitaj privatizacije) zainteresirane i najveće svjetske kompanije. Ina ulaže u modernizaciju, a neki remonti već su završeni.

MOL kao strateški partner ima 25% + jednu dionicu Ine. Vlada je 22.09.2005 na sjednici u Slavonskom Brodu izabrala Meryll Lynch & Raiffeisen Bank za financijskog savjetnika daljnje prodaje 15 % dionica koje će se plasirati putem burze. Pretpostavlja se da bi vrijednost dionica mogla doseći i 400 milijuna $. Kvaka za Mol je ta što ga je Vlada isključila iz prava sudjelovanja u preuzimanju ovih dionica, no kada se dionice jednom izbace na tržište, postaju dio sistema u kojemu je sve moguće, pa i da do njih kad-tad dođe MOL. U posao savjetovanja namjeravao je ući i Stanley Morgan, no odustao je zbog sukoba interesa zbog zastupanja MOL-a prilikom ulaska u Inu prije dvije godine. Vlada je nedavno prenijela 7% dionica Ine u Fond hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelj. Još toliko Vlada mora ponuditi sadašnjim i bivšim zaposlenicima Ine.

Zakon o privatizaciji Ine donesen je 2002. i od tada je Vlada dužna tromjesečno sabor izvještavati o procesu privatizacije Ine. No u 2. stavku članka koji to propisuje, takvo izvješće je proglašeno državnom tajnom!

Zakon kaže i kako će Hrvatska svoje vlasništvo od 25%+1 dionica prodati kada Hrvatska postane članicom EU, a da će se preostali dio ponuditi strateškom partneru ili dati na tržište.

Što se privatizacije Janafa-a tiče, još uvijek nema ništa konkretno, iako se priča o tome proteže već dosta dugo. Vlada je 1997. umalo prodala 12,5 % dionica Janaf-a MOL-u, a 1995. OMV nije uspio steći udio jer je premalo ponudio. Kada je počela privatizacija Ine 2002 dogovoreno je da će Janaf biti privatiziran odvojeno od Ine, naknadno posebnim zakonom.

Preduvjeti za provedbu PEOP projekta polako se provode i u Srbiji. Iako potpisan prije nekoliko godina sa Svjetskom bankom, plan o privatizaciji srpskog energetskog sektora počeo se aktivno odvijati tek nedavno. Kako je u Srbiji već prisutan ruski LUKoil, za daljnju privatizaciju vjerojatno će biti zainteresirani i neokonsi, pa Rusima neće biti lako. Meni se općenito ove svježe priče o ulasku u Europu čine smiješnima kada to promatram kroz prizmu europskog i američkog naftnog interesa. Početak rada naftovoda službeno se planira za 2011-12., što je dovoljno vremena da se sve fino proda korporacijama. Ako bude frke s naftom (povećana potražnja…) naftovod će proraditi i prije, a tada nitko neće pitati tko je koga izručio a tko nije. Samo me brinu one terorističke ćelije koje se spominju po Bosni. Neće li se to prije morati rasvijetliti?

Odjebi Rusijo, s ljubavlju

Slušam danas na Dnevniku kako se za osam dana sastaje Komisija za procjenu studije utjecaja na okoliš projekta DružbAdria i kako će najvjerojatnije po treći puta ona biti odbačena što znači da propada i projekt. Novinar je rekao kako za to postoje konkretne naznake, što znači da Hrvatska nije napornije poradila na Studiji, što je samo diplomatski način za pripremu odjeba za Ruse. U stilu: znate, studija nije prošla pa projekt ne prolazi, eto mi istupamo iz projekta. Podsjećam da Hrvatska po potpisanom Sporazumu mora i službeno najaviti izlazak iz projekta godinu dana prije. Podsjećam da je predsjednik Mesić lobirao za ruski DružbAdria projekt, dok je Sanader dolaskom na vlast odmah zagrizao za američki PEOP. Čini mi se kako Mesić ima još nešto za reći, sumnjam da će borba završiti ovako najavljenim nokautom.

Hrvatska i naftna geopolitika

Ona je srž globalnog trenutka, energent na kojemu je baziran razvoj od kraja 19. stoljeća. Ironija je u tome što su količine nafte pod Zemljom ograničene, pa će se civilizacija kad-tad suočiti s problemom nestašice. Ekonomski rast općenito uzrokuje veću potrošnju energija, pa tako u tom ‘energy mixu’ i porast potražnje za naftom, posebno u industrijskom i transportnom sektoru. Trend cijena energije u stalnom je porastu, barel nafte je prije 33 godine koštao 3$, a nedavno je na trenutak dosegla više od 70$. Nafte ima sve manje, a cijena joj postaje sve veća.

Upotreba motora pokretana fosilnim gorivima ‘zbližila’ je svijet, velike udaljenosti svladane su tehnološkim dostignućima u transportu, a izumi na informatičkom polju s kraja prošlog stoljeća omogućavaju trgovanje dionicama na svjetskim burzama iz svakog kutka planeta. Ništa vas više u tome ne sprječava. Doduše Hrvatska još uvijek nije zemlja u kojoj možete uplatiti novac za online trgovanje na Marketu, ali to bez problema možete napraviti npr. u Sloveniji i vrativši se u HR trgovati kapitalom s jadranskih plaža zahvaljujući laptopu i bežičnoj komunikaciji. Mjesto pod Suncem više nije bitno, važan je ulazak u sistem, protok informacija, filtriranje, akcija-reakcija-transakcija. No, ukoliko vam zatreba gotovina podižete ju tamo gdje ste i uplatili početni kapital za portfelj, a tamo ostaju i dažbine.

Industrijski razvoj i robno-novčana razmjena u 20. stoljeću rezultirala je sveobuhvatnom globalizacijom. Planet je postao komunikacijsko ‘globalno selo’ u kojemu je cilj uvijek opravdavo sredstvo. Da parafraziram ‘kapitalizmu je samo nebo kraj’. Što god radili u sistemu stvaranja dodatnih vrijednosti i ekstra profita, vozite se na gorivo koje se preradom u rafinerijama dobiva od nafte. Prosječna dnevna potrošnja ove se godine predviđa u visini od 84 milijuna barela. Naftu svi trebaju i svi o njoj ovise - netko više, netko manje, neki su štedljiviji… U zaključku svi trebamo gorivo i spremni smo ga platiti.

Ovisnost o nafti svezana je ovisnošću o dolaru, glavnoj svjetskoj valuti koja igra glavnu ulogu u velikoj naftnoj igri. Dok vam treba nafta, treba vam i dolar, doduše u igru želi i Euro, ali to je priča koju ću ispričati jednom drugom prilikom.

U globalnom kaosu u kojemu se traži ‘kap više’ odjednom se (pro)nalazi i mala zemlja za veliki odmor. Zvuči nevjerojatno, jer smo samo do prije nekoliko godina ratovali, no smirivanjem ratnog stanja kojemu je povod bio ‘narod’, iz tame komunizma i radničkog samoupravljanja postali smo zemlja koja otvara vrata slobodnom protoku roba, kapitala, usluga i - nafte. Nažalost, sve ima cijenu. U vremenu u kojemu se odvijaju globalni događaji koji će u budućnosti biti obilježeni kao kraj ‘doba nafte’ Hrvatska na bubanj stavlja vodu i tlo, ono najvažnije što bi joj u vremenu ‘nakon nafte’ moglo donositi visoke prihode, više i od moguće zarade na transportu nafte.

Može li se u svjetskoj raspodjeli neiscrpljenog naftnog bogatstva pronaći i Hrvatska?
Mala zemlja za veliki odmor postaje mala zemlja za veliki biznis? Bez odmora.

60. zasjedanje UN-a

Svečanoj ceremoniji početka jubilarnog 60. zasjedanja Generalne skupštine UN-a u srijedu (14.09.) prisustvovati će i američki predsjednik G. W. Bush koji će dan prije imati privatni susret sa svjetskim liderima. 14. rujna sudjelovat će u radu Vijeća sigurnosti, a glede tema za diskusiju susrest će se s generalnim tajnikom UN-a Kofijem Ananom i ambasadorom Janom Eliasson koji će predsjedavati zasjedanjem. Bush će, kako je izvijestila Bijela kuća, iznijeti američki angažman za donošenjem plana prepoznavanja poveznica između slobode, demokracije, trgovine - razvoja, i sigurnosti. Bush će se također susresti s liderima demokratskih zemalja u podršci novoosnovanom UN Fondu za demokraciju te potpisati Konvenciju o sprječavanju nuklearnog terorizma.

Iranski nuklearni program i Vijeće sigurnosti UN-a

Iranski ministar vanjskih poslova Manoucher Mottaki najavio je da njegova zemlja neće odustati od istraživanja u nuklearnom centru Isfahan i da to ne može biti uvjet za nastavak razgovora s europskom Trojkom. Dodao je kako Iran održava kontakte i s Euro Triom i International Atomic Energy Agency (IAEA). U vijesti koju donosi ruski ITAR TASS, ministar Mottaki kaže da ne postoji osnova za podnošenje prijave Vijeću sigurnosti UN-a budući da Iran surađuje sa Svjetskom agencijom za atomsku energiju i nastoji osigurati sve sigurnosne mjere. Mottaki je potvrdio namjeru iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinejada da na skorašnjem zajedanju generalne skupštine UN-a predloži nove prijedloge za smirivanje problema oko iranskog nuklearnog programa.
Ministar nije iznio detalje, rekavši kako su oni još uvijek u izradi.

Mottaki je, kako pak prenosi Tehran Times jučer rekao i da nastojanja ka uspostavi svjetskog mira, sigurnosti i pravde na vrhu iranskih prioriteta vanjske politike. U međunarodnim odnosima, dodao je, mora se izbjegavati diskrminacijski pristup. Na svojoj prvoj presici rekao je i da Iran kao popisnik Non-Proliferation Treaty (NPT), ima pravo na mirnodopski nuklearni program za proizvodnju električne energije. Još je jednom ponovio:

There is no legal justification for referring Iran’s nuclear dossier to the United Nations Security Council and doing so would have repercussions for the international community, Mottaki observed.

Rekao je da će takva odluka, ukoliko do nje dođe, zacijelo utjecati na daljnje odluke Irana. “Nikakav američki zahtjev do danas nismo dobili”, rekao je Mattai odgovarajući na pitanje jeli Iran imao priliku direktno razgovarati sa svojim dugogodišnjim suparnikom. Najavio je i skorašnje međunarodne tendere za izgradnju 2 nuklearne elektrane. “Odluka da se ponude tenderi prvi je vladin korak u provođenju ove odluke”. Iranski parlament je, naime, donio odluku o gradnji 20 nuklearnih elektrana koje bi proizvodile 20 000 megawata električne energije.

George W. Bush described Iraq, Iran and North Korea as an «Axis of Evil» in his State of the Union address on January 29, 2002.