Archive for the 'oružje i rat' Category

Talijanski vojnici oboljeli zbog osiromašenog urana?

Jesu li talijanski vojnici koji su bili u misijama na Balkanu, Afganistanu, Iraku i drugdje oboljeli od raka zbog izloženosti radioaktivnoj prašini osiromašenog urana, pitanje je na koje Talijani pokušavaju pronaći odgovor već nekoliko godina. Debatu je jučer ponovno potaknuo Vojni opservatorij zadužen za praćenje bolesti talijanskih vojnika koji su između 1996 i 2006 godine bili u dodiru s osiromašenim uranom, objavom podataka kako je oboljelo 2500 vojnika od kojih je umrlo 150.

Ove brojke puno su ozbiljnije od službene statistike kojom je jučer baratao ministar obrane Arturo Parisi. Mnogo manja službena brojka govori o svega 255 oboljelih vojnika, dok je 37 njih i umrlo od posljedica raka.

Ministarstvo obrane nastupa u medijima i s informacijom da je od ukupno 190 tisuća talijanskih vojnika, njih 1427 oboljelo od raka, a da niti jedan nije bio u misijama u inozemstvu. Ministarstvo ovime želi pokazati da bolesti vojnika nisu povezane s osiromašenim uranom. Ministar obrane Parisi iznoseći službene brojke rekao je «kako se tek treba dokazati precizna poveznica između uzroka i posljedica», misleći na osiromašeni uran i bolesti vojnika.

No, članica talijanskoga parlamenta Tana de Zuleta priupitala je ministra za njegovu metodologiju. «Bojim se da je u računicu uvršten samo broj vojnika oboljelih tijekom aktivnog služenja, dok oni koji su oboljeli nakon napuštanja vojske nisu uračunati».

NATO je streljivo s osiromašenim uranom koristio tijekom napada na srpske položaje u Bosni i Hercegovini, Kosovu, Makedoniji i 1999. tijekom bombardiranja Srbije. Mnoge bombe koje nisu ispucane na ciljeve završile su Jadrankom moru, gdje se većina i danas nalazi.

Još o temi:

www.sciencedaily.com

www.hermes-press.com

www.globalresearch.ca

Najava Bilderberg sastanka, Istanbul 31.05 - 03.06. 2007.

Je li stručno mišljenje uvijek najbolje?

William Engdahl, iako ga iznimno, iznimno cijenim i poštujem, kada je pričao o važnosti ruske nafte za Hrvatsku nigdje nije spominjao balastne vode i trulu cijev naftovoda koja prolazi kroz Hrvatsku, što je za mene kao čovjeka koji mislim ponekada na okoliš vrlo bitno. Nikada nisam čuo od Vjerana Piršića da je protiv ruske nafte kroz projekt Družba Adria, ali sam čuo da je protiv balastnih voda u Kvarneru i curenja nafte u okoliš i naše izvore pitke vode. Nitko nije ponudio kvalitetno i prihvatljivo rješenje za to, a uostalom, cijena transporta nafte koju su nudili Rusi ispod svake je razine obzirom na rizik koji taj projekt nosi za naše more i turizam!

Što se tiče važnosti diverzifikacije uvoza nafte, o čemu priča Engdahl, Hrvatska ima uvoznu luku na moru u kojoj se istovara uvozna nafta, a utovara balast (morska voda) u tanker i nema tog zagađenja mora o kojemu pričam, a da ne kažem da je takva uvozna luka dovoljan uvozni kapacitet za naše potrebe. Moraš ipak gledati malo šire druže b!k.

Sad možemo pričati i o drugom naftnom projektu PEOP (naftovod Constanta - Trst), što je američka kotrolirana nafta iz kaspijske regije, ali ona će se trulim naftovodom transportirati za Europu kroz Hrvatsku, jer Europa više ne želi ovisiti isključivo o ruskoj nafti. Dakle, Europski, a ne hrvatski interes. Hrvatska puši u svakom pogledu, jer nitko ne brine za okoliš, najvažniji su interesi energetske sigurnosti Europe, a ne Hrvatske! (mi imamo luku Omišalj što je dovoljan uvozni kapacitet za naše potrebe, ponavljam). O tome se radi.

Od projekta Družba Adria Hrvatska nije odustala! Gdje si taj podatak pronašao, daj ga i meni, molim te b!k.

Što se tiče nuklearki, biti ću vrlo plastičan. Vidi, radi se transparentnosti cjelokupnog procesa, ne samo dobivene energije! Mislim da rijetko tko ima nešto protiv nuklearki, ali ima protiv zagađenja koje s njima dolazi! Uzmimo na primjer Ameriku koja ima 105 komercijalnih reaktora, najviše na svijetu. Koliko osiromašenog urana (DU ili U-238) nastaje u procesu obogaćivanja goriva za te nuklearke? Znaš li gdje taj “otpad” završava? Ako misliš da plaćaju skupo smještanje tj. odlaganje u RAO odlagališta gadno se varaš. Korporacije su osmislile kako od tog otpada napraviti ekstraprofit i dodatan višak vrijednosti kroz novi proizvod. Oružje. Koje probija gotovo sve.

Njihovo RAO odlagalište je cijeli svijet, jer taj otpad ugrađuju u bombe kojima siju mržnju, strah, smrt i siromaštvo da bi još bolje kontrolirali i manipulirali svoje i tuđe ovce, te zgrnuli još više para. Irak, Afganistan, Palestina, Srbija, Bosna, Kosovo i naš Jadran su njihova RAO odlagališta koja ne plaćaju! Vrijeme poluraspada visokotoksičnog teškog metala U-238, to jest osiromašenog urana je 4,46 milijardi godina. Tko je terorist, a tko idiotarijanist u ovoj priči?

Unije, korporacije, ratovi i slične iluzije

Čitam Najveću tajnu od Davida Ickea i tako si nešto malo kontempliram o svijetu u kojemu živimo. Skoknuo sam i do Mišaka na Preko ruba znanosti i utvrdio gradivo što se tiče novogovora za 21. stoljeće. Što god mislili o Ickeu i njegovom istraživanju, ne možete poreći njegovu sposobnost analitičkog promišljanja globalnih fenomena i stremljenja korporacija i novčanih ustanova. Europska unija, američka unija, afrička unija, pacifička unija… svima je u korijenu postavljanje moći odlučivanja na jedno vrhovno mjesto, u jedan kružook i jedan ured kako bi tobože ljudima tj. robovima bilo bolje. Pitam vas: kome je to bolje? Poljacima? Radnicima? Ma ne.. Eto oni su (Poljaci) friško ušli u EU i sad muku muče kako bi sačuvali ono malo što im je ostalo u njihovu vlasništvu i pod njihovom kontrolom. Proizvodnja dobara im sve više opada, a uvoz istih iz nekih zemalja Unije sve više raste. Naravno da se to odražava na zaposlenost i standard Poljaka. Tako je više-manje loše u svim novim članicama koje se priključuju Uniji, a ni mi daleko od te realnosti nismo.

Ako je novim članicama robovima tako loše, kome je onda dobro? Ako pogledamo statistiku i brojke, sve je bolje starim velikim državama koje su prije 50 godina među prvima započele proces ujedinjavanja: u Njemačkoj raste BDP, povećava se izvoz, smanjuje se uznapredovali trend nezaposlenosti nakon ujedinjenja, slično je i u Francuskoj.. I eto, zaključujem, jasnoga pravila čemu i kome služi Europska unija, a kome ne. Žalosno je što i Lijepa naša želi biti europskim robom. Mala “radilica” s “čistim” okolišem, dolinama, planinama i zalihama vode koje treba prodati ili dati u koncesiju europskim i američkim korporacijama. Samo ime korporacija sve govori (corp = leš).

1990. navršio sam 14 godina i površno se sjećam kako je bilo živjeti krajem 80-tih. Danas razgovarajući sa starijima koji su živjeli i radili desetljećima u Jugosaviji u nekakvom kvazi komunističkom sistemu saznajem detalje o radničkom samoupravljanju, unaprijed planiranoj i zadanoj proizvodnji, tržištu bez konkurencije i sličnim ekonomskim terminima kakve Europa ne poznaje. Zar je uistinu tako? Zar Europa zaista ne poznaje takve termine? Naravno da ih ne poznaje sve, ali ako netko u toj Europskoj uniji u jednom uredu određuje koja će članica što proizvoditi, u kojim količinama (kvote) i gdje će to moći izvoziti, nije li to nama poznati Jugo komunistički sistem upravljane proizvodnje? Kamo mi to onda idemo? Natrag u još jedan oblik globalne fašističke države u kojoj će nam reći što, kada, koliko i od čega ćemo proizvoditi, ako uopće budemo išta proizvodili? Čini se kako su velikim članicama Europe potrebne male članice kako bi bile dio njihova “slobodnog tržišta”, kako bi kupovale što više njihovih proizvoda i usluga, te kako bi građani malih država članica zbog ekonomske inferiornosti bili primorani ići u ratove velikih članica za interese koji nisu interesi “malih” članica… Mene Europska unija strašno podsjeća na Jugoslaviju, pogotovo nakon što sam proučio spomenuti rječnik novogovora kod Mišaka.

Spomenuo sam i novčane ustanove, pa ću pokušati biti što jasniji u prenošenju razmišljanja zašto je Americi bolje ratovati za naftu i resurse nego ih kupovati na tržištu. Prvo što mora biti jasno je da se nafta na cijelom svijetu prodaje smo za dolare! Nadam se da se neću uhvatiti u kontradiktornosti, ali ovakav esej i služi kako bih izoštrio stav i čuo kritike.

Ako slijedimo trag novca, npr. u Iraku (uzimam ga kao primjer), ovako iz fotelje jasno je zašto SAD-u tj. ljudima koji vode tu napaćenu državu odgovara ratovanje za naftu kroz prizmu tzv. preventivnog ratovanja (što je isto dio novogovora smišljenog u PR kompaniji). Dakle, da SAD kupuje naftu iz Iraka na tržištu morali bi ju platiti po tržišnoj cijeni od recimo 60 dolara, iako je Sadam i dobio po vratu jer je htio svoju naftu tržiti za Euro. Dakle, to je jednosmjeran odljev novca u iračku blagajnu s vrlo upitnim mogućim povratom dijela toga novca na američko tržište. E sad, ako pošaljete tisuće vojnika, vozila i ratnih vojnih sredtava u Irak, ne samo da ćete naftu dobiti vrlo povoljno (vjerojatno džabe) nego ćete imati izvrstan priljev državnog novca poreznih obveznika u vojnu industriju, smanjiti ćete nezaposlenost jer netko mora raditi u tim tvornicama oružja, siromašne obitelji će poslati svoje sinove u rat jer im je to jedini način da nešto zarade, opet smanjujete nezaposlenost (po drugi put!), a povećati ćete tako i BDP (priljev novca u tvornice oružje, raste proizvodnja!) i tako dalje i tako dalje. Dakle, rat je pokretač Američkog gospodarstva i porasta dividendi jer što se više ratuje to treba sve više oružja. Da nema rata zatvorile bi se tvornice oružja, da ne pričam o kontroli građana kroz prizmu psihologije straha i vječitog neprijatelja (terorista, ekstrmista i sl.) Izvrstan način da vam vlada oduzme stečene “demokratske” slobode tj. stvori iluziju da vas brani od neprijatelja koji vas mrzi i želi vas uništiti…

I na kraju, ali nikako ne najmanje bitno, udjele u tim tvornicama oružja imaju oni koji kreiraju politiku i odlučuju kada će se i kako ratovati. Nije li to sve jedan lijepi, zatvoreni krug u kojemu koristi imaju samo odabrani? Teorija zavjere? Ma ne.. Sve je tako jasno, očigledno, a mi, oni i ne znam tko sve ne i dalje izabiremo biti robovi i ratovati u njihovm ratu kojega kreiraju tvorci iluzije o slobodi. Naši sugrađani za štampane papire imperatora odlaze u njihove ratove, za njihove interese, dok majke i supruge tih nesretnih robova žive u strahu hoće li se živi vratiti. Izvrstan model porobljavanja i kontrole kroz emocije, samo se nadam da će robovi, majke i supruge jednoga dana progledati.

I tu bih stao za danas. Ne mogu se oteti želji da budem satiričan i zaključim: vidite kakvo je vrijeme došlo, kada je i uran osiromašen…

Ima li radioaktivnog otpada u Papuku?

Poruka koja mi je rano jutros stigla šturo me obavijestila o članku iz Večernjeg lista na temu radioaktivnog otpada u Papuku i s time navodno poveznim velikim količinama teških metala pronađenih u mesu divljači. Naježio sam se. Već mjesec dana pokušavam doći do relevantnih informacija o problemu radioaktivnog otpada u Papuku.

“Lovci potpapučkoga kraja ne znaju što je uzrok koncentracije teških metala kadmija, žive, olova i arsena u iznutricama i mesu divljih svinja i jelenske divljači koja je pet do čak 30 puta veća od propisane.”

“Da je vrag odnio šalu potvrđuje Rješenje veterinarske inspekcije kojim gospodarima lovišta u okolici Voćina zabranjuje korištenje mesa divljači prije nego što ga pregleda Hrvatski veterinarski institut u Zagrebu.”

“Kako na tom području nema tvornica koje bi proizvodile opasne otrove, lovci sumnjaju da na Papuku postoje skrivena spremišta radioaktivnog otpada iz kojih “cure” teški metali. Pregledom hrane, drveća, žira i zemlje na Papuku, potvrđeno je da u njima otrova nema, a samo je u vodi potoka kod Lisičina zabilježena koncentracija olova 14 puta veća od dopuštene.
Pročitajte cijeli članak u Večernjem listu.

Pitanja koja i dalje ostaju otvorena su: odakle potiče zagađenje, tj. gdje su sve izvori zagađenja, te tko je dozvolio i proveo navodna zakapanja radioaktivnog i toksičnog otpada?

Continue reading ‘Ima li radioaktivnog otpada u Papuku?’

Microwave cripples

Izvorno objavljeno 05. 06. 2006. na flop.blog.hr

Imperijalna vojna tehnologija sve se više približava efikasnim oružjima koja ratno djelovanje baziraju na lansiranju energetskih valova (directed energy weapons). Tekstovi koji se u zadnje vrijeme pojavljuju na netu, a danas i u hrvatskim masmedijima, govore u prilog onima koji tvrde da Imperija već koristi blagodati novog oružja za masovna uništenja neprijateljske sile i sredstava.

Prvo te spizdim valom..
Neka od tih novih “valnih oružja” deklarirana su kao non-lethal weapons tj. ”oružja” koja nisu smrtonosna. Iako detaljne (potpune) analize učinaka ovih oružja, poput LRAD (Long Range Acoustic Device) ili ADS (Active denial system) nisu objavljene, slike s terena potvrđuju da se ova oružja već koriste.

LRAD je 2004. snimljen na policijskom Hummeru tijekom prosvjeda u New Yorku, a poznato je da je testiran i u Bagdadu. Prvotno je izumljen za mornaricu kao uređaj za upozoravanje približavajućim brodicama, a kasnije se uvidjela i zgodna upotreba pri kontroli prosvjednika. ADS je u tom pogledu rame uz rame s LRAD-om, ali umjesto zvučnog signala emitira mikrovalove! Ovo oružje snimljeno je u Iraqu, a najjednostavniji opis je: mikrovalka koja umjesto piletine prži sve što zatreba (teroriste, kriminalce, PROSVJEDNIKE,..). Nije onda teško zamisliti zgodnu upotrebu npr. za kontrolu gomile koja uzvikuje parole protiv G8, globalizacije ili Europske unije.. Mikrovalne zrake koje emitira ADS prodiru nekoliko milimetara pod kožu izazivajući nesnosnu bol.

..a onda malo i laserom..
Los Angeles times u članku “A Safer Weapon, With Risks“, nedavno je pisao o laserskom uređaju koji će biti implementiran na pušku M-4. Intenzivna zelena zraka, koju emitira laser, ima mogućnost osljepljivanja žive neprijateljske sile. Prve pošiljke već su stigle u Iraq. Zanimljiv pregled testiranja novih oružja donosi blog Daily Kos, koji kaže da je rat koji se vodi ustvari pogonjen izumima i testiranjima novih oružja, pa tako i oružja “usmjerene energije”, kao što je THEL (Tactical High Energy Laser).

..u Ratu zvijezda.
16. svibnja 2006., dvoje talijanskih novinara Maurizio Torrealta i Sigfrido Ranucci s RaiNews 24, objavili su članak kojega su nazvali Rat zvijezda u Iraku (Guerre stellari in Iraq). Oslanjajući se na dokumentarne snimke te razgovor s očevidcima borbe na bagdadskom aerodromu početkom travnja 2003., Talijani se pitaju nisu li imperijalne sile u toj borbi koristile energetska oružja? Članak je pobudio priličnu zainteresiranost, a odličan polusatni video njihovog istraživačkog rada pogledajte na informationclearinghouse.info

Možda su Amerikanci tamo pak bacili neutronsku bombu? - Iraq, Ramzaj and a Neutron Bomb.