Archive for the 'zdravlje' Category

Aspartam – bojni otrov s polica supermarketa

Published by RE on July 6, 2007 in zdravlje. 2 Comments

Poznato je više od 90 reakcija ljudskog organizma na apartam

Mnogi ljudi nisu svjesni da njihovi problemi sa zdravljem, za koje liječnici nemaju rješenje, počinju s konzumiranjem umjetnih sladila, posebno aspartama. Nakon pojave aspartama na tržištu početkom 80-tih godina prepoznata su 92 simptoma toksikacije tj. otrovanja aspartamom. Aspartam se danas koristi u tisućama proizvoda čijim nas reklamama svakodnevno bombardiraju.

Nakon pojave simptoma trovanja ljudi se obraćaju liječnicima i počinju koristiti stotine, čak tisuće komercijalnih lijekova kako bi se ublažili ili otklonili ovi simptomi, dok u isto vrijeme u svoje tijelo nastavljaju unositi glavnog uzročnika problema – umjetno sladilo aspartam.

Samo neki do sada zabilježeni simptomi trovanja tj. reakcije tijela na aspartam su: bol u trbuhu, napadi slabosti, artritis, astma, hiperglikemija, hipoglikemija, rak mozga, upaljene oči i grlo, zbunjenost, depresija, smrt, osjećaj nestvarnosti, ekstremna žeđ ili glad, gubitak kose, impotencija, laringitis, gubitak memorije, ubrzani otkucaji srca, alergijske reakcije, napadi panike, osipi, fobije, nesanica, mučnina i povraćanje, vrtoglavica, nesvjestica, glavobolje, migrene i dr. Cijelu listu reakcija i simptoma pogledajte ovdje: http://www.relfe.com/Aspartame_92.html

Ne kupujte proizvode koje imaju deklariran sastojak aspartam. Ne kupujte proizvode koji su slatki, a na kojima piše bez sećera, dijetalni i sl. marketinške izvedenice jer gotovo je sigurno da sadrže aspartam.

U prošlom postu pisao sam o umjetnom sladilu aspartamu koji se koristi kao zaslađivač u sve većem broju proizvoda koji se nalaze i na policama naših trgovina, supermarketa, shoping centara i sl. U jednom komentaru na taj članak napisano je da su na HRT-u u emisiji «Potrošački kod» savjetovali da se pića zaslađena umjetnim sladilima (sva ona na kojima piše bez dodatka šećera, bez kalorija, dijetalna – dijetalno, gotovo sva gazirana pića i sl.) u ovim vrućim i sparnim danima konzumiraju kao preporučena odmah nakon vode. No nemojte slušati što kažu na TV-u: slatka gazirana pića i drugi proizvodi zaslađeni umjetnim sladilom aspartamom su otrov te izazivaju mnogobrojne probleme sa zdravljem! Niti voda iz vodovoda i pojedinih flaša nije zdrava, ali o tome u slijedećem postu.

Aspartam se nekada koristio kao bojni otrov, a njegovo neurološko djelovanje možete najbolje utvrditi i provjeriti na mravima. Pokus je vrlo jednostavan. Ukoliko imate mrave u kući ili stanu u blizini rupe iz koje izlaze ili na put mravima stavite zgnječene tabletice umjetnog sladila aspartama (ili prah). Uskoro ćete primijetiti kako više nemate problema s mravima. To je zato što aspartam djeluje na neurološkoj bazi na mravlji živčani sustav, mravi postaju dezorijentirani i na kraju umiru. Uspijete li natjerati mrave da odnesu komadiće aspartama u rupu, za pretpostaviti je da će gotovo svi mravi u njoj biti «uspavani». Saznajte više klikom na: http://www.proliberty.com/observer/20060612.htm

Kod ljudi je u proteklih 30 godina otkako je počela bitka za zabranu aspartama tj. otkako se pojedini znanstvenici bave ovim problemom, utvrđeno više od 90 simptoma otrovanja i raznih poremećaja. Toksikacija aspartamom nastupa relativno brzo, a najizloženiji su oni koji koriste slatkiše, pića i hranu iz supermarketa u svojoj prehrani na svakodnevnoj bazi. Poznati su mnogi slučajevi ozbiljnog otrovanja ovim umjetnim sladilom, a mnogi su završili smrtno.

Pogledajte ovu reportažu i sve će biti jasnije.

Besplatni program detoksikacije od aspartama

Ukoliko imate neobjašnjivih problema sa zdravljem, a koristite umjetno sladilo aspartam i sl., bilo kao zaslađivač ili kroz mnogobrojne proizvode koje kupujete u dućanima (sokovi, žvake, čokolade, zaslađene instant kave (123 u 1), žitarice, musli, voćni jogurti, pudinzi, hladni čajevi i sl.) možda ste žrtva konzumerističkog društva s mogućim teškim posljedicama!

No postoji lijek i besplatni program detoksikacije!

Sve što trebate učiniti je proizvode koje sadrže aspartam te ostale prehrambene artikle iz dućana lošeg nutricionističkog sastava (gore nabrojani) otkloniti iz upotrebe na 60 dana i vidjeti rezultat. Redovito jedite svježe povrće i voće, te pijte 2-3 litre čiste vode dnevno. I to je sve. Kako se stanje ne bi pogoršalo i vratilo u početno nastavite se držati ovih pravila. Više o besplatnom detox programu pročitajte ovdje: http://www.dorway.com/detox.html

Ne zaboravite ovo što ste pročitali ispričati što većem broju ljudi.

Aspartam - slatki ubojica bez kalorija s 0% zdravlja

Published by RE on June 28, 2007 in zdravlje. 4 Comments

Monitor.hr ukratko piše o umjetnom sladilu aspartamu kao otrovu i linka na tekst na galaksiji.com te vijest sa Reutersa kako su talijanski znanstvenici potvrdili da umjetno sladilo aspartam može izazavati rak, što je poznato već više od 20 godina. No dobro se skriva od javnosti.

Još jedna potvrda nečega što je poznato samo je dokaz koliko ne treba vjerovati državnim institucijama koje tvrde da neki proizvodi, spojevi i supstance u hrani poput spomenutog aspartama ili genetski modificirane hrane nisu štetene za zdravlje.

No, korporativnim interesima kojima smo izloženi nije bitno što ćete konzumirajući njihov proizvod unazaditi svoje zdravlje, razboliti se i u najgorem slučaju oboliti od neizliječivih bolesti poput raka. Njihov interes je samo novac, profit, zarada, dividende. Očito još uvijek nismo dosegli nivo razvoja u kojemu bismo ovakve kompanije doveli pred sud, te (ne)ljude koji ih vode skupa s njihovim korporacijama strpali u npr. veliku podzemnu ćeliju te ih svakodnevno hranili s pripravcima od aspartama. Za doručak, ručak i večeru.

Prije koju godinu snimljen je dokumentarac “Sweet Misery, A Poisoned World” o aspartamu kao ubojici. Neovisni mediji i mediji slobodni od državnih i korporativnih utjecaja već su mnogo pisali o ovoj temi, ali bez ikakvog rezultata. Aspartma je na policama u trgovinama sve više, što u proizvodima u koje se dodaje što kao zasebno umjetno sladilo. Ne kupujte takve proizvode!

I naši dućani su prepuni ovoga otrova. No posebno zabrinjava to što na takvim proizvodima piše BEZ ŠEĆERA. Bilo bi bolje da piše S OTROVOM, što je puno bliže istini. Bojkotirajte takve proizvode!

Pogledajte trailer filma “Sweet misery, A Poisoned World”

Tako i mnoga bezalkoholna pića koja se reklamiraju kao službena pića reprezentacija, pa i naše, sadrže aspartam. Aspartam je i sastavni dio nekih domaćih Iso-sport pića, žvakaćih guma, te raznih drugih proizvoda koji su slatki a na njima piše BEZ ŠEĆERA. Svi oni zaslađeni su otrovom aspartamom ili nečim sličnim. Ne kupujte takve proizvode! Čitajte deklaracije!

Najbolji način kako ćete se sačuvati ovoga zla je bojkotirati proizvode koji sadrže aspartam, ali i sve proizvode od proizvođača za koje ste uvidjeli na deklaracijama da stavljaju aspartam u svoje proizvode. Koliko sam uspio vidjeti u trgovinama, svakim danom na našim policama sve je više ne samo uvoznih proizvoda koje sadrže aspartam, već i domaćih, nekada iznimno kvalitetnih proizvoda, koji su sada otrovani aspartamom.

Ne kupujte proizvode koje sadrže aspartam!

Gotovo je nevjerojatno da su i u ovoj priči do grla upetljani, kada je rječ o zlodjelima na čovječanstvom, sveprisutni Donald Rumsfeld i najomraženija svjetska korporacija Monsanto. Zar opet oni? Nevjerojatno, ali pogledajte video koji će pojasniti stvari…

I David Icke priča o Aspartamu, Monsanto korporaciji i genetički modificiranoj hrani - ne propustite ovaj iznimno poučni video!

Trebamo Geiger Mullerov brojač

Published by RE on May 12, 2007 in zdravlje and otpad. 2 Comments

Pozivam sve blogere koji imaju Geiger Mullerov brojač i voljni su ga posuditi na kraće vrijeme da mi se jave putem kontakta. Može i roštilj u Požegi :)

Stigao “odgovor” ministarstva na upit o toksičnim odlagalištima

Published by RE on April 17, 2007 in društvo.hr, ekologija, zdravlje and otpad. 6 Comments

No, dva A4 papira koja su mi jučer dostavljena (od čega je jedan dopis drugim tijelima) nikako ne bih nazvao odgovorom, već obaviješću da je pitanje proslijeđeno u druga državna tijela. Stoga će biti zanimljivo u narednim mjesecima raspetljavati međuresorno klupko zavrzlame tko što zna o Papuku, te tko je što trebao znati i poodavno nešto konkretno i poduzeti.

Početkom veljače poslao sam upit (zahtjev za pristup informacijama) u Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređena u kojemu sam zatražio informacije o postojanju ilegalnih odlagališta radioaktivnog i visokotoksičnog otpada na širem području Papuka i Psunja. Naravno, nisam to učinio bez razloga, postoje indicije i svjedočanstva ljudi da se s početkom rata oko mjesta Sažije i Kamenska nešto događalo, o čemu govori i dokument UN-a iz vremena UNPA zona u kojemu doduše piše da su provođena radiološka mjerenja, no da ništa nije pronađeno. Potom su zatražena i dodatna ispitavanja, ali posao nije obavljen do kraja jer je UN-u završio mandat. Dokumenti o novim mogućim lokacijama poslani su tada u Hag, ali nitko nikada nije vršio dodatna mjerenja i ispitivanja.

Dokument UN-a o provedenim radiološkim ispitivanjima u UNPA zoni zapad 1993.

Imao sam priliku razgovarati s čovjekom koji mi je prepričao što su mu rekli Srbi s toga područja, nekoliko dana nakon dolje opisanog događaja.

Naime, u ljeto 1991. “čuvajući” svoje selo Sažije lokalni Srbi su u dva sata ujutro čuli tešku mehanizaciju i strojeve koji su nešto radili. Spustili su se s “položaja” i vidjeli nekoliko radnika koji su kopali zemlju u blizini sela Koturić (karta). Pitajući ih što rade, odgovorili su da se pravi novi spomenik Banu Jelačiću u Zagrebu pa kopaju granit.

U dva sata ujutro? Po noći, uz reflektore?

Čovjek koji mi je ovo ispričao bio je na dotičnoj lokaciji i tvrdi da se u zemlji i dan danas nalaze zabetonirana dva “miksera za beton”, što se može i jasno vidjeti. Tvrdi da je prije par godina na tom mjestu bila i austrijska televizija i novinari koji su bili svjedoci 28 puta povišenog zračenja nego li je to izmjereno u Požegi uoči odlaska na lokaciju.

Dopisi koje sam danas dobio ne daju nikakav konkretan odgovor na moj upit, posebno o stručnim istraživanjima i naporima koja su do sada poduzimala državna tijela kako bi se ispitale indicije o postojanju opasnog otpada na Papuku i Psunju. Uvjerite se i sami u dopis koji je došao:

Kako je vidljivo iz dopisa, Ministarstvo nema saznanja niti dojava o toksičnom otpadu. No što je s dokumentom UN-a? Ne potvrđuje li on osnovanu indiciju? Je li Hrvatska nakon reintegriranja tog područja samostalno ispitala i potvrdila da na području Papuka i Psunja nikada ništa nije zakopano? Koturić?Nastavak po raspetljavanju situacije i nadolazećim informacijama očekujte na istom mjestu. :)

Hrana izvor toksičnih metala pronađenih u papučkoj divljači?

Published by RE on April 3, 2007 in mediji, ekologija, zdravlje and otpad. 0 Comments

Nakon gotovo dva mjeseca otkako su u medijima objavljene informacije o nalazima toksičnih teških metala u divljači na Papuku, policija dvije slavonske županije (virovitičke i požeške) osnovala je zajednički operativni Eko stožer u cilju ispitivanja i pronalaska izvora kontaminacije.

U vijesti koju je jučer (02. o4. 2007.) emitirala Hina govori se o zarazi, a ne kontaminaciji, što je pretpostavljam nečiji previd, jer trovanje toksičnim tvarima nije zaraza. Zanimljivo je i što o nemilim pronalascima misli požeško-slavonski župan Zdravko Ronko i ravnatelj Parka prirode Papuk Ivica Samarđić.

Tako župan Ronko misli, a prenosi Hina, da “pronađeni teški metali u divljači najvjerojatnije potječu od hrane, ponajprije sjemenskog kukuruza, ali i soli kojom se posipaju ceste, a zna se, rekao je, da dolazi iz Afrike i da je onečišćena”. Dodao je kako je točan podatak da je bivša JNA “70-ih godina obavljala određena istraživanja na Papuku kako bi se pronašao uran, no da ništa nije nađeno, pa uran nikad nije ni eksploatiran, o čemu postoje i elaborati”.

Ako je vjerovati županovu mišljenju, i do pedeset puta povećani nalazi teških metala poput kadmija, arsena, žive i olova pronađeni u mesu divljači potječu od sjemenskog kukuruza i soli kojom se posipaju ceste.

Nakon trećeg čitanja vijesti, razmišljam o slijedećem nizu pitanja:

1. Je li divljač namjerno hranjena zagađenim kukuruzom i solju za posipanje cesta, koja je također kontaminirana?

2. Kako je moguće da je sjemenski kukuruz zagađen?

3. Koliko je kontaminirane soli za posipanje cesta potrebno rasuti po Papuku da se u mesu divljači pronađu tolike koncentracije toksičnih metala?

4. Ako je sol kojom se posipaju ceste (ili hrane životinje) u Papuku zagađena, je li isitim tvarima kontaminirana i sol kojom se posipaju ostale ceste u naseljima i gradovima RH?

5. Tko je dozvolio korištenje afričke “zimske soli”, kada se zna, kako je izjavio župan Ronko, da je ta sol zagađena?

6. Tko će zabraniti uopotrebu kontaminirane soli za posipanje cesta?

7. Kakve veze imaju pronađeni teški metali u divljači s nikada pronađenom i nikada eksploatiranom uranijevom rudačom u Papuku?

Vijest nadalje donosi informaciju, koju treba dodatno provjeriti, da je osim policije dvaju županija, koja je već na terenu i ispituje 15-tak prijepornih lokacija, u eko štožer uključena i Javna ustanova Park prirode Papuk. Nije mi jasno kako uzorke tla za ispitivanje može uzeti policajac ili djelatnik Parka prirode Papuk, a ne za to stručna osoba? Bilo bi dobro znati i koji su bili kriteriji izabranih lokacija, tko ih je i po kojem ključu odabrao, te gdje se ispitivane lokacije nalaze? Zar će biti ispitano samo tlo, a ne i voda?

Glasnogovornik virovitičke policijske uprave rekao je i kako će se ispitati “određene priče kako je bivša JNA tamo imala neka odlagališta, vojne baze i slično”.

Da bi ovaj post bio potpun, treba dodati i izjavu župana Zdravka Ronka kako Županija želi da se točno utvrdi o čemu je riječ. “Postoji mogućnost i zlonamjerna plasiranja određenih vijesti, koje bi mogle štetiti inicijativi da se Park prirode ‘Papuk’ uvrsti u popis Unescove baštine geoparkova”, rekao je. Slično misli i ravnatelj PP Papuk Ivica Samardžić koji ističe kako je njima “posebno u interesu da se utvrdi o čemu je riječ i tako otklone sve medijske manipulacije da je zatrovana divljač iz Parka prirode ‘Papuk’”.

Treba jasno reći da se to ne odnosi na Park prirode “Papuk” te da je divljač u koje su nađene teške kovine s prostora 15-ak kilometara od granice s Parkom prirode, kazao je ravnatelj Samardžić, ustvrdivši da je divljač zaražena hranom.

Budno isčekujući rasplet, podsjećam da se danas navršio 55. dan otkako sam Ministarstvu zaštite okoliša i prostornoga uređenja uputio Zahtjev za pristup informacijama vezanim uz problematiku onečišćenja Papuka. Odgovor još uvijek čekam iako mi je u četvrtak, 29. 03. 2007. rečeno da je odgovor na potpisu. Svi zakonski rokovi u kojima sam trebao dobiti odgovor odavno su istekli…

Je li stručno mišljenje uvijek najbolje?

Published by RE on March 2, 2007 in energija, društvo.hr, globalizacija, oružje i rat, osiromašeni uran, terorizam, nafta, ekologija, korporacije, geopolitika, nuklearna energija and zdravlje. 6 Comments

William Engdahl, iako ga iznimno, iznimno cijenim i poštujem, kada je pričao o važnosti ruske nafte za Hrvatsku nigdje nije spominjao balastne vode i trulu cijev naftovoda koja prolazi kroz Hrvatsku, što je za mene kao čovjeka koji mislim ponekada na okoliš vrlo bitno. Nikada nisam čuo od Vjerana Piršića da je protiv ruske nafte kroz projekt Družba Adria, ali sam čuo da je protiv balastnih voda u Kvarneru i curenja nafte u okoliš i naše izvore pitke vode. Nitko nije ponudio kvalitetno i prihvatljivo rješenje za to, a uostalom, cijena transporta nafte koju su nudili Rusi ispod svake je razine obzirom na rizik koji taj projekt nosi za naše more i turizam!

Što se tiče važnosti diverzifikacije uvoza nafte, o čemu priča Engdahl, Hrvatska ima uvoznu luku na moru u kojoj se istovara uvozna nafta, a utovara balast (morska voda) u tanker i nema tog zagađenja mora o kojemu pričam, a da ne kažem da je takva uvozna luka dovoljan uvozni kapacitet za naše potrebe. Moraš ipak gledati malo šire druže b!k.

Sad možemo pričati i o drugom naftnom projektu PEOP (naftovod Constanta - Trst), što je američka kotrolirana nafta iz kaspijske regije, ali ona će se trulim naftovodom transportirati za Europu kroz Hrvatsku, jer Europa više ne želi ovisiti isključivo o ruskoj nafti. Dakle, Europski, a ne hrvatski interes. Hrvatska puši u svakom pogledu, jer nitko ne brine za okoliš, najvažniji su interesi energetske sigurnosti Europe, a ne Hrvatske! (mi imamo luku Omišalj što je dovoljan uvozni kapacitet za naše potrebe, ponavljam). O tome se radi.

Od projekta Družba Adria Hrvatska nije odustala! Gdje si taj podatak pronašao, daj ga i meni, molim te b!k.

Što se tiče nuklearki, biti ću vrlo plastičan. Vidi, radi se transparentnosti cjelokupnog procesa, ne samo dobivene energije! Mislim da rijetko tko ima nešto protiv nuklearki, ali ima protiv zagađenja koje s njima dolazi! Uzmimo na primjer Ameriku koja ima 105 komercijalnih reaktora, najviše na svijetu. Koliko osiromašenog urana (DU ili U-238) nastaje u procesu obogaćivanja goriva za te nuklearke? Znaš li gdje taj “otpad” završava? Ako misliš da plaćaju skupo smještanje tj. odlaganje u RAO odlagališta gadno se varaš. Korporacije su osmislile kako od tog otpada napraviti ekstraprofit i dodatan višak vrijednosti kroz novi proizvod. Oružje. Koje probija gotovo sve.

Njihovo RAO odlagalište je cijeli svijet, jer taj otpad ugrađuju u bombe kojima siju mržnju, strah, smrt i siromaštvo da bi još bolje kontrolirali i manipulirali svoje i tuđe ovce, te zgrnuli još više para. Irak, Afganistan, Palestina, Srbija, Bosna, Kosovo i naš Jadran su njihova RAO odlagališta koja ne plaćaju! Vrijeme poluraspada visokotoksičnog teškog metala U-238, to jest osiromašenog urana je 4,46 milijardi godina. Tko je terorist, a tko idiotarijanist u ovoj priči?

« Older Entries