Kućni biodizel

Pogonsko gorivo iz tave

(Ovaj tekst, kao i tekstovi na RE blogu o biodizelu, nastajali su u najboljoj namjeri u drugoj polovici 2006. godine. Već dugo se ne bavim, ne čitam i ne razmišljam o biodizelu, a to preporučam i vama, jer postoje puno zdraviji, ekološkiji i lakši načini dobivanja energije, samo što vam/nam to ne dozvoljavaju korporacije. Unatoč ovakvom stavu – da je biodizel ustvari loš – ostavljam sve na internetu i ovom blogu samo zato što se znanje i spoznaje ne mogu i ne smiju uništavati. No dodajem kako je sve napisano samo u obrazovne svrhe. Savjetujem da se nikada ne upuštate u proizvodnju biodizela jer je on kao takav vrlo loš proizvod koji nije oslobođen zagađenja koji dolaze iz nafte. autor – 22.lipnja 2009.)

Proces prerade jestivog ulja u biodizel toliko je jednostavan, da ga bez problema možemo napraviti u garaži. Postupak nije kompliciran, no potrebna je velika doza opreza i znanja o svim kemijskim procesima koji se odvijaiju. Najvažniji dijelovi procesa ”proizvodnje na malo” ne razlikuju se od komercijalne proizvodnje i prerade biodizela u velikim pogonima. Kućni biodizel, ako je pažljivo pripravljen, služi kao zamjensko gorivo za diesel agregate u automobilima ili bilo kojem drugom diesel motoru. Biodizel možemo bez ikakvih prerada koristiti u diesel agregatima, ali zbog svojih svojstava biodizel lagano nagriza dijelove sistema od gume, pa je najbolje cijevi kojima prolazi gorivo zamijeniti sintetičkim cijevima, što nije veliki trošak.

Ukoliko poljoprivrednici žele koristiti biodizel kao pogonsko gorivo u svojim traktorima, proces proizvodnje je još lakši jer traktorski agregat guta gotovo sve, čak i sirovo jestivo ulje uz vrlo sitnu preradu.

Više o receptu za biodizel pročitajte u postu: Recept za pozitivni biodizel, dok fotografije s opisom rada možete pogledati i niže na ovoj stranici.

Biodizel je danas potpuni hit na svjetskom tržištu. Rafinerije i pogoni po svijetu niču kao gljive poslije kiše.

Europska unija je propisala da zemlje članice do 2010. moraju 5,75 % potrošnje fosilnih goriva u sektoru transporta zamijeniti biogorivima. Sukladno tomu i godišnjoj potrošnji od 5 000 000 tona nafte, Hrvatskoj bi, da je članica Unije, trebalo 287 000 tona biogoriva. Od 1 hektara uljane repice može se dobiti više od tone biodizela. Unija daje posebnu pomoć u iznosu od 45 eura za svaki hektar nasada za biogorivo. Prošle godine poljoprivrednici su se prijavili za pomoć za više od 500.000 hektara na kojim se uzgaja uljana repica, soja ili druge uljarice.

Hrvatska biodizel priča

Studija izvodljivosti za «Projekt biodizel – uvođenje proizvodnje biodizelskog goriva u Republiku Hrvatsku», koja je dovršena 2001., pretpostavlja 3 modela proizvodnje, a svaki zahtijeva određene novčane poticaje. Model A pretpostavlja proizvodnju biodizela u već postojećim poljoprivrednim sustavima. Proračun pokazuje da bi se po ovom modelu mogao proizvesti biodizel od 3,56 do 5,31 kn/l s PDV-om. Model B promatra odvojeno proizvodnju ulja i daljnju obradu, te predlaže nekoliko poticaja – od primarne proizvodnje repice do poticajnih sredstava za proizvodnju metil estera u iznosu od 1.300 do 2.550 kn/t. Tržišna cijena mogla bi se kretati između 6,50 i 7,53 kuna. Model C najzanimljiviji je model jer predstavlja kupovinu sirovog ulja na tržištu. Ovisno o ulaznoj cijeni ulja, formirala bi se i krajnja cijena litre biodizela. Model predviđa potrebno sniženje trošarine između 0,29 kn/l do 1,32 kn/l proizvedenog goriva ako se ulazna cijena ulja kreće od 2 kn/l do 4 kn/l.Gotova studija već godinama skuplja prašinu, a vlada je tek u lipnju 2005. postala jasnija – ipak čvrsto podržavši projekt. Čobanković je na istom vladinom sijelu prezentirao «Izvješće o radu na projektu biodizel – uvođenje biodizelskog goriva u RH za 2004. godinu», u kojemu piše i ovo:

“Do danas nije se pokrenulo demonstracijsko postrojenje zbog različitih pogleda na ovu proizvodnju. Naime, radna skupina je zastupala mišljenje (izuzev člana INA Grupe) da proizvodnju biodizelskog goriva treba bazirati na vlastitoj poljoprivrednoj proizvodnji (prije svega uljane repice, soje, suncokreta), a ne na uvozu ulja. Radna skupina je ovaj projekt definirala (temeljem iskustva Europske unije) kao poljoprivredno – energetsko – ekološki, a ne kao energetsko – ekološki.”

Godinu dana kasnije situacija je ponešto drugačija. Pogoni su izgrađeni, ili se još izgrađuju, a biodizel se izvozi – još uvijek ga nema na crpkama, a uz 300 000 hektara neobrađenih poljoprivrednih površina, postavlja se i niz pitanja:

1. Čiju sirovinu će korisiti/koriste tvornice biodizela u Hrvatskoj?
2. Ako Vlada potiče proizvodnju biodizela, što je javno rečeno, zašto ne potiče i domaće poljoprivrednike da sade uljanu repicu i druge uljarice?
3. Od kuda će se tj. čija će se sirovina uvoziti za proizvodnju biodizela u Hrvatskoj?
4. Hoće li ta sirovina biti GMO ili Bez GMO!?

Napravite sami svoj biodizel!

U veljači 2006. prisustvovao sam biodizel radionici na Festivalu Sloboda stvaralaštvu, na kojoj je udruga Zmag izvela cijeli postupak prerade otpadnog jestivog ulja u biodizel. Iskorišteno jestivo ulje danas je još uvijek otpad, ali samo malim trudom možemo doći do zanimljivih količina ulja. Recimo u bolnici, dječjem vrtiću, nekoj firmi koja ima restoran. Tamo sigurno ima nekakvog otpadnog ulja, ako su voljni na malo pažnje i selektiranja, zadovoljna je i firma i vi, a to joj može biti i dobar PR!

Možda će jednoga dana, kada se proširi znanje, čak bih rekao – nužnost o upotrebi biodizela, netko zaviriti u prošlost i prisjetiti se riječi Rudolfa Diesela iz 1912. godine: «Upotreba biljnih ulja za pokretanje motora danas se može činiti beznačajna, ali takva goriva mogu s vremenom postati važna kao što su to danas nafta i katran.

Proizvodnja biodizela iz korištenog jestivog ulja postupkom transesterifikacije

Radionica udruge ZMAG na Festivalu Sloboda stvaralaštvu
Zagreb, tiskara “Borba”, 04. 02. 2006.

Radionica je započela pojašnjenjem kemijskih procesa u ulju tj. nastajanjem zasićenih masnih kiselina tijekom korištenja ulja koje su bitne za točnu kemijsku reakciju spravljanja biodizela. Prije toga linkano je na www.journeytoforever.org gdje znatiželjni mogu saznati sve o ovoj temi. Korisna je i knjiga «From the Fryer to the Fuel Tank» autora Joshua Tickella. Korišteni pribor tijekom postupka proizvodnje biodizela više nikada se ne smije koristi za držanje i pripremu hrane.

Rabljeno ulje se filtrira od krupnijeg otpada, a Zmagovci to rade običnom zavjesom. Najbolje je koristiti filter za ulje u kojemu će ostati i najmanja prljavština.Nakon toga određuje se količina ulja koju ćemo procesuirati kako bi se odredila količina metanola. Na svaku litru ulja miješa se 2 dcl 99% metanola. Za potrebe radionice cjelokupni postupak je rađen na bazi 1 litre rabljenog ulja. Postupak s većim količinama je identičan samo se količina reaktanata određuje na osnovu količine ulja koju želimo transesterificirati.

Titracija je postupak kojim se utvrđuje količina NaOH tj. kaustične sode koja je potrebna za uspješnu i cjelovitu kemijsku reakciju. Na litru ulja dodaje se 3,5 gr NaOH plus količina koju nam je pokazala titracija. Titracija je pak kemijski postupak tijekom kojega se otopini korištenog ulja i isopropyl alkohola ( 1 ml ulja i 10 ml isopropyl alkohola) dodaje 1 ml 0,1 postotne otopine NaOH. Za svaki dodani mililitar NaOH mjeri se pH otopine. To se ponavlja dok pH otopine ne bude između 8 i 9. Za svaki dodani mililitar otopine NaOH dodaje se po jedan dodatni gram NaOH, znači 3,5 gr + koliko je potrošeno indikatora.

U ovom slučaju metanolu je bilo je potrebno dodati još 6 gr NaOH.

Nakon titracije NaOH i metanol se miješaju pri čemu nastaje natrij-metoksid.

Ulju se dodaje natrij-metoksid. Miješa se sat vremena. Smjesa se zatim ostavlja 8 sati da se izdvoje glicerin i biodizel.

Nakon 8 sati mirovanja, ako je reakcija bila uspješna, glicerin i biodizel su jasno odvojeni. Glicerin se upotrebljava za proizvodnju sapuna, a biodizel tanka u dizel auto kojemu za to nisu potrebne nikakve preinake, osim zamjene gumenih cijevi sintetičkima.

Slika je preuzeta sa www.biodieselcommunity.org, jer nismo čekali 8 sati da se mix staloži.Bilo je zanimljivo vidjeti i kakvo su ulje Zmagovci dobili u jednom od zagrebačkih restorana kojemu nismo doznali ime. Ovo ulje ne samo što je neupotrebljivo za proizvodnju biodizela nego je kancerogeno i ustvari serviraju otrov!