Radical element

ili radical element.

Možda se mnogi ovo pitaju, nekima zvuči pREradikalno, nekim nejasno, nekima ovako ili onako… No ideja je zapravo vrlo jednostavna i pomalo već otrcana, pogotovo jer ovaj blog treba pRErasti tj vratiti se početnoj ideji, pa mu ovaj izlizani branding treba REbrandirati. U početku sam dosta pisao o ekologiji, stanju svijesti društva, REcikliranju te sličnim temama povezanih sa prirodom, a da blog nazovem radical element došao sam nakon razmišljanja u kojemu sam promišljao Sunce naše svagdašnje pročitavši dijelove knjige Thoma Hartmanna - Posljednji žar pradavnog sunca. Želio sam cijelu priču usmjeriti prema održivom razvoju, ali danas, nakon mnogo mjeseci piskaranja mislim da je ovom blogu potreban, kao što već REkoh povratak počecima i temeljiti REbranding.

Udaljio sam se od svojih tema, počeo se baviti drugim stvarima, manje sam analitičan, a više ekspREsivan, no i to je obilježje RE bloga, pa ne tREba pREviše bježati od toga. Radical element nije nikakva radikalija u političkom smislu, što su pažljiviji mogli zaključiti, ime bloga odnosi se na element koji svi mi, više ili manje, zaboravljamo u svakodnevnoj utrci za statusom, plaćom, ugledom… da ne nabrajam klišeje. Bez Sunca na Zemlji ne bi bilo ovakvog života kakvog znamo i poznajemo. Ha, kako je jednostavno - Sunce je taj radical element! Ali i voda.

Povratak iskonskom, prirodi, jednostavnom - danas sam uvjeREn više nego ikada da je u tome rješenje globalnih problema ekonomije, ratovanja, gladi i svega onoga o čemu sam pisao i pisati ću opet. Oni koji su bili više na ovom blogu znaju da sam o novoj krizi globalnih razmjera često pisao prije kojih godinu dana, uz pomoć tekstova učenijih i pametnijih ljudi izvlačio neke svoje zaključke i danas me apsolutno ništa što se događa ne iznenađuje. Kada smo moonson i ovajonaj i k. i drugi pretresali i bili uvjereni u puknuće američkog hipotekarnog tržišta i pucanje toga balončića? Sjećam se da je hrpetina toga napisana kod nas o tome, a danas je to realnost. Kao i mnoge druge stvari o kojima smo pisali.

Matrica me ne može iznenaditi, jer mnoge su stvari kada jednom počnete misliti i razmišljati poput Nje, često jednostavne i potpuno pREdvidljive. Uz trunak vjerovanja da se bitne stvari u programu i matričinom kodiranju ne događaju slučajno, kao niti sastanci najutjecajnijih ljudi na svijetu koji u tim trenucima kao igraju golf i pričaju o unucima. Mo’š mislit.

Znatiželja je REalna.

Sinoć smo proslavili 34 rođendan udruge GFR film - video, poznatije po organiziraju Hrvatske revije jednominutnih filmova. U naš mali prostor podno Grginog dola naguralo se četrdesetak ljudi koji su došli na projekciju filma Sasvim lično, bosanskog filmadžije Nedžada Begovića, čiji je film prošle godine konkurirao za Oscara kao najbolji strani film. Jednostavna je to priča o Begovićevom životu, odrastanju, ratu u Sarajevu i filmu. Forma filma strašno me podsjeća na blog formu, tj. blog forma me strašno podsjeća na film, ili obrnuto? Ma nema veze. Uglavnom, super film, svaka preporuka, komedija, smijeh s dozom tuge zbog rata, ali opet na prepoznatljiv bosanski način. Gost rođendanske proslave Kluba bio je sam autor i redatelj filma, te njegovi i naši prijatelji iz Sarajeva i Konjica. U tom stilu, inspiriran filmom, pišem ovaj post.

Možda ovo neće biti moj najbolji tekst, ali svakako će biti iskren - idealan za kategoriju sasvimosobno. Nakon filma redatelj je rekao da je projekcija bila super, gledatelji su rekli da je film super, osobno sam rekao, iako mi je bilo zlo od pomanjkanja kisika u prostoriji da je film super, a oni koji su prije gledali film isto su rekli da je super. Nakon projekcije sreo sam neke meni drage ljude.

Ceh kolegica mi na prvu uletila s pitanjem “radim li ja s Ljiljom na nekom vjerskom časopisu?”, nisam shvatio o kojem časopisu se radi, ali odgovor je bio ne. Čula je da ova priča s nekim Vjeranom na telefon, pa je odmah pomislila da se radi o meni. Rekao sam joj da to nisam ja, iako se zovem Vjeran, i da ne radim s Ljiljom taj časopis za biskupiju, jer da oni nemaju dovoljno love za moju tarifu. :) Onda mi je uletio njezin dečko s pitanjem radim li? Ja sam mu odgovorio da ne radim, iako radim, jer sam skužio da me pita radim li za nekoga ili neku firmu. Tražiš li aktivno posao?, upitao me. A ja ne radim ni za koga, trenutno samo za sebe i familiju. Planiram svoj biznis. Brzo su otišli, pa sam mu, da ne bi bilo nesporazuma poslao SMS da “ne tražim posao jer ga neću dobiti jerbo se nešupčim lokalnim tatama kao neki iz ceha. Ali ako si me htio pitati zarađujem li, odgovor je da.” Dakle radim, nekada ujutro, nekada u podne, nekada navečer, po potrebi i inspiraciji. Uostalom, prigovor je bio i na malo tekstova na blogu, ali to je zato što sve više radim, pa ne stignem proučavati zanimljive teme o kojima bih pisao. :)

Onda smo pristupili ispijanju vina i jedenju hrane sa stola. Meni je vino bilo odvratno pa sam pio pivo. Zidarsko. Igrom slučaja i naša Super Tatja je sinoć imala ročkas pa je kuhala za sve nas, a mi smo joj zato poklonili knjigu Danas kuham. Ili tako nekako, uglavnom radi se o nekakvoj kuharici. U filmu je Nedžad spominjao i Tita i kada sam vidio koliko je mesine pečenke u jedan sat iza ponoći ostalo na stolu odmah sam se sjetio knjige iz Nedžadovog filma Tito i vegetarijanstvo, a bilo je u filmu i spomena o knjizi Tito i pčelarstvo i ostalim knjigama Tito i nešto. Da je Tito danas živ Borja bi sigurno bio autor knjige Tito i web 2.0 :)

Proslava godišnjice Kluba nastavlja se danas u podne na ribnjaku uz fiš, pastrvu i sl. riblje delicije. Valjda opet po uzoru na knjigu Tito i ribičija… :)

Opet sam se zaboravio prijaviti na Biro za nezaposlene. Uredno to zaboravljam, jer ne vidim svrhu, a i nemam vremena razmišljati o Birou. Svakodnevno traženje oglasa i pisanje prijava, dotjerivanje životopisa za svaku prijavu.. Nije ni to lagano. Mene ustvari zaboli za Zavod i prijavljivanje i sve to što je država našla shodnim za jednu nezaposlenu osobu u odnosu s njom.

No, nije to kraj priče o meni i Birou. Naime, istječe mi naknada koju primam kao svježe nezaposlen, pa sam dobio savjet da mogu još 3 mjeseca primati naknadu za nezaposlene ukoliko od liječnika donesem potvrdu da sam bolestan.

Odbio sam savjet na što je djelatnica Biroa ostala u čudu.

- Pa čak je i sin od ZvučnoPrezime primao tako…

Prekinuo sam ju i rekao da me to ne zanima.

- Nisam bolestan, a uostalom, država je sjebana, pa možda učini nešto pametno s tih 3000 kuna. Otvori koje radno mjesto…

- Tko Vam plaća režije…?

-Supruga.

- …i vama je važnija država od supruge?

-?!

Nevjerica u žene. Mislim u sebi, naravno da nije, ali da ću primati naknadu od države za nezaposlenost na osnovu toga što sam bolestan - e to nema šanse!!

I tako neću primati slijedeća tri mjeseca po tih tisuću kuna, iako sam bez problema mogao otići do liječnice, potužiti se valjda ili slagati, te dobiti Potvrdu. Meni je zanimljivije biti bez naknade jer ubodem tu i tamo koju kunu na crnjaka, pa nema smisla duplo štetit državi. Dovoljno je već oštećena, pogledajte samo tko ju vodi.

Ne treba meni naknada već posao, ali to je neka druga zajebana priča. I tako sam tri soma kuna ostavio državi u ime nekih boljih budućih vremena. Tko tebe kamenom ti njega kruhom :))