William Engdahl, iako ga iznimno, iznimno cijenim i poštujem, kada je pričao o važnosti ruske nafte za Hrvatsku nigdje nije spominjao balastne vode i trulu cijev naftovoda koja prolazi kroz Hrvatsku, što je za mene kao čovjeka koji mislim ponekada na okoliš vrlo bitno. Nikada nisam čuo od Vjerana Piršića da je protiv ruske nafte kroz projekt Družba Adria, ali sam čuo da je protiv balastnih voda u Kvarneru i curenja nafte u okoliš i naše izvore pitke vode. Nitko nije ponudio kvalitetno i prihvatljivo rješenje za to, a uostalom, cijena transporta nafte koju su nudili Rusi ispod svake je razine obzirom na rizik koji taj projekt nosi za naše more i turizam!
Što se tiče važnosti diverzifikacije uvoza nafte, o čemu priča Engdahl, Hrvatska ima uvoznu luku na moru u kojoj se istovara uvozna nafta, a utovara balast (morska voda) u tanker i nema tog zagađenja mora o kojemu pričam, a da ne kažem da je takva uvozna luka dovoljan uvozni kapacitet za naše potrebe. Moraš ipak gledati malo šire druže b!k.
Sad možemo pričati i o drugom naftnom projektu PEOP (naftovod Constanta - Trst), što je američka kotrolirana nafta iz kaspijske regije, ali ona će se trulim naftovodom transportirati za Europu kroz Hrvatsku, jer Europa više ne želi ovisiti isključivo o ruskoj nafti. Dakle, Europski, a ne hrvatski interes. Hrvatska puši u svakom pogledu, jer nitko ne brine za okoliš, najvažniji su interesi energetske sigurnosti Europe, a ne Hrvatske! (mi imamo luku Omišalj što je dovoljan uvozni kapacitet za naše potrebe, ponavljam). O tome se radi.
Od projekta Družba Adria Hrvatska nije odustala! Gdje si taj podatak pronašao, daj ga i meni, molim te b!k.
Što se tiče nuklearki, biti ću vrlo plastičan. Vidi, radi se transparentnosti cjelokupnog procesa, ne samo dobivene energije! Mislim da rijetko tko ima nešto protiv nuklearki, ali ima protiv zagađenja koje s njima dolazi! Uzmimo na primjer Ameriku koja ima 105 komercijalnih reaktora, najviše na svijetu. Koliko osiromašenog urana (DU ili U-238) nastaje u procesu obogaćivanja goriva za te nuklearke? Znaš li gdje taj “otpad” završava? Ako misliš da plaćaju skupo smještanje tj. odlaganje u RAO odlagališta gadno se varaš. Korporacije su osmislile kako od tog otpada napraviti ekstraprofit i dodatan višak vrijednosti kroz novi proizvod. Oružje. Koje probija gotovo sve.
Njihovo RAO odlagalište je cijeli svijet, jer taj otpad ugrađuju u bombe kojima siju mržnju, strah, smrt i siromaštvo da bi još bolje kontrolirali i manipulirali svoje i tuđe ovce, te zgrnuli još više para. Irak, Afganistan, Palestina, Srbija, Bosna, Kosovo i naš Jadran su njihova RAO odlagališta koja ne plaćaju! Vrijeme poluraspada visokotoksičnog teškog metala U-238, to jest osiromašenog urana je 4,46 milijardi godina. Tko je terorist, a tko idiotarijanist u ovoj priči?
Sources with a U.S. Delegation in Beijing have told The Hal Turner Show the Chinese government has informed visiting Bush Administration officials they intend to dump One TRILLION U.S. Dollars from China’s Currency Reserves and convert those funds into Euros, gold and silver!
If you thought record oil prices this year were a pain in your wallet, there’s more bad news on the horizon. The latest Bank for International Settlements quarterly report, which tracks the investment trends of oil-producing countries, indicates that Russia and OPEC countries are moving their holdings out of dollars and into euros and yen. OPEC cut its holdings in the dollar by more than $5 billion during the first and second quarter of 2006. And Russia now keeps most of its new deposits in euros instead of dollars. That decrease is swift and significant—and helps to explain why the dollar recently fell to a 20-month low against the euro and a 14-year low against the British pound. Holding dollars while other currencies gain strength means less profit for oil producers. But if they rapidly divest themselves of dollars, it may weaken the currency and push up inflation in the United States. “This new trend may be bigger trouble for the United States than high oil prices and surging Chinese exports,” says Nouriel Roubini, a professor at New York University’s Stern School of Business. If this year’s move away from the dollar is a sign of future thinking by oil producers, the pain felt at the pump may soon be the least of our worries.
