Archive for the 'globalizacija' Category Page 3 of 4



Hrvatska u raljama euro-američke energetike

Istodobno s neformalnim summitu EU u finskom gradu Lahtiju na kojemu se raspravljalo o europskoj energetskoj sigurnosti i načinima rješavanja sve očitijeg problema, u Bruxellu se trebalo razgovarati o provedbi projekta Paneuropski naftovod (PEOP) s ciljem ubrzavanja procesa koji je zastao na potpisivanju četiri godine dogovaranog Memoranduma o suradnji. Slovenija je trenutno u fazi premišljanja hoće li ili neće nastaviti suradnju, što je bio jedan od razloga odgađanja potpisivanja Memoranduma u ožujku ove godine u Rimu. Za provedbu projekta PEOP - naftovoda od Constante do Trsta (te dalje postojećim naftovodima prema Europi) nije neophodno sudjelovanje Slovenije, a već je spremna i zaobilazna podvodna ruta. Osim Slovenije i Hrvatske, u projekt su uključene Rumunjska, Srbija i Italija. Zanimljivo je da se i u Sloveniji, slično kao kod nas kada je riječ o projektu Družba Adria, kao razlozi protiv projekta navode i ekološki problemi. S druge strane, jasno je da bi koristi od PEOP-a imala i slovenska rafinerija u Lendavi. U tom smislu treba gledati i na ulaganja u hrvatske rafinerije, povećanje kapaciteta i slična infrastrukturna ulaganja koja provodi INA. Svježinu usporenim razgovorimo oko PEOP-a zasigurno je dala i nedavna posjeta vladinog izaslanstva SAD-u.

WASHINGTON, 17. listopada - Hrvatski ministar gospodarstva Branko Vukelić, koji boravi u posjetu SAD-u u sastavu Vladinog izaslanstva, u ponedjeljak je u Washingtonu razgovarao s američkim ministrom energetike Samuelom Bodmanom o stanju u energetskom sektoru te o energetskim projektima u Hrvatskoj i novim američkim programima razvoja obnovljivih izvora energije.

Američki ministar Bodman iskazao je podršku velikim energetskim projektima u Hrvatskoj kao što je dio naftovoda Constanza-Trst i izgradnja terminala za ukapljeni plin LNG u Omišlju na Krku, izjavio je nakon sastanka ministar Vukelić.

Bodman je ocijenio kako je Hrvatska na raskrižju energetskih putova te podržao politiku Vlade da se Hrvatskoj osigura više energetskih pravaca za opskrbu naftom i plinom.

Ministri Vukelić i Bodman razgovarali su i o prijenosu američkih iskustava u energetici, pružanju pomoći te o novim projektima za iskorištavanje obnovljivih izvora energije u SAD.

U srijedu, posljednjeg dana boravka u SAD hrvatskog izaslanstva koje vodi premijer Ivo Sanader, ministar Vukelić sastat će se i s američkim ministrom trgovine Carlosom Gutierrezom, s kojim će razgovarati o mogućnostima za povećanje trgovinske razmjene i američkim ulaganjima u Hrvatsku.

Izvor: Hina

Preustroj energetskog sektora

Uz već postojeću usku suradnju USAID-a i HEP-a na području liberalizacije i razumijevanja regulacije tržišta električne energije tj. uvođenja liberalnog modela tržišta električne energije u regiji, ne čudi zainteresiranost američke strane i za ostale monopolne tj. državne energetske tvrtke.

Amerikanci PEOP podržavaju na političkoj, savjetodavnoj i provedbenoj razini. Studiju isplativosti projekta platila je američka USTDA 2002. god., a izradila ju je američka konzultantska tvrtka HLP Parsons, te 2005. dovršila Hill International. Tijekom sastanka Međudržavnog odbora za nadzor provedbe projekta Paneuropski naftovod (Interstate committee for monitoring the realisation of the project of Pan-European oil pipeline) sredinom prošle godine raspravljalo se i o osnivanju kompanije koja bi rukovodila i nadzirala provedbu projekta. Zadnji istupi zainteresiranih strana ostavljaju dojam da se počelo razmišljati i o usporednom plinovodu uz naftnu trasu PEOP-a.

Paneuropski naftovod podržavaju i američke naftne korporacije koje imaju prava iskorištavanja nafte u zemljama Kaspijske regije. Glavni koncesionari naftnih i plinskih nalazišta su Chevron u Tengizu na području Kazakhstana, te BP i Exxon na Kaspijskom moru. Prisutni su i Europljani: Total, Fina i Elf, ali ne u tolikoj mjeri.

Izvor: “Kaspijski snovi: Burgas – Aleksandropolis, AMBO I PEOP”

Javno-privatno partnerstvo (JPP)

Sudeći po vijestima iz Amerike, studija isplativosti nije jedini uvjet kojega mora zadovoljiti neki od spomenutih energetskih projekata na Balkanu. Amerikanci u svojim istupima sve češće spominju implementaciju javno-privatnoga partnerstva kada je riječ o liberalizaciji energetskih sektora zemalja srednje i jugoistočne Europe. JPP se tako svrstava u kategoriju daljnjih pritisaka na Hrvatsku kako bi još jače «otvorila» energetski sektor.

Projekt kojega s hrvatske strane provodi tvrtka JANAF d.d., u čijem je vlasništvu naftovod koji bi trebao postati dio PEOP-a, ubrzano se priprema za povećane isporuke nafte s istoka, o čemu svjedoči predviđeno investiranje u poboljšanje JANAF-ovih transportnih mogućnosti. Kada toj najavljenoj investiciji dodamo i ulaganja u rafinerije i kvalitetu derivata, postaje jasnije da je PEOP vrlo ozbiljna opcija.

Tvrtka JANAF d.d. je u mješovitom vlasništvu s pretežito državnim kapitalom među kojima prednjači Hrvatski zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje s 50,54 % udjela. Ostali dioničari Janafa su: Republika Hrvatska 21,72 %, Industrija nafte INA 16,00 %, Državna agencija za sanaciju banaka (DAB) 5,84 % i ostali s udjelom 5,89 %. Trenutna cijena Janafove dionice (JNAF-R-A) na Zagrebačkoj burzi iznosi 3450 kn, dok je najvišu cijenu dionica dosegla 1997. god. kada je kraće vrijeme dosegla nevjerojatnih 10 000 kn. Burzovni meštri predviđaju strelovit rast ove dionice ne libeći se i najoptimističnijih prognoza koje uključuju učetverostručenje trenutne cijene.

Slučajno ili ne, istoga dana kada je Vukelić razgovarao s Bodmanom; na konferenciji sponzoriranoj od John Hopkins sveučilišta u Washingtonu (na čijoj je naprednoj školi za međunarodne odnose (SAIS) Ivo Sanader dva dana kasnije održao predavanje na temu «Hrvatska motor promjena: EU, SAD, NATO i rat protiv terora») - Matthew Bryza, savjetnik američke državne tajnice za europska i euroazijska pitanja izjavio je da je europsko tržište plinom «disfunkcionalno» te ukazao na nužnu potrebu izgradnje novih plinskih i naftnih uvoznih pravaca.

“Mnoge zemlje, uključujući i SAD, vide potrebu za diversifikacijom na energetskom tržištu i želimo uspostaviti nova partnerstva između država i privatnih vlasnika kako bismo povećali ekonomsku dobit svih strana.”

U reportaži na web stranicama američke vlade naslovljenom «Sjedinjene države podupiru novu generaciju naftovoda u Europi» Bryza je istaknuo važnu ulogu Kazakhstana u budućoj energetskoj sigurnosti Europe, te je između ostalih potencijalnih projekata za transport nafte i plina govorio i o PEOP-u.

«Zamjenik američke državne tajnice Rice za Europu i Euroaziju Matthew Bryza potvrdio je da je predloženi Paneuropski naftovod – 1319 kilometara dugi naftovod od Constante u Rumunjskoj kroz Srbiju i Hrvatsku do Trsta u Italiji s namjerom zaobilaženja ekološki ugroženog turskog tjesnaca Bospor i Dardaneli - samo jedna od ideja za rješavanje problema transporta.

Citirajući tri različite studije isplativosti koje je provela američka agencija za trgovinu i razvoj (USTDA) kako bi procijenila potencijalne naftovode prema Europi i Euroaziji, Bryza je napomenuo da će zbog povećane proizvodnje nafte u Kazakhstanu i drugim kaspijskim regijama biti potrebno izgraditi bar jedan od ovih naftovoda. Rekao je da će odluka koji će se od spomenutih naftovoda koristiti za izvoz nafte iz Kaspijske regije ovisiti o pozivu investitorima svakog javno-privatnog partnerstva.»
Izvor: United States Supporting New Generation of Pipelines in Europe.

Liberalizacija, regulacija i privatizacija mogu početi, a tko će, po kojim uvjetima i kako u JANAF, HEP, luku Omišalj, luku Rijeka, INA-u i sl., odlučiti će privlačnost ponuda o kojima priča Bryza. Možda po prvi puta imamo priliku bilježiti ozbiljnije plesanje Vlade oko vruće energetske kaše. Globalna igra na velikoj šahovskoj ploči vraća se na Balkanski poluotok u velikom stilu.

Prijašnji članci:

JANAF - hrvatski geopolitički adut

Hrvatska igra važnu ulogu u energetskoj sigurnosti Europe

Pan European Oil Pipeline (PEOP).

hr.digg|dodaj+bod

globalno obogaćena demineralizacija

Gotovo se svaka važnija politička i ”gospodarska aktivnost” najviše političke elite u svijetu može svesti pod nazivnik trženja, nabave ili kontrole energenata. Posebno nafte, iako ona polako izlazi iz mode. Najnoviji šik na globalnom nivou je – kontrola uranija. Iako se ovakve aktivnosti umotavaju u rečenice koje sadrže “gospodarsku suradnju” dvaju ili više partnera, oni najjači i najvažniji, ali i najmanji i najslabiji odavno su svjesni da im daljnji prosperitet/napredak ovisi o količini dostupne energije u budućnosti. O energiji iz nafte ovise cijela gospodarstva zemalja u razvoju. Upravo će oni ponovno snositi najteže posljedice kada i ako se za 5-10 godina ne uspiju ”prebaciti” na neki drugi izvor energije za industriju i transport. Borba za energiju u budućnosti, počela je davno u prošlosti. Tko se nije snašao - popušio je.

Koliko god to zvučalo nevjerojatno, ako moderne sukobe promatramo iz opisane perspektive, postaje jasnije zašto Iran ne smije imati nuklearnu energiju. Naravno da se “zapad” i Izrael boje iranskog nuklearnog oružja, ali ne smije se zaboraviti niti koliko Iran ima zaliha nafte i plina i kome će ta energija biti dostupna u budućnosti. Amerikancima, koji su nedavno opet pronašli novu naftu u Meksičkom zaljevu, nije bitno imati iransku naftu ovoga trenutka, jer je za sada imaju dovoljno, ali im je jako bitno da do te nafte (prije njih) ne dođe Kina ili neka druga “neprijateljska” država. Iran svoju naftu masovno koristi za dobivanje električne energije, a mnogima to i odgovara.

Ono što se nikako ne može oduzeti Irancima, kao niti bilo kome drugome, je odlučivanje o vlastitoj sudbini i mineralnim bogatstvima, ukoliko ona ne ugrožavaju sudbine drugih (naroda). Danas, kada barel košta $69, Iranu sigurno ne odgovara da skupo crno zlato doslovno pali u termoelektranama. Ne mogu niti zamisliti kako izgledaju iranske kalkulacije proizvodnje takve struje. Kada cijeli svijet gradi nuklearne reaktore za “jeftinu” električnu energiju Iran još uvijek za to koristi naftu koju bi mogao daleko bolje utržiti, te tako podmiriti ne samo troškove ulaganja u nuklearnu energiju, nego i još ponešto. Dvostruki kriteriji vrijede i ovdje. Jedni mogu - drugi ne. Ne bi li upravo energija, kao osnova prosperiteta, trabla biti otponac izlaska iz ‘nedemokratskog’ mraka?

Ukoliko im se obistine želje, te zaista uspostave svoju burzu nafte i uspiju proizvesti električnu energiju iz urana, za Iran bi to bili uspjesi bez premca. Uspostava burze nafte u eurima i megavati nuklearne struje značile bi potpunu propast zapadnih nastojanja da Iran ometu u oba pokušaja. Kolika je ustvari vjerojatnost da se tako nešto dogodi? Iran i ”zapad” zasada još uvijek vode igru bez popuštanja.

Uglavnom svi smatramo da je Bush 2003. uletio u Irak zbog nafte. Vukovi rata uvjeravaju nas pak da to nije točno, te da je pravi razlog ”demokratizacija”. Svi ovisnici lažu sami sebe, tako se lažu i ovi. Istina je da razlog napada na Irak nije niti Osama, niti 9/11 već Saddamova težnja da naftu prodaje za eure i izvrsna strateška pozicija za nastavak okupiranja naftonosnih polja u regiji. Pogledamo li kartu vidimo da su iranska naftonosna polja na kraju ravnice. Gledajući iz Iraka. Samo, jel vuk dovoljno ogladnio? Ostaje li ovisnik bez doze?

Dok jedan blok ratuje za naftu, majka Rusija ima problema sa izvoznim kapacitetima! Tjesnaci Bospor i Dardaneli odavno su postali pretijesni za sav tankerski promet koji se unatoč porastu cijene sirove nafte ne smanjuje. Naftne kompanije zbog dugih čekanja na prolaz godišnje gube i do pola milijuna eura. Rusija je dio izvoznih problema pokušala riješiti i projektom Družba-Adria, ali kako Hrvatska nije uspjela provesti dogovoreno, Putin se vratio starim planovima.

 


Balkanski naftovodi. Osim naftovoda Burgas - Alexandroupolis, prostoručno su ucrtani i ostali planirani naftovodi: Pan European Pipeline (PEOP) koji bi trebao povezivati rumunjsku luku Constantzu i Trst prolazeći kroz Omišalj, AMBO Oil Pipeline (Burgas - Vlore), te naftovod Družba Adria (dio kroz Hrvatsku).

U tom smislu treba promatrati njegov nedavni boravak u Grčkoj gdje je s bugarskim i grčkim kolegom potpisao inicijativu da se konačno, nakon 13 godina natezanja, odlučnije krene u izgradnju naftovoda Burgas (Bugarska) – Aleksadroupolis (Grčka). Radi se o naftovodu dugom 280 kilometara koji bi trebao povećati ruski izvoz zaobilazeći dva turska tjesnaca. Sve ove godine, tri strane se nisu mogle dogovoriti oko cijene prijevoza, pretovara i ostalih dadžbina. Kako piše ruski Kommersant, Putin je prekjučer u Afriku doputovao ne previše siguran da će od potpisanoga nešto i biti.Znate li što je Putina odvelo u povijesni posjet Južnoj Africi?
Možda vijest ova odgovor krije.
Uranium, guns and Diamonds on Putin´s African Tour

Sjevernoamerička unija, valuta Amero

Jeste li spremni za novu superdržavu? Niste, nemate pojma o čemu pišem? Polako, sve će za koji redak biti jasnije. Neka vas ne čudi što o ovoj temi ne čitate i ne gledate u mesmedijima. Možda odgovor na pitanje zašto je tomu tako nudi jučerašnji članak na worldnetdaily.com - THE NEW WORLD DISORDER, U.S.-Mexico merger opposition intensifies, “Some see secret efforts to scrap dollar, end U.S. sovereignty, combine nations.” Kako to u seriji članaka ističe Jerome R. Corsi na HUMAN EVENTS Online, predsjednik Bush u tišini i bez posebnih najava radi na uspostavi Sjevernoameričke političke (sigurnosne) unije i zamjeni dolara Amerom. Iako se u službenim krugovima o tome ne priča na glas, Amero se analitičarima čini kao logičan potez.


Ilustracija: www.amerocurrency.com

Vidljiviji rad na stvaranju superdržave započinje 23. 03. 2005. kada su se u gradu Waco, Texas, sastali američki Bush, kanadski Martin i meksički Fox, dogovarajući uspostavljanje Unije do 2010. Tamo je na inicijativu Amerike dogovoren SPP (Security and Prosperity Partnership Of North America) koji je doveo do niza ugovora koje su Kanada, Meksiko i SAD počele potpisivati već u srpnju prošle godine. Kako se stvar odvija provjerite na službenim stranicama SPP-a.

White House photo by Eric Draper

Ovogodišnji sastanak održan je 30. i 31. 03. 2006. u gradu Cancun, Meksiko. Trojka se sastala i na arheološkom lokalitetu Chichén-Itzá. Kanadski premijer Harper, koji je domaćin 2007., rekao je da lokacija susreta predstavlja simbol bolje budućnosti za sve stanovnike Sjeverne Amerike. Sastanak je završio s još konkretnijim ciljevima i zadaćama koje prethode konačnom ujedinjenju. Međutim, ni riječi o Ameru. O njemu više saznajem na već spomenutom amerocurrency.com, koji nudi linkove na neke objavljene članke o temi.

Bush, Fox i Harper. Chichén-Itzá, Mexico, 2006.

Tri zemlje naporno rade i na uspostavljanju kvalitetnijeg cestovnog, željezničkog i brodskog prometa, što je ostavština starog sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA), koji će očito polako biti zamijenjen mnogo širim i jačim SPP-om.Činjenica je da se punom parom radi na uspostavi nove države koja će tri zemlje sjevernoameričkog kontinenta ujediniti u ekonomskom i sigurnosnom pogledu. Što će to točno značiti za građane te nove države, ali i globalnu politiku, tek ćemo vidjeti. U smislu stvaranja Unije zanimljiv je podatak da su Kanada i Meksiko zemlje iz kojih SAD uvozi najviše, i sve više sirove nafte. Slijede ih Saudijska Arabija, Venezuela, Nigerija i Iraq, te druge. Neki autori u cijeloj priči vide tmurni scenarij stvaranja super policijske naddržave koja će maksimalno kontrolirati svoje građane. Istina, biometrija i nadziranje spominje se i u razradi pojedinih ciljeva Unije, ali to je sve zbog rastuće opasnosti od terorizma, u svrhu zaštite i prosperiteta svih svojih građana.

Update:
Human events online - Bush Administration Fast-Tracks Formation of North American Union by Jerome R. Corsi, posted Jul 11, 2006Povezani postovi:
(Ne)vidljivi rat valuta
Empire’s money problem

Sviđa ti se post? Onda klikni na hr.digg|prijavi!

William Engdahl, nafta, full spectral dominance i GMO

engdahl_tribina_zagreb_SC_080506_el_radical.mp3
Početkom svibnja u Hrvatskoj je desetak dana boravio F. William Engdahl - povjesničar, ekonomist, publicist i stručnjak za pitanja geopolitike nafte, ali i GMO-a. Do sada je izdao dvije knjige, svima poznatu Stoljeće rata i nekima manje poznatu Sjeme uništenja, koja je svjetsku premijeru doživjela u Hrvatskoj. Ujedno, Hrvatska je i jedina zemlja u kojoj je ta Engdahlova knjiga uopće izdana! Mislite li da je to slučajno?

Grckorimski se već osvrnuo na sinoćnju emisiju Na rubu znanosti u kojoj je gostovao Engdhal. Iako je emisija snimljena prije više od mjesec dana, on se s pravom pita zašto prijevod nije titlovan, nego je išao simultano, što je dovelo do dodatnog zbunjivanja onih kojima materija nije odviše poznata.

Za one koji nisu sinoć gledali Mišaka, Engdahl je pričao o uzrocima i pravim povodima prvoga svjetskoga rata, geopolitici i značenju nafte koja je sveprisutna već više od 100 godina te genetski modificiranim organizmima za koje drži da su još jedan način kojim se želi dominirati i upravljati svijetom. Citirao je Kissingera: “Naftom se kontroliraju države, a hranom narodi!”

E sad, zašto prije nisam ovo postao? Prvenstveno, razlog je što nisam imao hosting za ovaj file ispod, a što sam danas popodne uspiješno riješio s mojim drugom ovimovim. Uostalom, tema je i dalje aktualna, pa se oko ovoga nikada ne može zakasniti!

Ukoliko vas je sinoćnja emisija Na rubu znanosti zainteresirala, ali su vam neke stvari ostale nedorečene glede geopolitike GMO-a (ili želite saznato još više), evo prilike da si stvar pojasnite. Ekskluzivno! na blogu Radical element imate priliku poslušati snimak zagrebačke tribine održane 08. 05. 2006. na kojoj je Engdahl puno šire govorio o dominaciji i kontroli svijeta GMO hranom.

Napominjem da ovo nije cjeloviti snimak tribine, nedostaje prvih pola sata uvoda (nije pričao Engdahl) i zadnjih dvadesetak minuta u kojima su se neki vispreni posjetitelji stvarno pokazali koliko mogu biti dosadni postavljajući glupa retorička pitanja na koja su zahtjevali odgovore! :) Smješno! Zato su u linku samo 73 minute Engdahla koje se stvarno isplati poslušati.

Klikni na link za slušanje tribine (engleski / simultano hrvatski), a desnim gumbom pa na save link as za snimanje mp3 fajla na hard disk: engdahl_tribina_zagreb_studentski_centar_08052006_blog_radical_element.mp3


Tribina je privukla popriličan broj posjetitelja u SC!

Nevidljivi rat valuta

IOB + euro
Najava Irana da će uskoro otvoriti internacionalnu burzu nafte (Iranian Oil Bourse) plijeni pozornost alternativnih medija već nekoliko mjeseci. Mass mediji za to se vrijeme bave iranskim N problemom, dok je stvarni razlog histerije zvane iransko nuklearno pitanje ustvari - burza nafte. Prvotni datum starta IOB-a bio je najavljivan za 20. ožujak (njihova Nova godina), no početak rada je odgođen, a Iranci su u međuvremenu poduzeli aktivnosti kako bi burza koja će dilati iransku naftu za eure, počela raditi prije ljeta. Gotovo da nema izvještaja o IOB-u koji ne spominje realnu opasnost za američku valutu ukoliko Iranci kao četvrti proizvođači sirove nafte na svijetu zaista pokrenu burzu u eurima. Ukoliko se to dogodi, biti će to prva burza nafte na svijetu koja neće cijene barela isticati u dolarima, već u eurima.

+ Dolar
Problem za FED (američku nacionalnu banku), ako se pokrene IOB, predstavlja slabljenje monopolističkoga utjecaja dolara u svijetu, jer u vremenu kada barel ide gore (čak i zbog najava meteorologa o jakoj uragan sezoni u Americi!) FED-si su računali da će države za potrebe kupnje sve skuplje nafte na tržištima u svojim trezorima trebati povećavati zalihe dolara. To bi išlo u prilog dolaru i očuvanja kakve-takve stabilnosti američke posrnule valute, koja, ako ćemo za pravo, po svim pokazateljima i odnosima prema euru, dobrano puši zadnjih tjedana. No, iranska najava ide kontra tih očekivanja i kontra dolara. Naime, svima bi trebalo biti jasno da je dolar prva i jedina svjetska valuta u trgovini naftom, te da upravo ta činjenica, rekao bih monopol, uspijevaju umjetno očuvati dolar od većih poniranja. No hoće li tako biti i sutra? Ukoliko Iran uspije pronaći kupce za svoju naftu, oni će se umjesto dosadašnjeg nabavljanja dolara prebaciti na kupovinu eura, a kako stvari stoje Iranci nisu usamljeni u nastojanjima da svoje crno zlato trže za nešto drugo osim dolara.

+ Rublja
Slično je nedavno najavio i ruski predsjednik Putin. Doduše, njegova je želja rusku naftu tržiti za rusku valutu rublju, što je potez kojega Washington sigurno neće dočekati s osmijehom. Razloga za smijeh, kada pričamo o ratu novca, u Washingtonu će biti sve manje i manje. Ukoliko Iran i Rusija zaista pokrenu svoje burze nafte, biti će to golemi udarac za dolar kao «fiat money» valutu i washingtonsku tiskaru koja štampa zelembaće kada i koliko kome s vrha zatreba. Naime, dolar je 1971. godine prestao biti vezan uz zlato i najveće zaleđe koje ga definira i održava na globalnoj financijskoj sceni je POTRAŽNJA I SKLADIŠTENJE U CENTRALNIM BANKAMA SVIH DRŽAVA ZA POTREBE KUPNJE SIROVE NAFTE! Što će se dogoditi s dolarom kada izgubi ovaj primat u trgovini naftom i kada splasne potražnja za njim?

+ Amero
U ovom kontekstu, ali samo na prvu loptu, zaista nestvarno zvuči činjenica da su SAD, Kanada i Meksiko još prošle godine započeli razgovore o političkom i financijskom zbližavanju i implementiranju zajedničke valute po uzoru na Euro koja bi se, ‘ajd pogađajte, trebala zvati amero. Početak stvaranja ove zajedničke naddržave koja bi imala jače ovlasti i od američkog kongresa i vrhovnog suda seže do datuma 23. 03. 2005. kada su se u gradu Waco, Texas, sastali američki Bush, kanadski Martin i meksički Fox, dogovarajući uspostavljanje zajedničke države do 2010. Kako to u seriji članaka ističe Jerome R. Corsi na HUMAN EVENTS Online, predsjednik Bush u tišini i bez posebnih najava radi na uspostavi Sjevernoameričke političke (sigurnosne) unije i zamjeni dolara amerom.

+ ACU
Svoju valutu (ACU) najavljuju i zemlje članice ASEAN-a.

= money wars.
Očito se na globalnom planu osim stvaranja novih blokova, rata za naftu i resurse, vodi i rat za prevlast valuta. Čini mi se da stara blokovska podjela i hladni rat nisu ništa spram onoga što se događa (i događati će se) u sjeni histerije zvane 9/11, rat protiv terorizma, ptičje gripe, cijene barela i najave jake sezone uragana…

Mogu li Hugo Chavez i Svjetski socijalni forum srušiti old world order?

Na svjetskoj, globalnoj političkoj sceni, Bush, Rumsfeld, Rice i ostatak neokonsa ne rade na uspostavi i stvaranju novog svjetskog poretka, oni rade na očuvanju i održanju postojećeg sistema i uhodanog monetarnog kruga pljačkanja siromašnih zemalja. Pod izlikom borbe protiv terorizma oni već pola stoljeća sustavno rade na obezglavljivanju revolucionarnih pokreta i pokušaja uspostave neovisnosti ”trećih zemalja” o kreditima i novčanoj kvazi pomoći imperijalnih banaka poput WB, MMF i sl. Nažalost, i mi živimo u državi po kojoj je prljave skeletorske papke pustila dolarom pogonjena Svjetska banka. Hugo Chavez, predsjednik Venecuele podsjeća me na romantična revolucionarna vremena pedesetih godina prošlog stoljeća i neke od najvećih boraca za malog, siromašnog i obespravljenog čovjeka..

Njegova politika bolivijarizma za jedan od ciljeva ima potpunu suverenost Venezuele od imperijalnih globalizirajućih poriva, posebno onih koje pokazuje SAD kojoj su u prvom planu venecuelanske zalihe nafte. Osim toga, Chavez zadnjih godina aktivno radi na konsolidiranju južnoameričkih ekonomija što predstavlja sve veće ideološke prijetnje sistemu pljačkanja kakvu su zamislili «borci za svjetsku demokratizaciju» u Washington D.C.-u, New Yorku, Davosu i sl. Postajući sve veći trn u oku tim i takvim imperatorskim nastojanjima, Chavez se usuđuje i uspijeva suprotstaviti Bushovoj mašineriji mljevenja svega pred sobom. On odlazi i korak dalje te sa oporbenim kongresmenima dogovara isporuku jeftinog lož ulja za grijanje domova siromašnih američkih obitelji. Iako, naravno, ima kritičara njegovog predsjednikovanja, Chavez djeluje i kao posrednik ujedinjavanja «trećih ekonomija» u alternativni blok koji će biti u stanju suprotstaviti se globaliziranoj ekonomiji «fiat money» dolara. Nije stoga čudo što ga se u mainstream medijima svrstava u «axis of evil» tj. u koš sa Iranom, Irakom i državama koje podupiru “svjetski terorizam”. Ti i takvi mediji međutim zaboravljaju da je blogerima kristalno jasno što je ustvari cilj tzv. USA borbe protiv terorizma i tko su ustvari oni koji kreiraju i vrše teror.

Stoga je revolucionara i onih koji žele drukčiji svijet sve više. Je li ljubav jača i od minobacača, depleted uranium projektila i dalekometnih raketa s nuklearnim bojevim glavama? Nakon ovog, postavlja se još jedno pitanje - kako će se ta prevladavajuća većina siromašnih ljudi ovog napaćenog planeta suprotstaviti svjetskoj vojnoj i imperijalnoj sili?

300 milijuna Amerikanaca, što je oko 5% svjetske populacije konzumira 25% svjetske energetske potrošnje. U isto vrijeme, američki vojni proračun raste i trenutno iznosi 50% svih svjetskih vojnih proračuna!

Ona lijepa slika američkog sna uz koka kolu, levisice, big mac… odavno mi je isčezla iz glave i povremeno mi se upali zeleno-crvena lampica koja me podsjeti što proživljavaju siromašni na ovom planetu kako bi nekolicina bila bogata i moćna. Ne znam kako će se ova priča s Chavezom i anti-globalističkim pokretom završiti, ali kao racionalist ne vjerujem da se može išta promijeniti. Svejedno, priželjkujem jednu cvijetnu revoluciju i jedan bolji svijet, ali kao i svim bajkama tako i ovom postu mora doći kraj. No, ne s rečenicom čiča miča gotova je priča, jer revolucija i dalje traje. Nećete ju vidjeti na TV-u jer su kamere usmjerene prema sredstvima odvraćanja: terorizmu, hamasu, iranskom nuklearnom programu, plinskim incidentima i globalnim tjeranjima u očaj…

Links:
Hugo Chavez
Svjetski socijalni forum
SSF - drugačiji svijet je moguć!